Сунчане птице
Sunčane ptice Nectariniidae | |
---|---|
Aethopyga vigorsii, Maharaštra, Indija | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | Nectariniidae (Vigors, 1825)
|
Rodovi | |
15, vidi tekst |
Sunčane ptice (lat. Nectariniidae) porodica su veoma malenih vrapčarki iz Starog sveta, koje obično imaju nadole zakrivljene kljunove. Mnoge od njih su svetlih boja, često sa perjom duginih boja, posebno kod mužjaka. Mnoge vrste imaju posebno dugo repno perje. Rasprostranjene su u većem delu Afrike do Srednjeg istoka, južne Azije, jugoistočne Azije i južne Kine,južnog-Japana—Ostrva-Rijukju, do Indonezije, Nove Gvineje i severne Australije. Najveća raznovrsnot vrsta se javlja u ekvatorijalnim regionima.
Postoji 151 vrsta u 16 rodova. Većina sunčanih ptica se pretežno hrani nektarom, ali takođe love insekte i pauke, posebno kada hrane mladunce. Cvetove koji sprečavaju pristup svom nektaru usled oblika (na primer, veoma dugi i uski cvetovi) jednostavno probuše pri dnu mednica, i kroz taj otvor ptice sišu nektar.[1] Voće je takođe deo ishrane kod nekih vrsta. Lete brzo i direktno zato što imaju kratka krila.
Sunčane ptice imaju dvojnike u dve grupe koje su u vrlo dalekom srodstvu: kolibrije iz Severne i Južne Amerike i medojede iz Australije. Sličnosti su nastale zbog konvergentne evolucije, jer se svi oni hrane nektarom.[2] Neke vrste sunčanih ptica mogu da lebde u vazduhu i sišu nektar, kao kolibriji, ali obično to rade stojeći.
Opis[uredi | uredi izvor]
Pripadnici ove porodice variraju po veličini od 5 grama teškog Nectarinia nectarinioides do 45 grama teškog Arachnothera flavigaster. Kao i kod kolibrija, sunčane ptice pokazuju izražen polni dimorfizam: mužjaci su obično upadljivih metalnih boja.[3] Uz to, repovi mnogih vrsta su dužni kod mužjaka nego kod ženki, a mužjaci su i veći. Sunčane ptice imaju duge, tanke i prema dole zakrivljene kljunove i cevaste jezike sa četkastim vrhom, što su sve adaptacije za hranjenje nektarom.[4] Pripadnici roda Arachnothera izgledaju drugačije od ostalih pripadnika porodice. Obično su veći od ostalih sunčanih ptica, sa neupadljivim smeđim perjem kod oba pola i dugim kljunovima zakrivljenim prema dole.
Vrste sunčanih ptica koje žive na velikim visinama noću padaju u torpor, stanje pri kojem snižavaju telesnu temperaturu i aktivnost.[3][5]
Po metaboličkom ponašanju su slične sa Andskim kolibrima.[6] Vrste sunčanih ptica koje žive na visokim altitudama ili latitudama prelaze u turpor tokom noći, čime snižavaju telesnu temperaturu i ulaze u stanje niske aktivnosti i responsivnosti.[3][7]
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]
Sunčane ptice nastanjuju tropske predele Starog sveta, Afriku, Aziju i Australaziju. U Africi uglavnom nastanjuju subsaharsku Afriku i Madagaskar, ali takođe i Egipat. U Aziji nastanjuju obale Crvenog mora, severno do Izraela; rupa u rasprostranjenosti pojavljuje se do Irana, odakle se kontinuirano pojavljuju do južne Kine i Indonezije. U Australaziji se pojavljuju na Novoj Gvineji, severoistočnoj Australiji i na Solomonovim Ostrvima. Ne nastanjuju okeanska ostrva, osim Sejšela. Najviše vrsta se može naći u Africi, gde su se verovatno i prvi put pojavile. Većina vrsta su stanarice ili sezonske selice na kratke razdaljine. Sunčane ptice se mogu naći posvuda u arealu ove porodice, dok su pripadnici roda Arachnothera ograničeni na Aziju.[3]
Sunčane ptice nastanjuju raznolika staništa, a većina nastanjuje primarne kišne šume; međutim, mogu nastanjivati i mnoga druga staništa, kao što su narušene sekundarne šume, otvorene šume, otvorene šikare i savane, obalne šikare i planinske šume. Nekevrste su uspele da se prilagode i urbanizovanim područjima, pa se mogu naći na plantažama, u vrtovima i slično. Mnoge vrste okupiraju staništa na raznim visinama, od nivoa mora do 4.900 m.[3]
Ponašanje[uredi | uredi izvor]
Sunčane ptice su aktivne po danu i obično se pojavljuju u parovima ili malenim porodičnim grupama, ali nekoliko vrsta se ponekada okuplja u većim grupama. Sunčane ptice će se pridružiti ostalim pticama koje teraju neku grabljivicu, ali takođe i agresivno teraju druge vrste sa svoje teritorije, čak i ako one nisu grabljivice.
Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]
Sunčane ptice koje žive izvan ekvatorijalnih regija obično se razmnožavaju sezonski, većinom u vlažnoj sezoni. Tokom ove sezone dostupniji su insekti, kojima sunčane ptice hrane mlade. Ako se neke vrste razmnožavaju u suvoj sezoni, to je zato što je tada dostupnija njihova omiljena biljna hrana. One koje nastanjuju ekvatorijalne regije mogu se razmnožavati tokom cele godine. Obično su monogamne i često teritorijalne, ali nekoliko vrsta je poligamno.
Gnezda sunčanih ptica su obično u obliku torbe, obešena za tanke grane. Gnezda pripadnika roda Arachnothera su različita, i od sunčanih ptica, a u nekim slučajevima i među njima samima. Neka gnezda, kao kod Arachnothera longirostra, malene su ispletene šoljice pričvršćene za dno velikog lista; gnezdo vrste Arachnothera chrysogenys je slično pričvršćeno, ali ima oblik duge cevi. Gnezda pripadnika ovog roda su neupadljiva, za razliku od gnezda ostalih sunčanih ptica. Ženka sama gradi gnezdo kod većine vrsta. Može da snese do četiri jaja. Dok ženka sama gradi gnezdo i inkubira jaja, mužjak počinje da pomaže u podizanju mladih nakon što se izlegu.[8] Kod pripadnika roda Arachnothera oba pola pomažu u inkubaciji jaja.[8] Gnezda sunčanih ptica su česta meta parazitskim pticama, kao što su kukavice i medovođe.
Odnos sa ljudima[uredi | uredi izvor]
Ova porodica je mnogo bolje izdržala ljudske aktivnosti u svom staništu, pa je samo sedam vrsta u opasnosti od izumiranja. Većina vrsta je relativno otporna na promene u staništu, a uz to, iako su sunčane ptice atraktivne, trgovci kućnim ljubimcima ih ne love, zato što loše pevaju i što ih je teško održati u životu. Sunčane ptice se smatraju atraktivnim pticama i rado ulaze u vrtove u kojima je zasađeno cveće koje bi ih privuklo. Postoji nekoliko negativnih interakcija, npr. vrsta Nectarinia senegalensis se smatra štetočinom na plantažama kakaoa, zato što širi imelu.
