Suđenje Vojislavu Šešelju u Hagu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Suđenje Vojislavu Šešelju u Haškom tribunalu je sudski proces otpočeo 2003. godine pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, a vodi se protiv Vojislava Šešelja, lidera Srpske radikalne stranke. Proces nosi oznaku IT-03-67-T[1].

Optužnica[uredi | uredi izvor]

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (Haški Tribunal) optužio je u januaru 2003. Vojislava Šešelja da je podsticao zločine protiv čovečnosti i za kršenje zakona i običaja ratovanja na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Optužen je da je „govorima i izjavama doprineo da se kod izvršilaca stvori odluka da počine navedene zločine”.

Od njenog podizanja, 15. januara 2003. godine, optužnica je menjana u šest navrata, a poslednji put 10. novembra 2008. godine.[2]

Trenutna optužnica tereti Šešelja za sledeće zločine[3]:

  • Progoni na političkoj, rasnoj ili verskoj osnovi
  • Deportacije
  • Nehumane radnje (prinudno premeštanje, zločini protiv čovečnosti)

Konkretni zločini nad Hrvatima, Muslimanima i ostalim nesrbima, koji mu se pripisuju za period od 1. avgusta 1991. do najranije septembra 1993. godine na teritorijama Slavonije, Baranje, Zapadnog Srema, Zvornika, sarajevskog okruga, Mostara i Nevesinja uključuju:

  1. Ubistva, među kojima ubistva žena i staraca
  2. Držanje civila u koncentracionim logorima
  3. Stvaranje nehumanih uslova za život u koncentracionim logorima
  4. Ubistva i česta mučenja zatvorenika u koncentracionim logorima
  5. Primoravanje na prisilan rad

Šešelj je dobrovoljno otišao u Hag 24. februara 2003., gde je u pritvoru četiri i po godine čekao početak suđenja, do novembra 2007. U međuvremenu je, u jesen 2005. godine, svedočio na suđenju Slobodanu Miloševiću.

Hronologija suđenja[uredi | uredi izvor]

Tokom suđenja su pred sudsko veće izašli sledeći svedoci i sudski veštaci.

Tok suđenja do pojave prvog svedoka[uredi | uredi izvor]

Dan(i) Tema Transkripti (jezik: engleski)
26. februara 2003. Prvo pojavljivanje pred sudom 26[mrtva veza]
25. marta 2003. 25-1[mrtva veza], 25-2[mrtva veza]
3. jula 2003. 3[mrtva veza]
29. oktobra 2003. 29[mrtva veza]
17. februara 2004. 17[mrtva veza]
14. juna 2004. 14[mrtva veza]
4. oktobra 2004. 4[mrtva veza]
31. januara 2005. 31[mrtva veza]
30. maja 2005. 30[mrtva veza]
26. septembra 2005. 26[mrtva veza]
3. oktobra 2005. 3[mrtva veza]
3. novembra 2005. 3[mrtva veza]
24. januara 2006. 24[mrtva veza]
19. maja 2006. 19[mrtva veza]
4. jula 2006. 4[mrtva veza]
14. septembra 2006. 14[mrtva veza]
1, 3, 8, 22, 27-28. novembra 2006. 1[mrtva veza], 3[mrtva veza], 8[mrtva veza], 22[mrtva veza], 27[mrtva veza], 27[mrtva veza], 28[mrtva veza]
13. mart 2007. 13[mrtva veza]
4. april 2007. 4[mrtva veza]
2. i 22. maj 2007. 2[mrtva veza], 22[mrtva veza]
5. jun 2007. 5[mrtva veza]
4. jul 2007. 4[mrtva veza]
17. i 20. avgust 2007. 17[mrtva veza], 20[mrtva veza]
27. septembar 2007. 27[mrtva veza]
23. oktobar 2007. 23[mrtva veza]
6-8. novembra 2007. 6[mrtva veza], 7[mrtva veza], 8[mrtva veza]
11-13. decembra 2007. 11[mrtva veza], 12[mrtva veza], 13[mrtva veza]

