Suhoj Su-30

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Su-30
Suhoj Su-30 (osnovni)
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1992.
Statusu operativnoj upotrebi
Broj primeraka500[2]
Dužina21,94[1]
Razmah krila14,70[1]
Visina6,36[1]
Površina krila62,00
Prazan17.000
Normalna poletna24.000
Maks. masa pri uzletanju33.500[1] kg
Maks. spoljni teret8.000[1] kg
Motori2 × AL-31F
Potisak2 × 122.58 kN
Maks. brzina na Hopt2.125 km/h
Taktički radijus kretanja1.500 km
Dolet3 500 km
Plafon leta19.820[1] m
Brzina penjanja13.800 m/min

Suhoj Su-30 (rus. Сухой Су-30; NATO klasifikacija Flanker-C) ruski je dvomotorni borbeni avion, dvosed, 4.+ generacije. Karakteriše ga super-manevrabilnost, veliki radijus dejstva, savremena oprema i motori i opcija sa rešenjem upravljanja vektorom potiska. Sposoban je za direktno upravljanje formacijom presretača, kao komandni avion i samostalno, na velikim udaljenostima od svoje baze, u svim vremenskim uslovima, danju i noću, vazduh-vazduh, vazduh-tlo, a i u neprijateljskom vazdušnom prostoru. Su-30 je nastao daljim razvojem aviona Su-27,[3] a razvio ga je OKB Suhoj. Proizvodi ga Ujedinjena avio-proizvodna korporacija. Avion se proizvodi u Ruskoj Federaciji, veliki je izvozni uspeh, a prodat je u deset zemalja, u preko 500 primeraka. U Irkutsku je pored aviona za izvoz, u toku i proizvodnja 60 primeraka za Rusko ratno vazduhoplovstvo, sa rokom isporuke do 2016. godine.[4]

Operativno iskustvo je pokazalo da savremeni avion jednosed prekomerno opterećuje pilota, pogotovo pri većim rastojanjima od baze do mesta borbenog dejstva. Za glavne radnje, pri vođenju borbe, a to su manevrisanje i istovremeno upravljanje složenim oružjem, pilot je već istrošen prethodnim dugim letom. Pored toga, napredne funkcije kod savremenih aviona na kabinskoj instrumentalnoj tabli elektronskih sistema su veoma brojne, što jedan pilot pri manevrisanju u borbi fizički teško može u potpunosti da prati i upravlja njima. Za prevazilaženje ovog nedostatka potreban je i drugi član posade, zbog čega je uvedena druga kabina sa svim komandama i funkcijama kao u prvoj, sa neophodnom dopunom za komandni avion.[1][5]

Taktičko-tehnički zahtevi[uredi | uredi izvor]

Obezbeđenje prevlasti u vazdušnom prostoru iznad prostranstava sovjetskog severa i Dalekog istoka bio je jedan od glavnih zadataka PVO Crvene armije. Mnogobrojni aerodromi koji ne ispunjavaju ni osnovne standarde, a pogotovo ne u teškim klimatskim uslovima, stavili su pred vazduhoplovnu industriju težak zadatak da obezbedi lovačke avione velikog radijusa dejstva, opremljene kvalitetnom navigacijskom opremom i sposobne za samostalno izvršavanje zadataka. Povoljna iskustva u operativnoj upotrebi aviona Su-27UB pokazala su da taj avion po svojim osobinama odgovara zahtevima dugotrajnog patroliranja i da je odlična osnova za namensku nadogradnju u cilju razvoja odgovarajuće varijante. Zahtevima je definisana namena protivvazduhoplovne odbrane, sa avionom velike autonomije leta i velikog radijusa dejstva, za uništavanje nosača aviona, krstarećih raketa (neposredno posle lansiranja), nošenje vlastitih krstarećih raketa u letu i svih drugih misija, danju i noću, u teškim uslovima protivelektronskog dejstva na teritoriji neprijatelja, vođenje borbenih operacija pojedinačno ili u formacijama, kao i za direktno upravljanje presretačima u formaciji, to jest, kao komandni avion.[1][3][5]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Rad na projektu aviona dvoseda Su-30 je počeo u OKB Suhoj sredinom osamdesetih godina 20. veka pod rukovodstvom rus. И. В. Емельянов-а, reprojektujući postojeći dvosed Su-27UB. Izgrađena su dva prototipa, a njihovo ispitivanje izvršeno je u jesen 1988. godine. Pored uvođenja druge kabine, povećana je količina unutrašnjeg goriva i integrisan je sistem za prijem goriva u letu, što je produžilo trajanje (autonomiju) leta na 10 časova. Dopunjeno i osavremenjeno mu je naoružanje. Prvi serijski primerak Su-30 poleteo je 14. aprila 1992. godine.[1][6]

Dopunjena je oprema aviona taktičkim prikazivačem, u drugoj kabini, na instrumentalnoj tabli komandira formacije lovačkih aviona. Integrisan je pulsirajući-dopler radar i komunikacioni sistem KDLUЭ, što koriste komandni avioni u pružanju smernica, istovremeno za četiri presretača Su-27, u formaciji. Uređaj za vezu i navođenje obezbeđuje prijem podataka, kao što su koordinate i karakteristike ciljeva i položaj lovaca Su-27, u formaciji. Podaci stižu iz operativnog centra sistema PVO i osmatračkih radarskih stanica A-50, u letu. Napredniji navigacijski sistem, značajno je poboljšao i olakšao navigaciju u misiji patroliranja. Takva borbena formacija, osim direktnog suprotstavljanja protivničkim avionima, može da blokira pretpostavljene pravce leta krstarećih raketa. U podeli odgovornosti između članova posade, pilot Su-30 na prvom sedištu je zadužen za upravljanje avionom i naoružanjem kao i za vođenje vazdušne borbe na malim udaljenostima, a komandir, na drugom sedištu, osim vođenja grupne vazdušne borbe, odlučuje o upotrebi raketa većeg dometa protiv ciljeva izvan vizuelnog kontakta, na distanci.[1]

Projekat[uredi | uredi izvor]

Crtež aviona Suhoj Su-30, u tri projekcije.

