Sumatranski tigar
Panthera tigris sumatrae | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Mammalia |
Red: | Carnivora |
Podred: | Feliformia |
Porodica: | Felidae |
Rod: | Panthera |
Vrsta: | |
Podvrsta: | P. t. sumatrae
|
Trinomijalno ime | |
Panthera tigris sumatrae | |
areal rasprostranjenja |
Sumatranski tigar (Panthera tigris sumatrae) je podvrsta tigra koja živi jedino na indonežanskom ostrvu Sumatra. Njegova populacija je procenjena na 400 do 500 životinja, koji uglavnom žive u nacionalnim parkovima na ostrvu.
Fizičke karakteristike[uredi | uredi izvor]
Sumatranski tigar je najmanji od svih tigrova. Mužjaci su u proseku dugi oko 2,43 metra i sa masom od 120 kilograma. Ženke su u proseku duge 2,13 m, a mase su oko 90 kg.
Reprodukcija[uredi | uredi izvor]
Sumatranski tigrovi se najčešće pare tokom zime ili proleća, a trudnoća traje oko 103 dana. Normalno ženka donese na svet dva do tri mladunčeta, mada može da rodi i do šest. Mladi se rađaju slepi i tokom prvih osam nedelja se hrane mlekom, a posle počinju da koriste čvrstu hranu. Mladi jazbinu prvi put napuštaju sa dve nedelje a počinju da love sa šest meseci. Potpuno sami mogu da love sa 18 meseci, a potpuno samostalni postaju sa dve godine. Sumatranski tigrovi žive oko 15 godina u divljini i 20 godina u zatočeništvu.
Ishrana[uredi | uredi izvor]
Tigrova ishrana zavisi od toga gde živi i od toga koliko životinja ima tu. Imaju veoma oštro čulo sluha i vida tako da su veoma efikasni lovci. Oni su usamljeničke životinje i love noću, približavajući se oprezno i strpljivo plenu pre nego što ga napadnu sa strane ili od pozadi. Jedu sve što mogu da uhvate, obično jelene i divlje svinje, ribu, pa čak i krokodile. Orangutani mogu da budu njihov plen, ali kako provode vrlo malo vremena na tlu, tigrovi ih retko hvataju.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Cat Specialist Group (1996). „Panthera tigris ssp. sumatrae”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2006. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 11. 5. 2006.