Pređi na sadržaj

Tankred Galilejski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tankred
Tankred Galilejski
Lični podaci
Datum rođenja1072.
Mesto rođenjaItalija,
Datum smrti5. decembar 1112.(1112-12-05) (36/37 god.)
Mesto smrtiAntiohija, Kneževina Antiohija
Porodica
SupružnikCecilija Francuska
RoditeljiOdo the Good Marquis
Emma of Hauteville
DinastijaOtvil
Regent kneževine Antiohije
PrethodnikBoemund Tarentski (knez Antiohije)
NaslednikRuđer od Salerna

Tankred Galilejski (10755. decembar 1112) bio je jedan od normanskih vojskovođa Prvog krstaškog pohoda, princ Galileje i regent kneževine Antiohije.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Tankred zajedno sa ostalim krstaškim vođama

Tankred je sin Eme Hautevil, ćerke Roberta Gviskara i sestre Boemunda Tarentskog. U vreme početka krstaškog pohoda imao je jedva dvadeset godina. Kada opisuju Tankredov život, biografi navode da je bio ličnost koja je u prvom periodu svoga života prilazila kroz duhovnu krizu i zbunjenost. Mnoga pitanja koja za njega ninjsu imala zadovoljavajući odgovor neposredno pred put u Svetu zemlju dobila su svoj smisao. Tankred je imao i drugih problema. Ratovi su bili skupi, a vitezove je trebalo opremiti konjima, slugama, oružjem i svim ostalim potrebama za veoma dugu kampanju koja ih je očekivala. Tankredo za sve to nije imao sredstava, ali mu je tada u pomoć priskočio mnogo bogatiji ujak Boemund dajući mu velika finansijska sredstva. Za svoju uslugu Boemund nije tražio ništa.

Prvi krstaški rat[uredi | uredi izvor]

Tankred pred Tarsusom

Tankred je bio jedan od retkih vođa koji vizantijskom caru Aleksiju nisu predali zakletvu pred polazak u krstašku zemlju. Ipak, nakon pobede kod Nikeje nije mogao da izbegne davanje zakletve, tako da je jedini krstaški vođa koji je nije dao bio Remon od Sen Žila. Učestvovao je i u bici kod Dorileja. Želeći da osvoji neku teritoriju za sebe, Tankred se prilikom marša za Antiohiju odvojio od glavnine krstaške vojske i krenuo za Tarsus (14. septembra 1097. godine). Istoga dana se od vojske odvojio i Balduin Jerusalimski koji je krenuo za Edesu. Pošto je imao manje ljudi, Tankred prvi stiže u Tarsus. Taman kada je uspeo da privoli mali turski garnizon da se preda, sa vojskom stiže Balduin i isteruje ga iz grada nakon žestoke svađe. Tankred odlazi u Adanu i Mamistri. Istu noć, pred Tarsus stiže oko 300 Tankredovih vitezova koje Balduin nije pustio u grad, tako da su morali podići logor na otvorenom polju, gde su bili iznenađeni od jedne turske armije i svi do jednog posečeni.

Tankred osvaja Vitlejem

Nakon toga, Tankred se vratio glavnini krstaške armije koja je opsedala Antiohiju. Učestvovao je u osvajanju Antiohije i kasnijoj borbi sa sultanom Kerbugom. Nakon osvajanja Antiohije, Boemund je ostao da vlada kao knez, a Tankred je nastavio pohod zajedno sa Remonom i Gotfridom Bujonskim. U Emausu je, 6. juna 1099. godine stiglo poslanstvo iz Vitlejema tražeći od krstaša da oslobode ovo, uglavnom hrišćanski naseljeno mesto. Sa nekoliko desetina vitezova Tankredo je istoga dana ujahao u Vitlejem, a u susret su mu izašli hrišćani noseći relikvije iz Crkve Svetog Groba. Jutro je proveo na Maslinovoj Gori sa koje je posmatrao Jerusalim. On možda to nije znao, ali stajao je upravo iznad Getsimanskog vrta.

Tankredo je učestvovao i u osvajanju Jerusalima 1099. godine. Zajedno sa Gastonom IV od Bearna bio je prvi vitez koji je ušao u grad. Nakon krunisanja Gotfrida Bujonskog za branioca Svetog Groba bio je njegov jedini jači vazal. Ipak, njegovi hroničari ističu da je on u svakoj prilici izjavljivao da služi jedino Isusu Hristu.

Nakon osvajanja Jerusalima[uredi | uredi izvor]

Tankred prilikom opsade Jerusalima

Ubrzo je Tankred uspeo da pod svoju kontrolu stavi Nazaret, Tiberijas, Nablus, Bizan i luku Haifa. Gotfrid ubrzo umire, a na prestolu ga nasleđuje brat Balduin koji je pokušao da sa Tankredom izgladi odnose koji su bili loši još od sukoba kod Tarsusa. Susret se desio 22. februara 1101. godine, ali on nije mogao da bude posebno srdačan budući da ih je delila reka. Ipak, dogovorili su se da se ponovo sastanu za 15 dana. U međuvremenu, Tankredu je regentsku krunu ponudila kneževina Antiohija jer je Boemund zarobljen od strane Danišmenda u bici kod Melitene. Tankredo je pristao, a svoju teritoriju je predao Balduinu koji se obavezao da mu je vrati za 15 meseci koliko se cenilo da će trebati da se Boemund otkupi iz zarobljeništva.

Na kraju se pokazalo da ćee za to trebati mnogo više vremena, a Tankred nikada nije od Balduina tražio povraćaj svojih teritorija.

