Tatjana Soroko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tatjana Nikolaevna Soroko
Lični podaci
Datum rođenja(1971-12-26)26. decembar 1971.(52 god.)
Mesto rođenjaSarov[1], SSSR
Porodica
SupružnikSerž Soroko
Karijera
Visina180 cm[2][3]
Boja kosesmeđa[1]
Boja očijuplava/zelena[1]

Tatjana Soroko (rus. Татьяна Николаевна Сорокко; Sarov, 26. decembar 1971) je ruska manekenka i modna novinarka[1]. Šetala je pistama za najistaknutije dizajnere i modne kuće na svetu, pojavila se na naslovnicama vodećih modnih časopisa i postala prvi ruski model post-sovjetskog perioda koji je dobio međunarodno priznanje[4]. Nakon karijere modela, Soroko je radila kao urednik za magazin Vog, Vanity Fair, i magazin Bazar. Njen poseban lični stil i njena privatna kolekcija istorijski važne odeće visoke mode bili su predmeti muzejskih izložbi u Rusiji i Sjedinjenim Državama[5][6].

Mladost[uredi | uredi izvor]

Tatjanin otac je bio nuklearni fizičar. Odrasla je u Armazasu 16 (danas Sarov), gradu zatvorenog tipa, gde su vršena nuklearna istraživanja za vreme Sovjetskog Saveza.

Godine 1989. studirala je fiziku na Moskovskom Institutu za fiziku i tehnologiju, gde ju je otkrio pariski agent za manekenstvo Marilin Gauter, vlasnik agencije Marilin Model, nakon čega je pozvana da se preseli u Pariz zbog posla u manekenstvu, gde odlazi 1990. godine[7].

Karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon dve nedelje provedene u Parizu, Tatjana je bila na manekenstkom podijumu pod okriljem kompanije Kristijan Dior, Sent Lauren I fotografisana JE za časopis Bazar[8]. Tatjana je tokom svoje karijere bila model za modne kreatore i kompanije Kristijan Dior, Živenši, Šanel, Sent Lauren, Kristijan Lakros, Đanfranko Fere, Klaudi Montana, Žan Pol Gotje, Aleksandar Makvin, Comme des Garçons, Isej Mijake, Jodži Jamamoto, Đorđo Armani, Đani Versače, Roberto Kavali, Prada, Kalvin Klajn, Vivijen Vestvud, Ralf Ruči, Mark Džejkobs, Majkl Kors, Bil Blas, Ralf Loren, Oskar de la Renta, Dona Karan i za mnoge druge. Često je fotografisana za urednička dela i naslovnice evropskih i američkih časopisa kao što su Vog, Bazar, magazin W, El, Glamur i Kosmopolitan.[1]

1992. godine Tatjana i njen suprug, Serž Soroko, preselili su se u Kaliforniju. Već poznata od strane glavnih modnih dizajnera i urednika, njena karijera je išla istim tempom u Americi, baš kao i u Evropi. Osim svojih modelskih angažmana širom sveta, Soroko je nastavila školovanje na Akademiji umetnosti u San Francisku, gde je studirala Istoriju mode. Pojavila se na naslovnoj strani časopisa Runway[9], u knjizi modnih fotografija Larija Finka i na reklami za Hondu Intergra sa Bred Pitom[10].

1994. godine pojavila se u filmu Visoka moda, Roberta Altmana[11][12].

Bila je predmet knjige koja je objavila u Moskvi, Ekaterine Vasiljeve, koja ju je predstavila kao prvog prepoznatljivog ruskog modela koji se pojavio nakon perestrojke[13].

Sa objavljivanjem izdanja ruskog izdanja časopisa Vog decembra 2001. godine, Soroko, koji govori govori ruski i engleski jezik, započela je novu karijeru kao spoljni dopisnik i doprinosni urednik. Bila je autor popularne kolumne Telegram Tatjane Soroko. U njenoj kolumni našao se veliki broj poznatih ličnosti : Đanfranko Fere, Ralf Ruči, Andreja Putman, Manolo Blahnik, Jodži Jamamoto, Filip Trisi, Ričard Avedon i Herb Rits[14][15][16].

Njena poslednja kolumna objavljena je u izdanju časopisa Vog u decembru 2004. godine. Početkom 2000-ih, Soroko je takođe doprinela italijanskom sajmu Vaniti, za koga je producirala i dizajala fotografije sa istaknutim ličnostima, uključujući glumca Piter Kojota i književnicu Izabelu Aljende[17].