Glavna karakteristika, koja doprinosi uspehu projekta Su-27, njegova je aerodinamička konfiguracija, poznata kao „integrisana aerodinamička konfiguracija“. Ova konfiguracija je jedna od najuspešnijih integracija krila i trupa, u jedinstveno aerodinamičko telo. Trapezno krilo male vitkosti, stapa se u srednji deo trupa, stvarajući jedinstveno skladno uzgonsko telo, što je u potpunosti preneto i na Su-30.

Na avionu su električne komande leta (SDU-10), sa relaksiranom rezervom statičke stabilnosti, oko nule. Sistemom električnih komandi leta upravlja se propinjanje i nagib, obezbeđuje se optimalna stabilnost i upravljivost aviona za pilota, povećavaju se aerodinamičke performanse, ograničava se preopterećenje i napadni ugao, što omogućuje optimizaciju pri dimenzionisanju strukture, pa i manje mase.

Pogone ga dva dvoprotočna motora AL-31F, odvojeno ugrađena, značajno razmaknuta ispod jedinstvenog uzgonskog tela. Usisnici su takođe razmaknuti. Poseduje dva vertikalna repa, postavljena bočno na zadnji deo trupa i odvojene celoobrtne površine horizontalnog repa. Aerodinamične kočnice, nalaze se blizu težišta aviona, iza pilotske kabine. Stajni trap je tipa tricikl, sa po jednim točkom na svakoj glavnoj nozi, kod aviona Su-27 i Su-27UB. Nosni točak je opremljen sa zaštitnim blatobranom, radi zaštite od oštećenja.[7][8]

Karakteristike leta[uredi | uredi izvor]

Integrisana aerodinamička konfiguracija, u kombinaciji sa upravljanjem vektorom potiska, rezultira u karakteristikama super pokretljivosti i jedinstvenog poletanja i sletanja. Opremljen sa sistemom digitalnih električnih komandi leta, Su-30 je u stanju da obavlja neke veoma napredne manevre, uključujući Pugačevu kobru i klizanje na rep. Ovi manevri brzo usporavaju avion, uzrokujući gubljenje lovca kao cilja, jer relativna brzina aviona padne ispod praga, gde se signal ne registruje na radaru.[9]

Dvoprotočni turbomlazni motor Saturn AL-31F.

Pogon[uredi | uredi izvor]

Pogon aviona sačinjavaju dva dvoprotočna motora Saturn AL-31F, male dvoprotočnosti, napajana vazduhom pomoću dva odvojena usisnika koji su pravi kanali promenljive geometrije u funkciji Mahovog broja leta, sa minimalnim gubicima. Svaki motor može da razvije potisak od 123 kN, sa dopunskim sagorevanjem, s čime obezbeđuje M=2 na optimalnoj visini leta, a brzinu od 1.350 km/h na maloj visini. Obezbeđeno mu je 5.270 kg unutrašnjeg goriva, Su-30MK poseduje autonomiju leta do 4,5 sata borbene misije, sa doletom od 3.000 km. Pri dopunjavanju goriva u toku leta povećava se dolet do 5.200 km ili trajanje leta do 10 sati krstarenja na optimalnoj visini.[1][10][11]

Oprema[uredi | uredi izvor]

U okviru impozantne opremljenosti, avion poseduje efikasan autopilot u svima fazama leta, uključujući male visine prateći konfiguraciju terena, sledeći način rada radara i pri izvršavanju borbenih zadataka vazduh-vazduh i vazduh-tlo, samostalno i u formaciji četiri lovca. Automatski sistem kontrole povezane sa navigacionim sistemom osigurava rutu leta, pristup cilju, povratak do aerodroma i sletanja u automatskom režimu.[7][10]

