Sunčeve pege

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sunčeve pege slikane 22. jula 2004.

Sunčeve pege su privremene pojave na površini Sunca (fotosfera), koje se vizuelno pojavljuju kao tamne tačke u odnosu na okolna područja. One su nešto hladnije od okoline fotosfere, a izgledaju kao tamne pore, koje se brzo prošire i žive nekoliko nedelja. To su područja površine Sunca na kojim postoji izbacivanje sunčeve plazme sa njegove površine prema Kosmosu.[1] One mogu biti vidljive sa Zemlje i bez pomoći teleskopa. Prvo indirektno posmatranje Sunčevih pega pomoću teleskopa vršio je Galileo Galilej (1564-1642).[2]

Pege se obično javljaju u parovima kao pega vodilja i pega pratilja. Obe stvaraju veoma snažno magnetsko polje suprotnog polariteta.

Pege se javljaju periodično, a postoje i godine kada se tokom nedelja ne pojavi ni jedna pega. To se naziva minimum sunčeve aktivnosti. Zatim dolaze godine kada se broj pega povećava do maksimuma od oko 100 i to je tzv. maksimum sunčeve aktivnosti. Period između dva minimuma se zove ciklus sunčeve aktivnosti i on traje oko 11 godina.[1]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Logos 2017, str. 272.
  2. ^ Logos 2017, str. 11, 272.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]