Pređi na sadržaj

Тамна звезда (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tamna zvezda
Filmski poster
Izvorni naslovDark Star
RežijaDžon Karpenter
ScenarioDžon Karpenter
Den O’Benon
ProducentDžon Karpenter
Glavne ulogeDen O’Benon
Brajan Narel
Kel Kuniholm
Dre Pahič
MuzikaDžon Karpenter
Direktor
fotografije
Daglas Nep
MontažaDen O’Benon
Producentska
kuća
Jack H. Harris Enterprises
University of Southern California
DistributerBryanston Distributing Company
Godina1974.
Trajanje83 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Veb-sajttheofficialjohncarpenter.com/dark-star/
IMDb veza

Tamna zvezda (engl. Dark Star), američka je naučnofantastična komedija iz 1974. koju je producirao, napisao i režirao Džon Karpenter, a napisao je zajedno sa Denom O'Benonom. Prati posadu propadajućeg zvezdanog broda „Dark Star”, u dvadesetoj godini njihove misije da unište nestabilne planete, koje bi mogle ugroziti buduću kolonizaciju drugih planeta.[1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Sredinom 22. veka izviđač mračnih zvezda traži „nestabilne planete” koje bi mogle da ugroze buduće naseljavanje ljudi. Zorelit je opremljen bombama sa veštačkom inteligencijom za uništavanje takvih planeta. Dvadesete godine leta (za to vreme je posada ostarela samo tri godine zbog relativističkih efekata), sa Zemlje je primljena poruka da je vlada prekinula finansiranje i da više neće isporučivati zalihe. Uprkos tome, posadi „Tamne zvezde” je naređeno da dalje izvršava misiju.

Komandant Pauel je preminuo zbog kvara, njegovo telo je zamrznuto. Poručnik Dulitl, bivši surfer iz Malibua, postao je komandant. Ostatak ekipe, Pinbek, Bojler i Talbi, ne znaju šta da rade; njihov rad je dosadan i sastoji se od pritiskanja dugmadi.

Pinbek vodi video-dnevnik u kojem se žali na sve gore stanje broda. Na putu do sledeće mete u magli Veo, Tamna zvezda je izložena elektromagnetnom polju u asteroidnom polju koje aktivira bombu #20. Ekipa pokušava da se zabavi. Dulitl i Talbi pričaju jedno drugom o svojim snovima. Pinbek drži vanzemaljsko stvorenje koje izgleda kao velika lopta sa nogama u jednom od pregrada. Oni se svađaju jer se stvorenju ne sviđa ono što ga Pinbek hrani. Na kraju, Pinbakov vanzemaljac ponovo aktivira bombu #20. Kompjuter ubeđuje bombu da se vrati u odeljak za bombe, što bomba ponovo nevoljno čini, ali kaže da je to poslednji put. Pinbek otkriva da je nesposobni varalica, a pravi Pinbek je umro neposredno pre lansiranja „Dark Star”.

Dok se posada broda priprema za stvarno lansiranje bombe, kvar sa laserom za navođenje dovodi do toga da se bomba #20 zaglavi u odeljku za bombe. Ovog puta posada ne može da natera bombu da prestane da odbrojava do detonacije. Dulitl odmrzava Pauela, koji savetuje da odvrati bombu pričama o filozofiji. Dulitl se u svemirskom odelu kreće u odeljak za bombe. Nekoliko sekundi pre detonacije, bomba pristaje da pauzira odbrojavanje dok razmišlja o Dulitlovim idejama o nemogućnosti da bude 100 odsto siguran u bilo šta.

Pinbek otvara vazdušnu komoru kako bi pustio Dulitla nazad u „Mračnu zvezdu”, ali slučajno katapultira Talbija, koji je bio u vazdušnoj komori dok je pokušavao da popravi laser. Dulitl koristi svoj raketni paket da uhvati Talbija. Bomba, koja je prihvatila kartezijanske sumnje, sumnja u postojanje i zaključuje da je jedini način da se sa sigurnošću sazna je da eksplodira. Mračna zvezda je uništena zajedno sa posadom na brodu. Talbi i Dulitl, koji su bili napolju, lebde u svemiru. Tamo Talbi vidi asteroide, koje je dugo želeo da upozna, i leti dalje zajedno sa njima, fasciniran njihovom gravitacijom. Dulitlov san se takođe ostvaruje. Padajući na „nestabilnu planetu”, pronalazi duguljasti komad metala i leti na njemu kao daska za surfovanje da umre kao zvezda padalica.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Den O’Benon narednik Pinbek
Brajan Narel poručnik Dulitl
Kel Kuniholm Bojler
Dre Pahič Talbi
Džo Sonders komandant Pauel
Barbara „Kuki” Nep računar
Majls Votkins kontrola misije
Nik Kasl vanzemaljac

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „AFI|Catalog Dark Star”. catalog.afi.com. Pristupljeno 14. 5. 2024. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]