Pregled opreme[10]
  • Sistem upravljanja dejstvom oružja (vatrom)
    • Sistem upravljanja dejstvom oružja vazduh-vazduh
      • Radarsko pretraživanje i praćenje
      • IRST i laserski daljinomer
        • Stanica za optičko pretraživanje i praćenje
        • Kaciga pilota sa nišanskim prikazivačem cilja
      • Širokougaoni HUD (gornji nišanski prikazivač)
      • IFF sistem pitača
    • Sistemom za upravljanje dejstvom oružja vazduh-tlo
      • Višenamenski LCD prikazivači u boji
      • Digitalni računar
      • GPS sistem satelitske navigacije
      • Sistem upravljanja oružjem
  • Sistem daljinskog upravljanja avionom
  • IFF sistem predajnika
  • Sistem napajanje antena
  • Navigacioni sistem leta
    • Digitalni računar
    • Stav i pozicija referentnog sistema
    • Radio-tehnički sistem za navigaciju, kratkog dometa
    • GPS sistem
    • Autopilot
    • Sistem vazdušnih podataka
    • Sistem obrade podataka i prikaz visine i brzine leta
  • Oprema elektronskih protivmera
    • Radar za upozorenje i prijemnik sa pomeranjem granice
    • IC i protivradarski mamci
    • Predajnik radio ometača (u kontejneru)
  • Komunikacioni sistem
    • Grupa VHF i UHF komunikacijskih primopredajnika
    • Grupa SW radio komunikacijskih primopredajnika
  • Sistem automatskog upravljanja
    • Integrisani sistem upozorenja posade, na tabli za upravljanje
    • Oprema za snimanje informacija o letu
    • Oprema za hitno upozoravajuće stanje
  • Sistem za video snimanje
    • Upravljanje na tabli sa video snimanjem
    • Prednja video kamera
    • Video upravljač
  • Odgovarač aviona
  • Sistem navođenja telekomandom
  • Kontejner sa sistemom FIRST i laserskim daljinomerom

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Avion Su-30MKI na izložbi naoružanja.

Pregled naoružanja[1]

  • Top: GŠ-30-1 kalibra 30 mm, bojevi komplet 150 granata.
  • Tačaka podvešavanja: 12
  • Spoljna nosivost: 8.000 kg
  • Podvesno naoružanje:
    • 6 vođenih raketa srednjeg dometa R-77, R-27R ili R-27ЭR, R-27T ili R-27ЭT s TGS i 6 raketa za blisku borbu R-73 s TGS.
    • Slobodnopadajuće bombe mase po 500 kg (do 8 primer.) ili po 250 kg (28 primer.).
    • Kontejnera KMG (do 7 primer.) ili lansera NAR, sa nevođenim raketama S-13 i S-8 (do 4 primer.).
    • Moguće su različite kombinacije vođenog i nevođenog naoružanja različite klase.
Nošenje naoružanja
№ nosača 7 5 3 11 9 1

2

10 12 4 6 8
6 h R-27R
6 h R-73
4 h R-27R
2 h R-27T
4 h R-73
16 h FAB-500M54
10 h FAB-500M62
36 h FAB-250M54
18 h FAB-250M62
5 h KMGU
120 h S-8 (6 h B-8M1)
30 h S-13
(6 h B-13L)
6 h S-25
6 h R-27R
2 h R-27T
4 h R-73
10 h RVV-AE Datoteka:2 RVV-AE.svg
6 h H-29T
6 h KAB-500KR
6 h H-31P(A)
2 h H-59M

Varijante[uredi | uredi izvor]

U proizvodnim pogonima KNAAPO, proizvode se varijante: Su-30M2, Su-30MK2, Su-30MKV, Su-30MKK, Su-30MK2-V, Su-30MK2-I i Su-30MK2-V. U proizvodnim pogonima „Irkut“, proizvode se varijante: Su-30MKI, Su-30MKI(A), Su-30MKM i Su-30SM. U zavisnosti od zemlje naručioca i specifičnih zahteva, u nazivu aviona su dodatna slova ili brojevi.[4][5][13]