Sistematika[uredi | uredi izvor]
Familija sadrži 145 vrsta podeljenih u 16 rodova:[9]
- Rod Chalcoparia[10] (ponekad se svrstava u Anthreptes)
- Rod Deleornis[15] (ponekad se svrstava u Anthreptes)
- Deleornis fraseri[16]
- Deleornis axillaris — ponekad se svrstava kao D. fraseri[17]
- Rod Anthreptes (oko 12 vrsta)
- Rod Hedydipna (ponekad se svrstava u Anthreptes)
- Rod Hypogramma
- Rod Anabathmis (ponekad se svrstava u Nectarinia)
- Rod Dreptes (ponekad se svrstava u Nectarinia)
- Rod Anthobaphes (ponekad se svrstava u Nectarinia)
- Rod Cyanomitra (ponekad se svrstava u Nectarinia)
- Rod Chalcomitra (ponekad se svrstava u Nectarinia)
- Rod Leptocoma (ponekad se svrstava u Nectarinia)
- Leptocoma zeylonica
- Leptocoma minima
- Leptocoma calcostetha
- Leptocoma sperata
- Leptocoma sericea — ranije Nectarinia aspasia
- Rod Nectarinia (8 vrsta u strogom smislu)
- Nectarinia bocagii
- Nectarinia purpureiventris
- Nectarinia tacazze
- Nectarinia kilimensis
- Nectarinia reichenowi
- Nectarinia johnstoni
- Nectarinia famosa
- Anthobaphes violacea (ponekad se svrstava u Necarinia)
- Rod Cinnyris (ponekad se svrstava u Nectarinia)
- Cinnyris chloropygius
- Cinnyris minullus
- Cinnyris manoensis
- Cinnyris chalybeus
- Cinnyris neergaardi
- Cinnyris stuhlmanni — ponekad se svrstava kao C. afer
- Cinnyris prigoginei — ponekad se svrstava kao C. afer
- Cinnyris ludovicensis — ponekad se svrstava kao C. afer
- Cinnyris preussi
- Cinnyris afer
- Cinnyris regius
- Cinnyris rockefelleri
- Cinnyris mediocris
- Cinnyris moreaui
- Cinnyris pulchellus
- Cinnyris loveridgei
- Cinnyris mariquensis
- Cinnyris shelleyi
- Cinnyris congensis
- Cinnyris erythrocerca
- Cinnyris nectarinioides
- Cinnyris bifasciatus
- Cinnyris tsavoensis — ponekad se svrstava kao C. bifasciatus
- Cinnyris chalcomelas
- Cinnyris pembae
- Cinnyris bouvieri
- Cinnyris oseus
- Cinnyris habessinicus
- Cinnyris coccinigaster
- Cinnyris johannae
- Cinnyris superbus
- Cinnyris rufipennis
- Cinnyris oustaleti
- Cinnyris talatala
- Cinnyris venustus
- Cinnyris fuscus
- Cinnyris ursulae
- Cinnyris batesi
- Cinnyris cupreus
- Cinnyris asiaticus
- Cinnyris jugularis
- Cinnyris buettikoferi
- Cinnyris solaris
- Cinnyris sovimanga
- Cinnyris dussumieri
- Cinnyris notatus
- Cinnyris humbloti
- Cinnyris comorensis
- Cinnyris coquerellii
- Cinnyris lotenius
- Rod Aethopyga
- Aethopyga primigenia
- Aethopyga boltoni
- Aethopyga linaraborae
- Aethopyga flagrans
- Aethopyga pulcherrima
- Aethopyga duyvenbodei
- Aethopyga shelleyi
- Aethopyga belli
- Aethopyga gouldiae
- Aethopyga eximia
- Aethopyga nipalensis
- Aethopyga christinae
- Aethopyga saturata
- Aethopyga vigorsii — ponekad se svrstava kao A. siparaja
- Aethopyga siparaja
- Aethopyga mystacalis
- Aethopyga temminckii — ponekad se svrstava kao A. mystacalis
- Aethopyga ignicauda
- Rod Arachnothera (10—11 vrsta)
Galerija[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Geerts, S.; Pauw, A. (2009). „Hyper-specialization for long-billed bird pollination in a guild of South African plants: the Malachite Sunbird pollination syndrome”. South African Journal of Botany. 75 (4): 699—706. doi:10.1016/j.sajb.2009.08.001 .
- ^ Prinzinger, R.; Schafer, T.; Schuchmann, K. L. (1992). „Energy metabolism, respiratory quotient and breathing parameters in two convergent small bird species : the fork-tailed sunbird Aethopyga christinae (Nectariniidae) and the chilean hummingbird Sephanoides sephanoides (Trochilidae)”. Journal of thermal biology. 17 (2): 71—79. doi:10.1016/0306-4565(92)90001-V.
- ^ a b v g d Cheke & Mann 2008, str. 196–243
- ^ Cade, Tom; Greenwald, Lewis (1966). „Drinking Behavior of Mousebirds in the Namib Desert, Southern Africa” (PDF). Auk. 83 (1). Arhivirano iz originala (PDF) 01. 12. 2011. g.
- ^ Downs, Colleen; Brown, Mark (2002). „Nocturnal Heterothermy And Torpor In The Malachite Sunbird (Nectarinia famosa)”. Auk. 119 (1): 251—260. doi:10.1642/0004-8038(2002)119[0251:NHATIT]2.0.CO;2.