U januaru 2005. godine, Soroko je počela da radi kao pomoćni urednik američkog časopisa Bazar. Među brojnim značajnim ličnostima, Sorokko je intervjuisala Katerinu Juščenko[18], suprugu ukrajinskog predsednika, za izdanje iz septembra 2005. godine, a za izdanje iz avgusta 2008. godine, intervjuisala je Nensi Pelosi, američku političarku[19][20][21][22]

Godine 2009. Tatjana je navedena u moskovskom izdanju časopisa Tajm aut među izuzetnih "50 ljudi i stvari koje je Moskva poklonila svetu"[23].

U decembru 2014. godine, Soroko je napravila povratak u novinarstvo, pišući na šest strana magazina Bazar, gde je pisala modne priče i o krznima na modnim pistama za za 2014. godinu[24][25][26].

Ostali projekti[uredi | uredi izvor]

2004. godine pozvana je da nastupi sa ruskim Nacionalnim Orkestrom[27] na turneji u Sjedinjene Američke Države[28].

Tatjana je strastveni kolekcionar visoke mode i starinskog nakita[29] i često je donirala ili pozajmila komade iz svoje kolekcije različitim muzejima, uključujući i Muzej Metropoliten u Njujorku, Modni Institut Tehnologije,[30], Kalifornijski muzej Legije časti i mnoge druge[31].

Tatijana je često pozivana da govori o temama mode i stila, a njeni angažmani su bili sa Muzejima likovnih umetnosti San Franciska, u Muzeju umetnosti u Feniksu i na Univerzitetu Akademije umetnosti u San Francisku.[32][33].

Tatjana je takođe bila gost na u šou Marte Stjuart nekoliko puta, diskutujući o širokom spektru tema, od kuvanja do mode i kolekcionarstva[34][35].

Privatan život[uredi | uredi izvor]