  • Su-30K - komercijalna verzija dvoseda presretača na osnovu Su-27UB, sa sistemom punjenja goriva u letu i satelitskom navigacijom (GPS, GLONASS). Prvi let je napravio 1993. godine. Motori su mu AL-31F. Ograničena unutrašnja zapremina vazduhoplova nije dozvoljavala željeni izbor i ugradnju potrebne opreme, što je iznudilo njenu integraciju u spoljne kontejnere i zauzimanje spoljnih nosača. Ovo uključuje sistem za lasersko otkrivanje i daljinomer, za potrebe laserski vođenog oružja i IC kamere za detektovanje ciljeva u infracrvenom spektru, koja radi i noću i u nepovoljnim vremenskim uslovima. Avion je opremljen sedištem K-36DM, postavljenim pod nagibom od 30°. Prema borbenim karakteristikama Su-30K može dodatno da se koristi iznad mora i iznad kopna (vazduh-tlo), sa precizno vođenim oružjem, dometa do 250 km. Širok spektar oružja, omogućuje mu dejstvo po raznim ciljevima na kopnu i moru. Su-30K je u mogućnosti da dodatno koristi visoko precizno taktičko oružje vazduh-tlo - protivbrodske rakete H-31A, protivradarske rakete H-31P, rakete dugog dometa sa TV navođenjem H-59M, rakete kratkog dometa H-29T, vođene avio-bombe KAB-500 i KAB-1500. Za povećanje efikasnosti u rešavanju problema sticanja superiornosti u vazdušnom prostoru, koristi rakete srednjeg dometa AGSN RVV-AE (R-77).[14][15][16]
  • Su-30MK (modernizovana, komercijalna verzija) - Avion dvosed za podršku, namenjen za izvoz. Prvi let je napravio 1993. godine. Proširen mu je asortiman oružja: R-77, H-31, H-29, H-59M. Povećana mu je maksimalna masa poletanja i borbeni teret, raniji resurs zmaja je povećan od 2.000 na 3.000 časova, a motora - od 900 do 1.500 časova.[12][17]
  • Su-30MKI (modernizovani, za izvoz u Indiju) - Prvi let prototipa je napravljen 1997. godine. Višenamenski lovac, sa paralelno (udvojeno) primenjenim kanardima i horizontalnim repom, a motor sa upravljanjem s potiskom (AL-31FP), opremom obezbeđenom u okviru međunarodne saradnje Rusija - Francuska - Izrael - Indija, sa novim radarom N011M, pasivnog elektronskog skeniranja i povećanog dometa u zadacima vazduh-vazduh i vazduh-tlo.[18]
  • Su-30KN (komercijalna, nova verzija) - dvosedi lovac. Su-30K je unapređenom opremom i radarskom strukturom, dodatnim samostalnim kanalom radara sa FAR „Pero“. Prvi let je napravio 1999. godine. Prijemnik A-737 satelitskog navigacionog sistema sa podrškom za GLONASS i NAVSTAR. Radaru N011M je dodat računar za mapiranje tla i pokretnih ciljeva. Obe kabine su posedovale konvencionalne televizijske ekrane, zamenjeni su sa prikazivačima od tečnog kristala u boji (multifunkcionalni prikazivači, veličina 5k5 inča) MFI-55. Sistemu upravljanja oružjem (SUO) dodat je računar MVK za povezivanje sa novim opto-elektronskim sistemom vođenja raketa vazduh-vazduh i vazduh-zemlja: R-77, H-31, H-59, H-29.[19]
  • Su-30MKK - modernizovana, komercijalna verzija za Kinu. Su-30MKK je lovac dvosed sa poboljšanom efikasnošću dejstva vazduh-zemlja, integrisan je radar N001VE. Pogon sa motorima AL-31F. Prvi let je napravio u 1999. godini.[20]
  • Su-30MKI(A) - modernizovana, komercijalna Indijska verzijaSu-30MK za Alžir. Integrisan je radar N011M, a prvi let je napravljen 2007. godine.[21][22]
  • Su-30MKM - modernizovana, komercijalna malezijska verzija Su-30MK. Na osnovu verzije Su-30MKI, sa radarom N011M.[22]
  • Su-30MKV - modernizovana, komercijalna verzija za Vijetnam.[23]
  • Su-30MK2 - modernizovana, komercijalna, verzija 2, unapređena vagijanta Su-30MK. Prvi let je napravio 2002. godine, Sa motorima Al-31F i radarom N001. Naoružanje: 6 projektila RVV-AE/R-27/R-73/H-29/H-31, u repnom delu trupa je kontejner.[22] Izvozna cena je oko 50 miliona američkih dolara.[24]
  • Su-30MK2-V - modernizovana, komercijalna verzija Su-30MK2 za Venecuelu.
  • Su-30M2 - modernizovana, verzija Su-30MK2, namenjena za Rusko vazduhoplovstvo. Fabrička ispitivanja u letu su završena, u 2010. godini.[25]
  • Su-30SM - modernizovana verzija aviona Su-30MKI za Rusko vazduhoplovstvo, sa motorima Al-31FP. Prvi let je napravio 21. septembra 2012. Od 2014. godine. Rusko ratno vazduhoplovstvo je poručilo 60 primeraka Su-30SM.[26]

Operativna upotreba[uredi | uredi izvor]

Sirija[uredi | uredi izvor]

Nekoliko aviona Su-30 SMS je poslato u Siriju u funkciji ruske vojne intervencije protiv terorističke islamske organizacije u Siriji, sa namenom da prate bombardere pri izvršavanju njihovih misija.[27] Su-30SM su locirani na aerodromu u Latakiji, u septembru 2015. godine. Smatra se da u ostvarivanju ovih zadataka učestvuju 4 letelice Su-30SM. Posle obaranja Su-24, 23. novembara 2015. godine, od strane turskih F-16 uspostavljena je pratnja bombardera sa Su-30 SMS.[28]

Rat u Ukrajini[uredi | uredi izvor]

Od početka sukoba 2022. godine, VVS Rusije koristi Su-30SM i Su-30SM1 protiv ukrajinskih snaga. VVS Rusije su imale gubitke u sukobu.

Korisnici aviona Su-30[uredi | uredi izvor]

Avion Su-30 je veliki izvozni uspeh, a prodat je u deset zemalja, u preko 500 primeraka.[4]