Regent kneževine Antiohije[uredi | uredi izvor]

Boemund Tarentski u bici spašava život Tanrkeda Galilejskog, Gistav Dore

Samu Antiohiju, Tankred je preuzeo tokom marta 1101. godine, dok se spremao novi krstaški pohod na muslimane. Nakon propasti krstaškog pohoda iz 1101. godine, Remona od Sen Žila zarobio je Tankredo i držao ga u zatvoru sve dok nije svečano obećao da neće sa svojom vojskom osvajati one teritorije koje leže između Antiohije i Akre. Iz grada je isterao vojnike Balduina od Le Burža (rođaka jerusalimskog kralja Balduina), inače Boemundovog ratnog komandanta. Le Burž se veoma brzo snašao dobijajući od kralja regentstvo nad grofovijom Edesom, ali mržnja između njega i Tankreda tada je započela, a kasnije će se izroditi u direktne sukobe. Tankredo osvaja Mamistru, Adanu i Tarsus, a od Vizantije otima Latakiju. Osetio se dovoljno snažnim da pripreti i samoj Jerusalimskoj kraljevini. Zajedno sa Balduinom le Buržom, a koristeći trenutnu Balduinovu slabost nakon poraza u bici kod Ramle, Tankred 1102. godine dovodi u Jerusalim Dambera od Pize.

U maju 1103. godine Boemund izlazi iz zarobljeništva nakon saveza sklopljenog sa Malik Gazijem i vraća se u Antiohiju. Tankredu oduzima sve teritorije izuzev dva mala grada. U suštini, Boemund nije imao razloga da se ljuti na Tankreda koji je u međuvremenu i proširio teritorije Antiohije. Boemundu Vizantinci preotimaju Tankredove osvojene teritorije koristeći se njegovim porazom u bici kod Harana. Smatrajući da su ovi beskrajni ratovi sa Turcima ipak za njega suviše beznačajni, Boemund odlazi u Evropu imenujući Tankreda ponovo za regenta Antiohije.

Tamo zagovara pokretanje krstaškog pohoda na Vizantiju, a u direktnom sukobu sa carem Aleksijom poražen je i prisiljen na Devolski sporazum kojim kneževina Antiohija pada u vazalan položaj u odnosu na Vizantijsko carstvo. Tankred nikada nije prihvatao odredbe Devolskog sporazuma.

Drugi period regentstva[uredi | uredi izvor]

Kneževina Antiohija 1135. godine

Dobivši ponovo regentstvo nad Antiohijom, Tankredo je za regenta grofovije Edese postavio svoga rođaka Ričarda od Salerna 1104. godine.

U leto 1105. godine Tankredo je napao na Ridvana od Alepa i, pobedivši u bici kod Arte, prisilio ga na savezništvo. Primirje je potpisano na 5 godina. Samo rivalstvo Ridvana i Tankreda bilo je zanimljivo. Oni su međusobno ukrštali oružje više puta, ali neprijateljstvo nikada nije došlo do toga da jedan drugoga ubiju. Ridvan je oduvek bio više naklonjen krstašima nego turcima iz Mosula i Bagdada. Tankredo, oduvek svojeglav i tvrdoglav, možda se nije mogao sporazumeti sa krstaškim baronima, ali sa Ridvanom od Alepa uvek. Ubrzo je Tankredo napao Vizantiju i osvojio sve teritorije koje je njegov rođak Boemund izgubio. To je bio njegov vrhunac.

U sukobu sa Balduinom le Buržom, Tankred se obratio za pomoć Ridvanu od Alepa. Usledila je bitka kod Tel Bašira (oktobar 1108) u kojoj je Tankredo odneo pobedu nad udruženim snagama Balduina i Šavlija od Mosula. Tankred se umešao i u sukob Viljema Žordana i Bertranda od Tuluza oko zauzeća Tripolija. Presudu je doneo jerusalimski kralj Balduin. Tankredo je Balduinu postao vazal i dobio teritorije Tiberijasa, Nazareta, Haife i Templum Domini u Jerusalimu. Viljem Žordan je postao Tankredov vazal. Nakon ubistva Viljema Žordana, Tankred se osvetio Bertrandu uzimajući mu Tortosu.

Godine 1111. Tankred je napao Alepo, a Ridvan od Alepa je odmah zatražio pomoć Muhameda koji mu šalje Mavduda. Međutim, Ridvan odbija da sarađuje sa Mavdudom, tako da on neko vreme krstari po njegovim teritorijama. Iste godine, Tankredo postaje princ Antiohije (nakon Boemundove smrti). Odnosi sa grofovijom Tripoli su popravljeni kada je na presto grofovije došao Pons od Tripolija, Bertrandov sin, a Tankredov vazal i učenik koji će se kasnije oženiti Tankredovom udovicom Cecilijom. Tankredo ubrzo umire (5. decembra 1112. godine).

Značaj[uredi | uredi izvor]

Tankredova smrt bila je veliki gubitak za krstaše. Radilo se o velikom ratniku, možda boljem i od kralja Balduina ili Boemunda. On je bio taj koji je, slobodno se može reći, stvorio kneževinu Antiohiju. Protivnike nije birao, tukao se sa muslimanima, ali i sa Vizantijom, Jermenima i krstašima iz Edese. Iza njega je ostala kneževina Antiohija - najača krstaška država u Svetoj zemlji.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Odo the Good Marquis
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Tankred Galilejski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Emma of Hauteville
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]