Pređi na sadržaj

Строго контролисани возови

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Strogo kontrolisani vozovi
Izvorni naslovOstře sledované vlaky
RežijaJirži Mencl
ScenarioBohumil Hrabal, Jirži Mencl
ProducentZdenek Oves
Glavne ulogeVaclav Neckar
Jitka Bendova
Vlastimil Brodski
StudioBarandov studio
Godina1966.
Trajanje92 minuta
Zemlja Čehoslovačka
Jezikčeški, nemački
IMDb veza

Strogo kontrrolisani vozovi (češ. Ostře sledované vlaky) je čehoslovački film iz 1966. u režiji Jiržija Mencla i jedan je od najpoznatijih proizvoda Čehoslovačkog novog talasa. To je priča o odrastanju mladića koji radi na železničkoj stanici u Čehoslovačkoj pod nemačkom okupacijom tokom Drugog svetskog rata. Film je zasnovan na romanu Bohumila Hrabala iz 1965. godine. Producirao ga je Barandov Studio i sniman je na lokaciji u Centralnoj Češkoj. Prikazan van Čehoslovačke tokom 1967. godine, osvojio je Oskara za najbolji međunarodni film na 40. dodeli Oskara 1968. godine. [1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Mladi Miloš Hrma angažovan je kao tek školovani otpravnik vozova na maloj železničkoj stanici pred kraj Drugog svetskog rata i nemačke okupacije Čehoslovačke. On se divi sebi u novoj uniformi i raduje se, kao i njegov prerano penzionisani otac mašinovođa, izbegavanju pravog posla. Upravnik stanice je odgajivač golubova, ima ljubaznu ženu, ali zavidi na uspehu sa ženama otpravniku vozova Hubički. Idilu železničke stanice povremeno narušava dolazak odbornika Zedničeka, nacističkog saradnika koji vrši propagandu osoblju, iako njome ne utiče ni na koga.

Miloš je u vezi sa lepom mladom dirigentkinjom Mašom. Iskusni Hubička ispituje detalje i shvata da je Miloš još uvek nevin. Na njenu inicijativu, Maša provodi noć sa Milošem, ali on, u svojoj mladalačkoj uzbuđenosti prerano ejakulira. Sledećeg dana, očajan, pokušava da se ubije, ali je spašen. Mladi lekar u bolnici objašnjava Milošu da je prerana ejakulacija normalna u njegovim godinama, preporučujući Milošu da „misli na nešto drugo”, na primer na fudbal, i da potraži iskusnu ženu da mu pomogne da prebrodi prvo seksualno iskustvo.

Tokom noćne smene, Hubička flertuje sa mladom telegrafistkinjom Zdeničkom i utiskuje joj na butine i zadnjicu kancelarijske pečate. Njena majka vidi pečate i žali se Hubičkinim pretpostavljenima.

Nemci i njihovi saradnici su besni, jer njihove vozove i železničke pruge napadaju partizani. Glamurozna agentica otpora, kodnog imena Viktorija Freje, isporučuje tempiranu bombu Hubički da bi digli u vazduh veliki voz municije. Na Hubičkin zahtev, „iskusna” Viktorija pomaže Milošu da reši svoj seksualni problem.

Sledećeg dana, u ključnom trenutku kada se voz sa municijom približava stanici, Hubička je na saslušanju, koje nadgleda Zedniček, zbog pečatiranja Zdeničke. Na Hubičkinom mestu, Miloš, oslobođen nekadašnje pasivnosti iskustvom sa Viktorijom, uzima tempiranu bombu i baca je u voz sa železničkog signala, koji se proteže poprečno iznad šina. Mitraljezac u vozu, ugledavši Miloša, pogađa ga mecima, a njegovo telo pada na voz.

Zedniček završava disciplinsko saslušanje imenovanjem češkog naroda kao „ništa osim hijena koje se smeju“ (fraza koju je zapravo koristio visoki nacistički zvaničnik Rajnhard Hajdrih [2]). Načelnik stanice je očajan jer je skandal sa Hubičkom i Zdeničkom, izgleda, osujetio njegovu ambiciju da bude unapređen u inspektora. Tada se ogromna serija eksplozija dešava odmah iza krivine na pruzi a voz uništava bomba. [3] Hubička, nesvestan šta se desilo sa Milošem, kroz smejanje izražava radost zbog ovog udarca nacističkim okupatorima. Maša, koja je čekala da razgovara sa Milošem, podiže njegovu kapu uniforme, koja joj je pala kod nogu, a koju je oduvao veliki vetar od udarca.