Korisnici aviona Suhoj Su-30
 Alžir – Alžirsko vazduhoplovstvo poseduje 44 primerka aviona Su-30MKI, u operativnoj upotrebi i 14 Su-30 SMS očekuju da im se isporuče.  Angola – Angolsko vazduhoplovstvo je ugovorilo 18 primeraka lovaca Su-30K, 16. oktobra 2013. godine. Ovi su avioni prvobitno bili isporučeni Indiji u 1990. godini, pa su se vratili u Rusiju 2007.[29]
 Kina – Ratno vazduhoplovstvo i mornarica Kine raspolažu sa ukupno 76 Su-30MKK i 24 Su-30MK2.  Venecuela – Ratno vazduhoplovstvo i vlada Venecuele saopštili su 14. juna 2006. godine da su kupljena 24 aviona Su-30MK2. Prva dva su stigla početkom decembra 2006. godine, dok su 8 uvedeni u operativnu upotrebu tokom 2007. godine. Preostalih 14 jedinica stiglo je 2008. godine. Narednu partiju od 12 jedinica Su-30MKV je takođe razmatrana u 2009. godini, nikada nije nastavljeno. U oktobru 2015. godine, Venecuela je najavila kupovinu još 12 primeraka Su-30MK2.
 Indija – Indijsko ratno vazduhoplovstvo raspolaže sa 200 primeraka Su-30MKI, od avgusta 2014. godine.
 Indonezija – Ratno vazduhoplovstvo Indonezije uvelo je u operativnu upotrebu kombinovano 11 primeraka aviona varijanti Su-30MK / MK2. Kompletirali su opremanje u septembru 2013. godine.
Su-30 Ratnog vazduhoplovstva Indonezije.
Su-30 Ratnog vazduhoplovstva Venecuele.
 Irak – Ratno vazduhoplovstvo Iraka poseduje 10 primeraka Su-30K, juna 2014. godine. Dobili su avione Su-30K, koji su prethodno bili u operativnoj upotrebi u Indiji.  RusijaRusko ratno vazduhoplovstvo poseduje 3 aviona Su-30, 16 Su-30M2 i 39 Su-30SM, u novembru 2015. godine.[30] Poručeno je 16 primeraka Su-30M2, u decembru 2013. godine,[31] što prati prethodnu porudžbinu za 4 aviona tog tipa. Ukupno je 69 primeraka Su-30SMS po narudžbini u februaru 2014. godine, a isporuka će se završiti do 2016. godine.[32][33] U toku je realizacija drugog dela ugovora za isporuku 30 Su-30SM, do 2016. godine.[34][35]

Rusko mornaričko vazduhoplovstvo je ugovorilo 20 aviona Su-30SMS, a ukupno je planirano 50. U toku 2015. godine je isporučeno 8 primeraka.[36][37][38]

 Uganda – Ratnog vazduhoplovstva Ugande ugovorilo je 6 primeraka Su-30MK2, 2010. godine.[39][40] Poslednji dva aviona su isporučena u junu 2012. godine.[41]
 Kazahstan – Kazahstansko ratno vazduhoplovstvo je ugovorilo lovce Su-30SM u februaru 2015. godine. Prva 4 su isporučena početkom 2015.[42][43]
 Vijetnam – Ratno vazduhoplovstvo Vijetnama poseduje 4 primerka Su-30MK i 20 Su-30MK2V, 2013. godine. Vijetnam je navodno potpisao ugovor za još 12 Su-30MK2 u 2009. godini, ali je ugovor smanjen na 8 primeraka. Rusija je saopštila, 21. avgusta 2013. godine, da će isporučiti još 12 Su-30MK2 u iznosu od 450 miliona $ po ugovoru, sa rokom isporuke do kraja 2015. godine.[44]
Korisnici aviona Su-30
   — trenutni korisnici.
 Malezija – Kraljevsko ratno vazduhoplovstvo Malezije ugovorili su 18 primeraka Su-30MKM, u maju 2003. godine. Prva 2 primerka Su-30MKM su zvanično predata u Irkutsku 23. maja 2007. godine, a stigli su u Maleziju, 21. juna. Trenutno je u operativnoj upotrebi Ratnog vazduhoplovstva Malezije 18 primeraka Su-30MKM.[45]

Karakteristike familije Su-30[uredi | uredi izvor]

Uporedne karakteristike familije aviona Su-27 / Su-30 / Su-32 / Su-33 / Su-34 / Su-35[8][10][12][46]
Naziv Su-27S

Su-27P

Su-27UB Su-27SK Su-27SKM Su-30

(Su-27PU)

Su-27KN Su-33

(Su-27K)

Su-35

(Su-27M)

Su-34

(Su-32)

Su-30MKI Su-30MKK Su-30MK2 Su-35

(Su-27BM)

Motor (2x) AL-31F AL-31F AL-31F AL-31F AL-31F AL-31F AL-31F3 AL-31FM AL-31F AL-31FP AL-31F AL-31F AL-41F
Potisak

kN

SDS 122,58 122,58 122,58 122,58 122,58 122,58 125,5 142 122,58 130 122,58 122,58 142,2
BDS 76,2 76,2 76,2 76,2 76,2 76,2 76,2 76,2 76,2 88,4
Dužina m 21,935 21,935 21,935 21,935 21,935 21,935 21,185 22,18 23,34 21,935 21,935 21,935 21,9
Raspon krila m 14,7 14,7 14,7 14,7 14,7 14,7 14,7 14,7 14,7 14,7 14,7 14,7 14,7
Visina m 5,932 6,357 5,932 5,932 6,357 6,357 5,72 6,43 6,36 / 6,09 6,357 6,43 6,43 5,9
Masa kg praznog 16.300 17.500 16.870 17.700 18.400 22.500 18.400
normalna 23.000 24.000 23.430 24.000 24.780 25.000 25.700 38.240 25.700 24.900 25.300 n
maksimum 28.000 30.500 30.450 33.000 30.450 33.000 33.000 34.000 44.360 34.000 34.500

