Sjeverni Kavkaz

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa južne Rusije na čijem prostoru se nalazi i Sjeverni Kavkaz.

Sjeverni Kavkaz (rus. Северный Кавказ) je istorijsko-kulturna oblast Rusije. Oblast uključuje sjeverozapadnu padinu Velikog Kavkaza i Predkavkazja [hr] (ne uključujuć njegovu istočnu stranu, povezanu sa Azerbejdžanom) i zapadnu stranu južnog toga rijeke Psou[1] (koja čini granicu između Rusije i Abhazije[a]). Sjeverni Kavkaz je najgušće naseljena oblast Rusije. Najveći broj stanovnika čine pripadnici sjevernokavkaskih naroda, koji su po popisu iz 2002. godine brojali 6 miliona stanovnika. Oblast zahvata površinu od 258,3 km2 (1,5% ukupne površine države). Ukupan broj stavnika je oko 14,6 miliona (po procjeni od 1. januara 2010), ili 10,5% ukupnog broja stavnika Rusije.[2]

Sjeverni Kavkaz je u sastav ruske države ušao u 16. vijeku, a potpuno kontrola je uspostavljena nakon Kavkaskog rata 1859. godine. Danas se na teritoriji Sjevernog Kavkaza nalazi sedam republika (Adigeja, Karačajevo-Čerkezija, Kabardino-Balkarija, Sjeverna Osetija, Ingušetija, Čečenija i Dagestan) i dvije pokrajine (Krasnodarska i Stavropoljska Pokrajina), podjeljene između Južnog i Sjevernokavkaskog federalnog okruga.[2] Ako se u sastav Sjevernog Kavkaza u potpunosti uključi Predkavkazaje, granica se sporodi po Kumsko-maničkoj depresiji, a u sastav Sjevernog Kavkaza se moraju uračunati Kalmikija i Rostovska oblast, koje se nalaze južno od rijeke Manjič.

Napomena[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ruska Federacije je priznala Republiku Abhaziju, oblast koja je samostalno proglasila nezavisnost od Gruzije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Severnый Kavkaz // Bolьšaя Sovetskaя Эnciklopediя
  2. ^ a b „Severnый Kavkaz”. Arhivirano iz originala 11. 5. 2015. g. Pristupljeno 5. 6. 2015.