Svedočenja[uredi | uredi izvor]

R. br.
svedoka
Ime i prezime Dan(i) Predmet Transkripti (jezik: engleski)
1. Entoni Oberšal
(Anthony Obershall)
11-13. decembra 2007. Govor mržnje (veštak)
2. Goran Stoparić 15-17. i 22-24. januara 2008. Vukovar
3. Ives Tomić
(Yves Tomić)
29-30. januara, 5-6. februara 2008. Istorija (veštak)
4. VS-004 7. i 12-13. februara 2008. Slavonija
5. Rejno Tenens
(Reynaud Theunens)
14, 19-21, 26-28. februara 2008. Vojni ekspert
6. Mladen Kulić 4-6. marta 2008. Podravska Satina
7. VS-021 6. marta 2008. Ovčara, 92-ter
8. Vilim Karlović 11-12. marta 2008. Vukovar
9. Dragutin Berghofer 12. marta 2008. Vukovar, 92-ter
10. Emil Čakalić 18-19. marta 2008. Vukovar
11. VS-1013 25-26. marta 2008. Zvornik
12. VS-1015 27. marta 2008. Zvornik
13. VS-033 1-2. aprila 2008. Vukovar
- - 3, 8-9. aprila 2008. Pregledanje video snimaka
14. Fadil Kopić 9. aprila 2008. Zvornik, 92-ter
15. VS-007 15-17. aprila 2008. Vukovar
16. VS-1065 22. aprila 2008. Zvornik
17. VS-002 6-8. aprila 2008. Vukovar
18. ? 13-14. maja 2008. Slavonija
19. Asim Alić 15, 20-21. maja 2008. Zvornik
20. Andras Ridlmajer
(Andras Riedlmayer)
21-22, 27-28. maja 2008. Verski objekti (veštak)
21. VS-051 28-29. maja 2008. Vukovar
22. VS-1111 3. juna 2008. Sarajevo
23. VS-1055 4-6. juna 2008. Sarajevo
24. Perica Koblar 10-11. juna 2008. Sarajevo
25. Safet Sejdić 12, 17-18. juna 2008. Sarajevo
26. VS-1012 18-19. juna 2008. Zvornik
27. VS-1060 24-25. juna 2008. Sarajevo
28. VS-1064 26. juna 2008. Zvornik
29. ? 1. jula 2008. Mostar
30. VS-1051 2. jula 2008. Mostar
31. VS-1052 2. jula 2008. Mostar, 92-ter
32. ? 2-3. jula 2008. Mostar
33. VS-1112 8-10, 15-16. jula 2008. Snimljeni telefonski razgovori
34. VS-1105 16. jula 2008. Zvornik, 92-ter
35. VS-1022 17. jula 2008. Mostar
36. Ibrahim Kujan 22. jula 2008. Mostar, 92-ter
37. Nebojša Stojanović 22-23. jula 2008. Vukovar
- Den Sakson
(Dan Saxon)
23. jula 2008. Istražitelj o ispitivanju svedoka Nebojše Stojanovića
38. VS-061 25-26. septembra 2008. Hrtkovci
39. VS-038 1-2. oktobra 2008. Zvornik
40. Aleksa Ejić 7-9. oktobra 2008. Hrtkovci
41. VS-1133 14-15. oktobra 2008. Hrtkovci
42. VS-1134 15. oktobra 2008. Hrtkovci, 92-ter
43. Eva Tabo
(Ewa Tabeau)
21-23. oktobra 2008. Hrtkovci (ekspert)
44. VS-016 28-29. oktobra 2008. Vukovar
45. Vesna Bosanac 4-5. novembra 2008. Vukovar, 92-ter
46. ? 5-6. novembra 2008. Vukovar, 92-ter
47. ? 6. novembra 2008. Voćin, 92-ter
48. Davor Strinović 11. novembra 2008. Izbeglice (veštak)
49. VS-1093 12. novembra 2008. Zvornik
50. Višnja Bilić 18-19. novembra 2008. Vukovar (veštak)
51. ? 19. novembra 2008. Hrtkovci
52. Anamarija Radić 20. novembra 2008. Izbeglice (veštak)
53. Aleksandar Stefanović 25-26. novembra 2008. Funkcionisanje SRS
54. ? 26. novembra 2008. 92-ter
55. Ljubiša Vukašinović 27. novembra 2008. Vukovar
56. Fadil Banjanović 2. decembra 2008. Zvornik
57. Sulejman Tihić 3-4. decembra 2008. Bosanski Šamac
58. VS-1028 9. decembra 2008. Bijeljina
59. ? 10. decembra 2008. Funkcionisanje SRS
60. VS-1000 11. decembra 2008. Bosanski Šamac
61. VS-0065 8-9. januara 2009. Vukovar
62. VS-1087 9. januara 2009. Zvornik, 92-ter
63. VS-008 13-14. januara 2009. Vukovar, Obrenovac, Zvornik
64. Zoran Stanković 15. januara 2009. Veštak
65. VS-1035 28-29. januara 2009. Bijeljina
66. ? 3-4. februara 2009.
67. VS-2000 4-5. februara 2009.
68. ? 4. marta 2009.