38.800

34.500

38.000

34.500
Unutrašnje gorivo kg 9.400 9.400 9.400 9.400 9.400 9.400 9.500 10.250 12.100 10.000 9.640 9.720 11.500
Max brzina km/h Hopt m 2.500 2.125 2.500 2.125 2.300 2.500 1.900 2.125 2.120 2.100 2.400
H = 0 m 1.400 1.400 1.400 1.400 1.400 1.300 1.400 1.400 1.400 1.350 1.400 1.400
Max brz. penjanja m/s 330 >280 h
Plafon leta m 18.500 17.500 18.500 17.750 17.500 17.000 18.000 15.000 17.300 17.300 17.300 18.000
Max faktor opter. n 9 9 9 9 9 8 8 9 7/9 9 9 9 9
Dolet km na visini 3.900 3.000 3.680 3.530 3.000 3.000 3.000 3.200 4.000 3.000 3.000 3.000 3.000
nivo mora 1.400 1.300 1,370 1.300 1.000 1.450 1.300 1.300 1.300 1.580
prelet 4.500t
po IFR 5.200 5.200 6.500 7.000 5.200 5.200 5.600
Poletanje m 650 750 450 450 750 105 r 750 1.260 550 550 550 400-450
Sletanje m 620 650 620 700 650 90 a 600 950 650 750 750 c 650 c
Napomene
* – osnova Su-27P/Su-27S

a – hvatan pri sletanju
c – sa kočnim padobranom
h– na visini 1.000 m

n – sa 2x RVV-AE + 2x R-73E
r – poletanje sa noseće rampe
t – sa 2x PTT-2000 spoljna rezervoara