Tatjana[36] se 1992. godine udala za Serža Soroka, investitora nekretnina i kolekcionara umetnosti. Oni žive u zalivskoj oblasti San Franciska[37][38]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Tatiana Sorokko na sajtu FMD (jezik: engleski)
  2. ^ Moore, Booth (9. 11. 2010). „Fashion icon face-off: Janie Bryant vs. Tatiana Sorokko”. Los Angeles Times. Pristupljeno 5. 12. 2010. 
  3. ^ „Join Glenda Bailey & Tatiana Sorokko for Exclusive Couture Symposium”. Harper's Bazaar blog. 20. 10. 2010. Arhivirano iz originala 17. 7. 2011. g. Pristupljeno 26. 10. 2010. 
  4. ^ „Do I see a theme? Exhibitions devoted to the style of individual women”. The Museum at Fashion Institute of Technology. Pristupljeno 21. 2. 2014. 
  5. ^ Hahnefeld, Laura (28. 10. 2010). „Model Citizen”. Phoenix New Times. Arhivirano iz originala 17. 06. 2011. g. Pristupljeno 28. 11. 2010. 
  6. ^ Zinko, Corolyne (28. 3. 2010). „Tatiana Sorokko's Collection to Show in Moscow”. San Francisco Chronicle. Pristupljeno 17. 4. 2010. 
  7. ^ Farley, Thomas (March 2002). "Pacific Whites", Town and Country magazine; retrieved 28 November 2010.
  8. ^ Harper's Bazaar, France. September 1990; retrieved 11 November 2010.
  9. ^ „Runway”. Amazon.com. Pristupljeno 1. 11. 2010. 
  10. ^ Lewittes, Michael; Benza, A.J. (22. 12. 1995). „Hot Copy”. New York: The New York Daily News. Arhivirano iz originala 06. 10. 2014. g. Pristupljeno 20. 10. 2009. 
  11. ^ Tatiana Sorokko na sajtu IMDb (jezik: engleski) 
  12. ^ „Prêt-à-Porter”. EncycloCine.com. Pristupljeno 10. 3. 2009. 
  13. ^ „Tatiana Sorokko”. Fashionbank.ru. Pristupljeno 1. 11. 2010. 
  14. ^ Sorokko, Tatiana (December 2001 – December 2004). "Telegram from Tatiana Sorokko", Vogue, Russia. Retrieved 28 November 2010.
  15. ^ „Fashionable Life: Gelila Assefa & Wolfgang Puck”. Harper's Bazaar. jul 2007. Pristupljeno 21. 10. 2009. 
  16. ^ „Ralph Lauren: Fashion Czar”. Harper's Bazaar. oktobar 2007. Arhivirano iz originala 17. 7. 2011. g. Pristupljeno 28. 11. 2010. 
  17. ^ Mui, Nelson (oktobar 2003). „At the Lake”. San Francisco: San Francisco Magazine. Arhivirano iz originala 24. 02. 2011. g. Pristupljeno 31. 3. 2011. 
  18. ^ Sorokko, Tatiana (20. 8. 2005). „Born in the USA: The First Lady of Ukraine”. President of Ukraine official website. Arhivirano iz originala 19. 6. 2009. g. Pristupljeno 7. 3. 2009. 
  19. ^ Sorokko, Tatiana (jul 2008). „Nancy Pelosi Speaks Her Mind”. Harper's Bazaar. Arhivirano iz originala 6. 9. 2008. g. Pristupljeno 7. 3. 2009. 
  20. ^ Garchik, Leah (29. 3. 2011). „'Action' meant a transformation”. San Francisco Chronicle. Pristupljeno 31. 3. 2011. 
  21. ^ „Fashionable Life: Andrew Gn”. Imageavenue.com (reprinted from Harper's Bazaar). maj 2006. Pristupljeno 17. 4. 2010. 
  22. ^ „Cindy McCain: Myth Vs. Reality”. Harper's Bazaar. jul 2007. Pristupljeno 21. 10. 2009. 
  23. ^ „50 People and Things that are Moscow's Gift to the World”. Time Out. 10. 5. 2009. Arhivirano iz originala 6. 6. 2009. g. Pristupljeno 4. 6. 2009. 
  24. ^ Cowles, Charlotte (18. 11. 2014). „Tatiana Sorokko Makes Her Modeling Comeback”. Harper's Bazaar. Pristupljeno 1. 2. 2015. 
  25. ^ „Tatiana Sorokko Steps Back into the Pages of Harper's Bazaar”. Arizona Costume Institute. 3. 12. 2014. Arhivirano iz originala 1. 2. 2015. g. Pristupljeno 1. 2. 2015. 
  26. ^ Zinko, Corolyne (5. 12. 2014). „Former model Tatiana Sorokko’s star turn in Harper’s Bazaar spread”. San Francisco Chronicle. Pristupljeno 1. 2. 2015. 
  27. ^ „RNO Russian National Orchestra”. Russianarts.org. februar 2004. Arhivirano iz originala 9. 5. 2008. g. Pristupljeno 7. 3. 2009. 
  28. ^ Leiby, Richard (4 February 2004). "The Reliable Source", The Washington Post, Washington, D.C.; retrieved 11 November 2010
  29. ^ Zimbalist, Kristina (November 2002). "The Couture Collector: Tatiana Sorokko", Harper's Bazaar; retrieved 11 November 2010.
  30. ^ Dizik, Alina. Ralph Turns 25, Daily Front Row; 12 January 2007; retrieved 23 August 2014
  31. ^ Sloan, Jillian (11. 6. 2008). „Model Tatiana Sorokko at Phoenix Art Museum”. Phoenix New Times. Arhivirano iz originala 26. 08. 2009. g. Pristupljeno 7. 3. 2009. 
  32. ^ Barton, Leslie (5. 6. 2008). „Haute Chick”. Phoenix New Times. Arhivirano iz originala 26. 08. 2009. g. Pristupljeno 7. 3. 2009. 
  33. ^ „Supermodel Tatiana Sorokko's Couture Exhibit”. Harper's Bazaar blog. 20. 9. 2010. Pristupljeno 9. 10. 2010. 
  34. ^ „Tatiana's Dill Pickles”. The Martha Stewart Show. oktobar 2008. Pristupljeno 7. 3. 2009. 
  35. ^ „Tatiana Sorokko's Couture Fashion Collection”. The Martha Stewart Show. septembar 2010. Arhivirano iz originala 6. 9. 2012. g. Pristupljeno 16. 9. 2010. 
  36. ^ Zinko, Carilyne (2. 5. 2002). „Social butterflies swarm Silk Gala”. San Francisco Chronicle. San Francisco. Pristupljeno 27. 7. 2013. 
  37. ^ Sorokko, Tatiana (Summer 2007). "Tatiana's Hit List", Town & Country Travel; retrieved 3 August 2013.
  38. ^ Khullar, Mridu (29. 12. 2008). „One Night in San Francisco”. Time. Arhivirano iz originala 26. 02. 2009. g. Pristupljeno 7. 3. 2009. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]