Sednice tokom prekida suđenja[uredi | uredi izvor]

Dan Tema Transkripti (jezik: engleski)
11. februara 2009. Administrativna pitanja
25. februara 2009. Rasprava o predmetu
6. marta 2009. Izjašnjavanje o krivici po optužnici za nepoštovanje suda
12. marta 2009. Rasprava o predmetu
26. marta 2009. Statusna konferencija
7. maja 2009. Statusna konferencija
16. juna 2009. Statusna konferencija
7-8. jula 2009. Statusna konferencija
18. avgusta 2009. Statusna konferencija
10. septembra 2009. Rasprava o nametanju branioca
20. oktobra 2009. Administrativni pretres
24. novembra 2009. Administrativni pretres

Nastavak svedočenja[uredi | uredi izvor]

R. br.
svedoka
Ime i prezime Dan(i) Predmet Transkripti (jezik: engleski)
69. VS-037 12-13. januara 2010.
- - 19. januar 2010. Administrativna pitanja
70. Vojislav Dabić 26-27. januara 2010.
71. ? 2. februar 2010.
72. ? 16-17. februara 2010.
- - 2. mart 2010. Administrativna pitanja
73. VS-1058 9-10. marta 2010.
74. VS-1033 10. mart 2010.

Pogrešno prevođenje[uredi | uredi izvor]

Vojislav Šešelj podneo je zahteve pretresnom veću da naloži sekretaru da ispravi pogrešan prevod sa srpskog na engleski, kao i pogrešan prevod sa srpskog jezika na francuski u transkriptima suđenja od 8. novembra 2007. godine. Tom prilikom je Zoran Krasić, jedan od Šešeljevih pravnih savetnika, utvrdio kako prevodioci „namerno greše” u prevođenju, navodeći uz to niz primera gde je u prevodu izmenjen smisao onoga što je izgovoreno.[4] Srpska radikalna stranka je Haškom tribunalu dostavila i kompakt-disk za koji tvrde da sadrži deo suđenja u kom se prevodioci glasno smeju na reči Vojislava Šešelja.

Puštanje na privremenu slobodu[uredi | uredi izvor]

Odlukom Sudskog veća Haškog tribunala 6. novembra 2014, Vojislav Šešelj je pušten na privremenu slobodu do izricanja presude, kako je navedeno, iz humanitarnih razloga.[5]

Šešelju se zdravstveno stanje pogoršalo nekoliko nedelja ranije, kada su mu dijagnostikovane metastaze raka na jetri. Ovo je potvrdio i srpski lekarski tim koji je u pritvoru Haškog tribunala pregledao Šešelja. Šef lekarskog tima prof. dr Milovan Bojić naveo je da je Šešeljevo zdravstveno stanje ozbiljno i da postoje elementi „životne ugroženosti”.