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l „Su-30” (na jeziku: (jezik: ruski)). airwar. 2004. Pristupljeno 19. 11. 2015. „Su-30 
  2. ^ „Delivery of Su-30 MKI Fighters for IAF to get Delayed Due to HAL’s Limited Assembly Line” (na jeziku: (jezik: engleski)). defencenow. Arhivirano iz originala 22. 02. 2014. g. Pristupljeno 30. 11. 2015. „Delivery of Su-30 MKI Fighters for IAF to get Delayed Due to HAL’s Limited Assembly Line 
  3. ^ a b Goebel, Greg (1. 3. 2014). „Second-Generation Su-27 & Derivatives” (na jeziku: (jezik: engleski)). airvectors. Pristupljeno 19. 11. 2015. „Second-Generation Su-27 & Derivatives 
  4. ^ a b v „Su-30. Bestseller rossiйskoй aviacii” (na jeziku: (jezik: ruski)). defendingrussia. 13. 1. 2015. Pristupljeno 30. 11. 2015. „Su-30. Bestseller rossiйskoй aviacii 
  5. ^ a b v „Sukhoi Su-30 Multi-Role Flanker” (na jeziku: (jezik: engleski)). milavia. Pristupljeno 21. 11. 2015. „Sukhoi Su-30 Multi-Role Flanker 
  6. ^ „SU-27PU (SU-30) / EXPORT SU-30MK DEMONSTRATORS” (na jeziku: (jezik: engleski)). airvectors. Pristupljeno 21. 11. 2015. „SU-27PU (SU-30) / EXPORT SU-30MK DEMONSTRATORS 
  7. ^ a b „Su-27 Flanker” (na jeziku: (jezik: engleski)). milavia. Pristupljeno 21. 11. 2015. „Su-27 Flanker 
  8. ^ a b „Sukhoi Su-30, 1993.” (na jeziku: (jezik: engleski)). aviastar. Pristupljeno 24. 11. 2015. „Sukhoi Su-30, 1993. 
  9. ^ R. E. Smith. „Discovering Novel Fighter Combat Maneuvers” (pdf) (na jeziku: (jezik: engleski)). cs.ucl.ac. Pristupljeno 21. 11. 2015. „Discovering Novel Fighter Combat Maneuvers 
  10. ^ a b v g „Aircraft performance” (na jeziku: (jezik: engleski)). sukhoi. Arhivirano iz originala 16. 07. 2011. g. Pristupljeno 21. 11. 2015. „Aircraft performance 
  11. ^ „Turboreaktivnыe dvigateliAL-31F” (na jeziku: (jezik: ruski)). umpo. Arhivirano iz originala 24. 02. 2018. g. Pristupljeno 21. 11. 2015. „Turboreaktivnыe dvigateliAL-31F 
  12. ^ a b v „Sukhoi Su-30MK Su-30MKM fighter aircraft” (na jeziku: (jezik: engleski)). airrecognition. 16. 11. 2011. Pristupljeno 25. 11. 2015. „Sukhoi Su-30MK Su-30MKM fighter aircraft 
  13. ^ Writer, Staff. „Variants:” (na jeziku: (jezik: engleski)). militaryfactory. Pristupljeno 24. 11. 2015. „Variants: 
  14. ^ „Su-27 Flanker Operators List” (na jeziku: (jezik: engleski)). milavia. Pristupljeno 24. 11. 2015. „Su-27 Flanker Operators List 
  15. ^ „Su-27 Flanker Variants Overview” (na jeziku: (jezik: engleski)). milavia. Arhivirano iz originala 28. 09. 2011. g. Pristupljeno 24. 11. 2015. „Su-27 Flanker Variants Overview 
  16. ^ Carlo Kopp, AFAIAA, MIEEE, PEng (2007). „Sukhoi Flankers The Shifting Balance of Regional Air Power” (na jeziku: (jezik: engleski)). ausairpower. Pristupljeno 24. 11. 2015. „Sukhoi Flankers The Shifting Balance of Regional Air Power 
  17. ^ „Vooruženie” (na jeziku: (jezik: engleski)). sukhoi. Arhivirano iz originala 25. 11. 2015. g. Pristupljeno 24. 11. 2015. „Vooruženie 
  18. ^ „Indian Air Force Sukhois Dominate UK Fighter Jets in Combat Exercises” (na jeziku: (jezik: engleski)). ndtv. 6. 8. 2015. Pristupljeno 25. 11. 2015. „Indian Air Force Sukhois Dominate UK Fighter Jets in Combat Exercises 
  19. ^ „Su-30KN” (na jeziku: (jezik: ruski)). airwar. 2004. Pristupljeno 25. 11. 2015. „Su-30KN 
  20. ^ „Su-30MKK MNOGOFUNKCIONALЬNЫЙ ISTREBITELЬ” (na jeziku: (jezik: engleski)). russkaя-sila. Pristupljeno 25. 11. 2015. „Su-30MKK MNOGOFUNKCIONALЬNЫЙ ISTREBITELЬ 
  21. ^ „Russia, Algeria sign contract for 14 Su-30MKA aircraft” (na jeziku: (jezik: ruski)). tass. 11. 9. 2015. Arhivirano iz originala 15. 09. 2015. g. Pristupljeno 25. 11. 2015. „Russia, Algeria sign contract for 14 Su-30MKA aircraft 
  22. ^ a b v „Aviacionnoe napravlenie razrabotok” (na jeziku: (jezik: ruski)). niip. Pristupljeno 27. 11. 2015. „Aviacionnoe napravlenie razrabotok 
  23. ^ Writer, Staff (21. 12. 2009). „Russia, Vietnam ink submarine, arms deal” (na jeziku: (jezik: engleski)). spacewar. Arhivirano iz originala 07. 01. 2010. g. Pristupljeno 27. 11. 2015. „Russia, Vietnam ink submarine, arms deal 
  24. ^ 28 fevralя 2012 g. „U razbivšegosя istrebitelя Su-30 zagorelsя dvigatelь” (na jeziku: (jezik: ruski)). bbc. Pristupljeno 27. 11. 2015. „U razbivšegosя istrebitelя Su-30 zagorelsя dvigatelь 
  25. ^ Godovoй otčёt OKB Suhogo 2010 god. str. 8
  26. ^ „Minoboronы podpisalo kontrakt na postavku eщe vosьmi Su-30SM” (na jeziku: (jezik: ruski)). ria. 7. 9. 2015. Pristupljeno 27. 11. 2015. „Minoboronы podpisalo kontrakt na postavku eщe vosьmi Su-30SM 
  27. ^ „Siriйskiй razmeщenы rossiйskie istrebiteli Su-30SM” (na jeziku: (jezik: ruski)). ria. 5. 10. 2015. Pristupljeno 30. 11. 2015. „Siriйskiй razmeщenы rossiйskie istrebiteli Su-30SM 
  28. ^ „CAHAL sbil siriйskiй šturmovik. Vse podrobnosti” (na jeziku: (jezik: ruski)). mignews. Pristupljeno 30. 11. 2015. „CAHAL sbil siriйskiй šturmovik. Vse podrobnosti 
  29. ^ „Angola Inks $1Bln Arms Deals With Russia – Paper” (na jeziku: (jezik: engleski)). sputniknews. 16. 10. 2013. Pristupljeno 27. 11. 2015. „Angola Inks $1Bln Arms Deals With Russia – Paper 
  30. ^ „Pervыe Su-30SM v Millerovo” (na jeziku: (jezik: engleski)). bmpd.livejournal. Pristupljeno 28. 11. 2015. „Pervыe Su-30SM v Millerovo 
  31. ^ „Novый Su-30M2 v Dzemgi” (na jeziku: (jezik: ruski)). bmpd.livejournal. Pristupljeno 29. 11. 2015. „Novый Su-30M2 v Dzemgi 
  32. ^ Military & Intelligence (13. 2. 2014). „Russian Air Force to Get 21 Su-30 Fighter Jets in 2014” (na jeziku: (jezik: engleski)). sputniknews. Pristupljeno 29. 11. 2015. „Russian Air Force to Get 21 Su-30 Fighter Jets in 2014. 
  33. ^ „Eщe dva Su-30SM v Millerovo” (na jeziku: (jezik: ruski)). bmpd.livejournal. Pristupljeno 28. 11. 2015. „Eщe dva Su-30SM v Millerovo 
  34. ^ „Podpisan kontrakt na postavku v VVS Rossii istrebiteleй Su-30SM” (na jeziku: (jezik: ruski)). vz. 19. 12. 2012. Pristupljeno 30. 11. 2015. „Podpisan kontrakt na postavku v VVS Rossii istrebiteleй Su-30SM 
  35. ^ „VVO polučit okolo 15 Su-30SM i Su-30M2” (na jeziku: (jezik: ruski)). vpk-news. 27. 10. 2014. Arhivirano iz originala 10. 03. 2016. g. Pristupljeno 30. 11. 2015. „VVO polučit okolo 15 Su-30SM i Su-30M2 
  36. ^ „Eщe tri morskih Su-30SM otpravilisь v Saki” (na jeziku: (jezik: ruski)). bmpd.livejournal. Pristupljeno 29. 11. 2015. „Eщe tri morskih Su-30SM otpravilisь v Saki 
  37. ^ „Minoboronы i «Irkut» podpisali kontrakt na postavku pervыh istrebiteleй Su-30SM dlя VMF” (na jeziku: (jezik: ruski)). flotprom. 17. 1. 2014. Pristupljeno 29. 11. 2015. „Minoboronы i «Irkut» podpisali kontrakt na postavku pervыh istrebiteleй Su-30SM dlя VMF 
  38. ^ „MINOBORONЫ ROSSII I KORPORACIЯ «IRKUT» ZAKLЮČILI KONTRAKT NA POSTAVKU ISTREBITELEЙ SU-30SM DLЯ MORSKOЙ AVIACII VMF ROSSII” (na jeziku: (jezik: engleski)). irkut. 5. 9. 2014. Arhivirano iz originala 11. 09. 2014. g. Pristupljeno 30. 11. 2015. „MINOBORONЫ ROSSII I KORPORACIЯ «IRKUT» ZAKLЮČILI KONTRAKT NA POSTAVKU ISTREBITELEЙ SU-30SM DLЯ MORSKOЙ AVIACII VMF ROSSII 
  39. ^ „Russia signs $1.2 bln contract for jet fighter delivery to Algeria, Uganda” (na jeziku: (jezik: engleski)). sputniknews. 5. 4. 2010. Pristupljeno 28. 11. 2015. „Russia signs $1.2 bln contract for jet fighter delivery to Algeria, Uganda 
  40. ^ Butagira, Tabu & Ssebuyira, Martin (13. 6. 2011). „New Russian-built jet fighters arrive” (na jeziku: (jezik: engleski)). monitor. Pristupljeno 28. 11. 2015. „New Russian-built jet fighters arrive 
  41. ^ defenceWeb (7. 6. 2012). „Uganda receives final Su-30s from Russia” (na jeziku: (jezik: engleski)). defenceweb. Pristupljeno 28. 11. 2015. „Uganda receives final Su-30s from Russia 
  42. ^ IHS Jane's Defence Weekly (4. 2. 2015). „Kazakhstan to acquire Su-30SM fighters” (na jeziku: (jezik: engleski)). Pristupljeno 28. 11. 2015. „Kazakhstan to acquire Su-30SM fighters 
  43. ^ Biggers, Chris (30. 6. 2015). „Kazakhstan Has Received Four Russian SU-30SM Fighters” (na jeziku: (jezik: engleski)). bellingcat. Pristupljeno 28. 11. 2015. „Kazakhstan Has Received Four Russian SU-30SM Fighters 
  44. ^ Military & Intelligence (21. 8. 2013). „Russia to Deliver 12 Su-30 Fighter Jets to Vietnam – Source” (na jeziku: (jezik: engleski)). sputniknews. Pristupljeno 28. 11. 2015. „Russia to Deliver 12 Su-30 Fighter Jets to Vietnam – Source 
  45. ^ Defense Industry Daily staff (18. 3. 2014). „Malaysia’s SU-30MKMs – Will a New Competition Bring More?” (na jeziku: (jezik: engleski)). defenseindustrydaily. Arhivirano iz originala 17. 09. 2017. g. Pristupljeno 28. 11. 2015. „Malaysia’s SU-30MKMs – Will a New Competition Bring More? 
  46. ^ „Specifications Su-27 Family” (na jeziku: (jezik: engleski)). milavia. Pristupljeno 23. 11. 2015. „Specifications Su-27 Family 