- ^ Altshuler, Douglas L.; Dudley, Robert (15. 8. 2002). „The ecological and evolutionary interface of hummingbird flight physiology”. Journal of Experimental Biology. 205 (16): 2325—2336. PMID 12124359 — preko jeb.biologists.org.
- ^ Downs, Colleen; Brown, Mark (januar 2002). „Nocturnal Heterothermy And Torpor In The Malachite Sunbird (Nectarinia famosa)”. Auk. 119 (1): 251—260. doi:10.1642/0004-8038(2002)119[0251:NHATIT]2.0.CO;2.
- ^ a b Lindsey 1991, str. 207
- ^ Gill, Frank; Donsker, David, ur. (2019). „Dippers, leafbirds, flowerpeckers, sunbirds”. World Bird List Version 9.1. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 30. 1. 2019.
- ^ BirdLife International (2016). „Chalcoparia singalensis”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016: e.T22717626A94542835. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-3.RLTS.T22717626A94542835.en . Pristupljeno 15. 11. 2021.
- ^ BirdLife International (2016). „Chalcoparia singalensis”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016: e.T22717626A94542835. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-3.RLTS.T22717626A94542835.en . Pristupljeno 15. 11. 2021.
- ^ Gmelin, Johann Friedrich (1789). Systema naturae per regna tria naturae : secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis (na jeziku: Latin). 1, Part 2 (13th izd.). Lipsiae [Leipzig]: Georg. Emanuel. Beer. str. 964.
- ^ Oberholser, Harry C. (1912). „Descriptions of one hundred and four new species and subspecies of birds from the Barussan Islands and Sumatra”. Smithsonian Miscellaneous Collections. 60 (7): 1-22 [21].
- ^ Paynter, Raymond A. Jr, ur. (1986). Check-List of Birds of the World. 12. Cambridge, Massachusetts: Museum of Comparative Zoology. str. 215.
- ^ „Nectariniidae”. aviansystematics.org. The Trust for Avian Systematics. Pristupljeno 2023-07-16.
- ^ BirdLife International (2016). „Deleornis fraseri”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016: e.T103792577A94541369. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-3.RLTS.T103792577A94541369.en . Pristupljeno 11. 11. 2021.
- ^ BirdLife International (2016). „Deleornis axillaris”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016: e.T103792599A104232364. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-3.RLTS.T103792599A104232364.en . Pristupljeno 12. 11. 2021.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Lindsey, Terence (1991). Forshaw, Joseph, ur. Encyclopaedia of Animals: Birds. London: Merehurst Press. str. 207. ISBN 978-1-85391-186-6.
- Cheke, Robert; Mann, Clive (2008). „Family Nectariniidae (Sunbirds)”. Ur.: Josep, del Hoyo; Andrew, Elliott; David, Christie. Handbook of the Birds of the World. Volume 13, Penduline-tits to Shrikes. Barcelona: Lynx Edicions. str. 196—243. ISBN 978-84-96553-45-3.
- Brown, Peter (1776). Nouvelles illustrations de zoologie : contenant cinquante planches enlumineés d'oiseaux curieux, et qui non etés jamais descrits, et quelques de quadrupedes, de reptiles et d'insectes, avec de courtes descriptions systematiques [New illustrations of zoology, containing fifty coloured plates of new, curious, and non-descript birds, with a few quadrupeds, reptiles and insects]. London: Imprimé pour B. White. str. 82, Plate 32 Fig. 2.
- Cabanis, Jean (1850—1851). Museum Heineanum : Verzeichniss der ornithologischen Sammlung des Oberamtmann Ferdinand Heine, auf Gut St. Burchard vor Halberstadt (na jeziku: German i Latin). 1. Halberstadt: R. Frantz. str. 103.
- Gill, Frank; Donsker, David; Rasmussen, Pamela, ur. (jul 2023). „Dippers, leafbirds, flowerpeckers, sunbirds”. IOC World Bird List Version 13.2. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 19. 8. 2023.
- Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 98, 357. ISBN 978-1-4081-2501-4.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Nectarinidae na sajtu Curlie (језик: енглески)
- Sunbird videos on the Internet Bird Collection
}