Stoja Kašiković
Stoja Kašiković | |
---|---|
Datum rođenja | 1865. |
Mjesto rođenja | Čađavica, Osmansko carstvo |
Datum smrti | poslije 1934. |
Mjesto smrti | Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija |
Zanimanje | učiteljica |
Partner | Nikola T. Kašiković |
Djeca | Predrag Relja Sreten Tankosava[1] |
Nagrade |
Stoja Kašiković (Čađavica, Bosanski Novi, 1865, – poslije 1934, Sarajevo) bila je srpska učiteljica, nacionalni radnik i književnica.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođena je u porodici Zdjelarević. Poslije očeve pogibije u Bosanskohercegoačkom ustanku 1875–1878. i majčine smrti, završila je višu djevojačku školu Ženskog instituta plemenite Mis Irbijeve u Sarajevu i postala učiteljica. Za Nikolu T. Kašikovića udala se 1886. godine. Bavila se književnim radom i sakupljanjem srpskih narodnih pjesama. Bila je saradnica časopisa „Bosanska vila“ i „Narodna odbrana“, kalendara „Novi Trebević“ i lista „Prosvjeta“. Često je, umjesto supruga, obavljala uredničke poslove u „Bosanskoj vili“. Bila je član Ženskog dobrotvornog društva „Srpkinja“ i Odbora društva „Knjeginja Zorka“ u Sarajevu. Zbog nacionalnog i patriotskog rada hapšena je u Prvom svjetskom ratu, a početkom 1918. osuđena je na smrt vješanjem, ali je zbog međunarodnog pritiska kazna preinačena u deset godina teške robije. Oslobođena je nakon završetka Prvog svjetskog rata. Književnik Isaija Mitrović napisao je pjesmu „Kašiković Stoja“, o jedinoj ženi osuđenoj na smrt u tom periodu. Kralj Petar I Karađorđević odlikovao ju je Ordenom Svetog Save IV stepena, a kralj Nikola I Petrović Zlatnom medaljom za revnost, najvišim ženskim odličjem. Prilikom posjete regenta Aleksandra Karađorđevića Sarajevu 1920, odlikovana je zlatnom Obilićevom medaljom za hrabrost.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Trajković, Borjanka. „NIKOLA T. KAŠIKOVIĆ – SARAJLIJA ILI ČASOPIS KAO SUDBINA” (PDF). zapadnisrbi.com. Pristupljeno 30. 1. 2022.
- ^ Enciklopedija Republike Srpske. 5, K-L. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2023. str. 168—169. ISBN 978-99976-42-72-1.