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radić, Aleksandar (2002). Vazdušna moć Rusije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd. 
  • Encyclopedia of World Military Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Aerospace publishing. 1994. 
  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Hlopotob, O. D. (2004). Istoriя voennoй aviacii ot pervыh letatelьnыh apparatov do reaktivnыh samolёtob (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: AST, Moskva i Poligon, SPb,. 
  • Bagratinov, Valeriй (2005). Krыlья Rossii (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Эksmo. ISBN 978-5-699-13732-9. 
  • Gordюkov, Nikolaй (1994). Pervыe reaktivnыe istrebiteli Suhogo (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Polygon. ISBN 978-5-88541-003-8. 
  • Lavrov, A. B. (2010). Reformirvanie Voenno-vozdušnыh sil Rossii (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Novaя armiя Rossii. ISBN 978-5-9902620-1-0. 
  • Antonov, Vladimir (1996). OKB Sukhoi (na jeziku: (jezik: engleski)). Gordon, Yefim & others. Midland: Leicester. ISBN 978-1-85780-012-8. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-18-9410-224-7. 
  • Donald, David (2000). The Encyclopedia of World Military Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Encyclopaedia of Russian Aircraft 1875 - 1995 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Gunston, Bill (1995). The Encyclopedia of Modern Warplanes (na jeziku: (jezik: engleski)). New York: Barnes & Noble,. 
  • Rendall, David (1999). Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0470-980-2. 
  • Monro, Bob (1995). Jane`s Combat Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Chant, Christopher. Glasgow: Harper Collins Publishers. 
  • David, Isby,C (1997). Jane`s Fighter Combat in the Jet Age (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Harper Collins Publishers. 
  • Shavrov, V.B. History of the aircraft construction in the USSR (na jeziku: (jezik: engleski)). ISBN 978-5-217-02528-2. 
  • Green, W (2001). The Great Book of Fighters. Swanborough, G. MBI Publishing. ISBN 978-0-7603-1194-3. 
  • Winchester, Jim (2006). Military Aircraft of the Cold War (na jeziku: (jezik: engleski)). San Diego, CA: Thunder Bay Press. 
  • Taylor, Michael (1996). Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1996/1997 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's. 
  • Taylor, Michael (1999). Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1999/2000 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]