Tarnok
Tarnok mađ. Tárnok | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Mađarska |
Region | Centralna Mađarska |
Županija | Pešta |
Srez | Erd |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2018. | 9.654 [1] |
— gustina | 392,33 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 47° 12′ 49″ S; 18° 30′ 47″ I / 47.2135° S; 18.5131° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 23,60 km2 |
Poštanski broj | 2461 |
Pozivni broj | (+36) 23 |
Veb-sajt | |
http://tarnok.hu/ |
Tarnok (mađ. Tárnok) je naselje u centralnoj Mađarskoj. Tarnok je veće naselje u okviru peštanske županije.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Lokacija[uredi | uredi izvor]
Tarnok se nalazi na 20 kilometara od Budimpešte, na obe obale potoka Benta koji se uliva u Dunav. Obližnja naselja: Šoškut, Erd i Martonvašar.
Unutrašnjost se sastoji od tri glavna dela. Najstarije je Selo, sa širokom glavnom ulicom koja se spiralno širi u centru. Ujtelep je nastao 1921. godine na istočnoj obali Bente, a novija oblast Ligeti je isparcelisana 1930. godine na zapadnoj obali Bente.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Najraniji poznati pomen Tarnoka datira iz 1257. godine, njegovo ime je tada zabeleženo kao Tavarnuk, a zatim oko 1283. u drugom dokumentu kao Tavarnukveg.
Autor hunske hronike je prvu veliku bitku između germanskog Detrea i Huna smestio u Tarnokvelđu.
Sudeći po imenu, naselje je možda bilo naseljeno Tarnocima, koji su služili na kraljevskom dvoru u Budimu nakon najezde Tatara.
Između 1257. i 1268. godine, kraljica i plemići iz „Berka (Erd)” vodili su parnicu oko dva komada zemlje u Tarnokvelđu u Ekeniju, koja su se zvala Deska (Naselje).
Tarnok se sastoji od tri glavna dela. Staro jezgro, Ofalu, novi deo naselja nastao je 1921. godine, a Tarnokliget je 1930. godine parcelisao zemljoposednik Šandor Isegi Nađ. Godine 2007. prebačen je iz mikroregiona Budaerš u novoformirani mikroregion Erdi, a od 2013. godine postaje deo okruga Erdi.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Tokom popisa 2011. 86,8% stanovnika se izjasnilo kao Mađari, 0,8% kao Romi, 1,2% kao Nemci, 0,7% kao Rumuni i 1,6% kao Slovaci (13,1% se nije izjasnilo).
Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 31,4%, reformisani 8,1%, luterani 0,9%, grkokatolici 0,7%, nedenominacioni 24,1% (32,6% se nije izjasnilo).[2]