Sudsko veće najpre nije otkrivalo javnosti uslove pod kojima je Šešelj pušten iz pritvora ali su kasnije objavili da mu nisu postavljeni nikakvi posebni uslovi, osim da ne napušta Srbiju, nema kontakte sa žrtvama i svedocima i da se vrati u pritvor Haškog tribunala kada ga pozovu.

Vojislav Šešelj se nakon skoro dvanaest godina provedenih u pritvoru Haškog tribunala, vratio u Srbiju 12. novembra 2014. Na beogradskom aerodromu ga je, pored članova porodice i stranačkih kolega dočekalo i više stotina simpatizera.[6]

Završna reč[uredi | uredi izvor]

Suđenje Vojislavu Šešelju pred Haškim tribunalom završeno je marta 2012. izvođenjem završne reči Tužilaštva i optuženog.[7] Šešelj je u poslednjem danu iznošenja završne reči govorio o, kako je rekao, političkim okolnostima koji su uticali na stvaranje optužnice protiv njega, na predmet i na pokušaj da se on politički uništi, odnosno da mu se spreči političko delovanje.[7]

Takođe je rekao da je proces protiv njega bio politički motivisan i da je bio izložen političkom progonu. „Ovaj proces bio je proces na zadatu temu”, rekao je Šešelj i objasnio da je tužilaštvo tek posle podignute optužnice počelo da vodi istragu kako bi joj prilagođavalo izjave svedoka. Rekao je i da „učešće u ratu i doprinos srpskim ratnim naporima nije krivično delo” i upitao sudije da li u njegovim govorima mogu naći „ijedan fragment koji je bio bitni doprinos krivičnom delu”.[7]

Osvrćući se na zahtev tužilaštva da bude osuđen na 28 godina zatvora, Šešelj je ocenio da „nema nikakve šanse da tu kaznu izdrži” do kraja, ako na nju bude osuđen.[7]

„Imajući u vidu koliki sam protivnik SAD, NATO, EU i koliko mrzim Haški tribunal, sve sudije i tužioce ovde, onda je jedina primerena kazna doživotna robija. I to je jedina kazna koju mogu da izdržim do kraja”, rekao je Šešelj.[7]

Naglasio je i da je veoma zadovoljan procesom zato što je „dokazao da je Haški tribunal nelegalan, antisrpski i da se služi lažima, najprljavijim manipulacijama, da nije doprineo pravdi, nego nepravdi i da je instrument novog svetskog poretka koji je gori od Hitlerovog nacizma”.[7]

Prvostepena presuda[uredi | uredi izvor]

Haški tribunal je 31. marta 2016. izrekao oslobađajuću prvostepenu presudu Vojislavu Šešelju, bez njegovog prisustva, po svih devet tačaka optužnice koja ga je teretila da je govorom mržnje podsticao i podržavao ratne zločine u Hrvatskoj i BiH i proterivanje Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovci devedesetih godina prošlog veka. Sudsko veće je žestoko kritikovalo rad tužilaštva navodeći da je dokazni materijal bio pun „nejasnoća i nedoslednosti” a „navodni zločinački cilj varirao po potrebi optužnice”.[8] Šešelj je oslobođen krivice za zločine protiv čovečnosti (progon nesrba na političkoj, rasnoj i verskoj osnovi, deportaciju i prisilno premeštanje). Nije kriv ni za kršenje zakona i običaja rata (ubistva, mučenje, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje verskih objekata i pljačkanje javne ili privatne imovine).[8]

Veće je utvrdilo da nije postojao udruženi zločinački poduhvat čiji je cilj bilo stvaranje jedinstvene srpske države na velikim delovima teritorija Hrvatske i BiH, odnosno Velike Srbije, u kojem je, po optužnici, sa Šešeljem učestvovao i tadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević i drugi srpski vojni, politički i policijski zvaničnici.[8]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]