Stefan Bočkaj
Stefan Bočkaj | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1. januar 1557. |
Mesto rođenja | Kluž, Ugarska |
Datum smrti | 29. decembar 1606.49 god.) ( |
Mesto smrti | Košice, Ugarska |
Grob | Katedrala Svetog Mihaila u Alba Juliji |
Porodica | |
Roditelji | Đerđ Bočkaj Kristina Siljok |
Dinastija | Bočkaj |
knez Transilvanije | |
Period | 1605-1606 |
Naslednik | Žigmund Rakoci |
Stefan Bočkaj (Bocskai István; 1. januar 1557. – 29. decembar 1606) je bio knez Transilvanije od 1605. godine do svoje smrti.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Stefan je najpoznatiji pripadnik porodice Bočkaj. Bio je sin Đerđa Bočkaja i Kristine Siljok. Rođen je u Klužu u tadašnjoj Ugarskoj. Karijeru je započeo u službi svog rođaka, transilvanijskog kneza Žigmunda Batorija. Kao glavni savetnik Batorija, učestvuje u brojnim diplomatskim misijama u Beču i Pragu. Neprijateljstvo prema njemu od strane kasnijih pripadnika porodice Batori, koji su mu konfiskovali posede, naveli su Bočkaja da potraži zaštitu na carskom dvoru (1599). Međutim, pokušaji svetorimskog cara Rudolfa II da liši Ugarsku ustava i suzbije verske slobode protestanata doveli su do njegovog raskida sa Bočkajem. Bočkaj se na strani Turaka borio za nezavisnost Transilvanije. Od 1605. godine nosi titulu kneza. Odbio je kraljevsko dostojanstvo i vešto je koristio savezništvo sa Turcima. Kako bi sačuvao austrijske delove Ugarske, nadvojvoda Matija (budući car) je ušao u pregovore sa Bočkajem. Oni su završeni sklapanjem Bečkog sporazuma (23. jun 1606) kojim je Matija garantovao ustavna i verska prava Mađara u Transilvaniji i hrišćanskim delovima Ugarske. Istovremeno je on priznao Bočkaja knezom Transilvanije, kao i pravo stanovnika Transilvanije da biraju svoje kneževe. Tvrđava Tokaj, županije Bereg, Satmar i Ugoča, potpale su pod vlast Bočkaja. Odredbe su potvrđene mirom u Žitvatoroku kojim je završen Trinaestogodišnji rat između Austrije i Osmanskog carstva. Bočkaj je umro nekoliko meseci nakon završetka rata. Postoje indicije da ga je otrovao njegov kancelar, Mihalj Kaćaj.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Bočkajev pečat.
-
Bočkajeva kruna koju je dobio od turskog sultana.
-
Bočkajev zlatni dukat.
-
Bočkajeva statua u Ženevi, Švajcarska.
-
Grob Stefana Bočkaja.
-
Bočkaj i njegovi hajduci.
-
Spomenik u Košicama.
-
Spomenik u Budimpešti.
-
Statua u Debrecinu.
-
Milenijumski spomenik, Trg heroja, Budimpešta.
-
Gimnazija nazvana po Bočkaju, Hajdubesermenj.