Podela uloga[uredi | uredi izvor]

Zgrada stanice u Lodjenjicama u kojoj je sniman film
  • Vaclav Neckar kao Miloš Hrma
  • Josef Somr kao otpravnik vozova Hubička
  • Vlastimil Brodski kao odbornik Zedniček
  • Vladimir Valenta kao upravnik stanice Lanska
  • Jitka Bendova kao dirigent Maša
  • Jitka Zelenohorska kao telegrafistkinja Zdenička
  • Nada Urbankova kao Viktorija Freje
  • Libuše Havelkova kao žena Lanskog
  • Milada Ježkova kao majka Zdeničke
  • Jirži Mencl kao doktor Brabec

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Film je zasnovan na istoimenom romanu iz 1965. poznatog češkog autora Bohumila Hrabala, čije je delo Jirži Mencl prethodno adaptirao da napravi Smrt gospodina Baltazara, njegov segment antologijskog filma Hrabalovih priča Biseri dubine (1965). [2] Barandov Studio je prvo ponudio ovaj projekat iskusnijim rediteljima Evaldu Šormu i Veri Hitilovoj (Strogo kontrolisani vozovi je bio prvi dugometražni film koji je režirao Mencl), ali nijedno od njih nije videlo način da adaptira knjigu za film. [4] Mencl i Hrabal su blisko sarađivali na scenariju, praveći brojne modifikacije romana. [4]

Menclov prvi izbor za glavnu ulogu Miloša bio je Vladimir Puholt, ali je bio zauzet snimanjem Svatba jako řemen Jiržija Krejčika. Mencl je razmišljao da i sam igra tu ulogu, ali je zaključio da je sa skoro 28 godina prestar. Zatim je testirano 15 neprofesionalnih glumaca pre nego što je supruga Ladislava Fikara (pesnika i izdavača) predložila pop pevača Vaclava Neckara. [4] Mencl je ispričao da je on sam preuzeo ulogu doktora tek u poslednjem trenutku, nakon što se glumac koji je prvobitno izabran nije pojavio na snimanju.

Snimanje je počelo krajem februara i trajalo je do kraja aprila 1966. godine. Korišćene su lokacije u i oko stanične zgrade u Lodjenjicama. [5]

Prijem[uredi | uredi izvor]

Film je premijerno prikazan u Čehoslovačkoj 18. novembra 1966. [6] Prikazivanje van Čehoslovačke održano je sledeće godine.

Bosli Krauter iz The New York Times-a nazvao je Strogo kontrolisane vozove „ekspertnim kao što je to bio film Radnja u glavnoj ulici Jana Kadara i Elmara Klosa ili Ljubav jedne plavuše Miloša Formana“, dva savremena filma iz Čehoslovačke.

U svojoj studiji o Čehoslovačkom novom talasu, Peter Hejms film stavlja u širi kontekst, povezujući ga, između ostalog, sa najpoznatijim antijunakom češke književnosti, Dobrim vojnikom Švejkom Jaroslava Hašeka, izmišljenim vojnikom iz Prvog svetskog rata, za čije se vešto izbegavanje dužnosti i potkopavanje autoriteta ponekad smatra da predstavljaju karakteristične češke kvalitete.

Nagrade i počasti[uredi | uredi izvor]

Film je osvojio nekoliko međunarodnih nagrada:

  • Oskara za najbolji film na stranom jeziku, dodeljen 1968. za filmove objavljene 1967. [7]
  • Velika nagrada na Međunarodnom filmskom festivalu Manhajm-Hajdelberg 1966.
  • Nominacija za nagradu BAFTA 1968. za najbolji film i najbolju muziku
  • Nominacija za DGA nagradu 1968. za izvanrednu režiju
  • Nominacija za Zlatni globus 1967. za najbolji strani film na stranom jeziku

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The 40th Academy Awards (1968) Nominees and Winners”. oscars.org. Pristupljeno 2011-11-12. 
  2. ^ a b Hames, Peter. The Czechoslovak New Wave. Second Edition, 2005, London and New York, Wallflower Press.
  3. ^ Collective of editors (2004). Český hraný film IV./Czech Feature Film IV. (1961-1970). Prague: Národní filmový archiv. str. 339—344. ISBN 80-7004-115-3. 
  4. ^ a b v Hames.
  5. ^ Taussig, Pavel (2010-05-07). „Ostře sledované vlaky”. instinkt.tyden.cz (na jeziku: češki). Empresa Media. Arhivirano iz originala 2012-03-29. g. Pristupljeno 2011-07-08. 
  6. ^ „Ostře sledované vlaky”. Česko-Slovenská filmová databáze (na jeziku: češki). POMO Media Group. Pristupljeno 2011-10-07. 
  7. ^ "Closely Watched Trains" Wins Foreign Language Film: 1968 Oscars

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hames, Peter. The Czechoslovak New Wave. Second Edition, 2005, London and New York, Wallflower Press.
  • Škvorecký J. Jiří Menzel and the history of the «Closely watched trains». Boulder: East European Monographs, 1982

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Menzel, Jiri & Hrabal, Bohumil (1971) Closely Observed Trains. (Modern Film Scripts.) London: Lorrimer

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]