Tahićani
Ukupna populacija | |
---|---|
178.133 (na Tahitiju, prema popisu stanovništva održanim avgusta 2007. godine) | |
Jezici | |
tahićanski, francuski | |
Religija | |
Hrišćanstvo (pretežno Kalvinizam i Katolicizam) | |
Srodne etničke grupe | |
Havajci, Markižani, Maori, Rapanujci, Samoanci i ostali Polinežanski narodi |
Tahićani (tah. Ta'ata Tahiti (Ma'ohi), fr. Tahitiens (Maohis)) ili Maohi, jesu polinežanski narod koji naseljavaju Tahiti. Smešteno je u arhipelagu Društvena Ostrva koje pripada Francuskoj Polineziji, u južnom delu Pacifika. Između 300. i 600. godine n. e. nakon dugog putovanja kanuima, polinežanski narod je naselio ostrvo. Ostrvo ima oko 200.000 stanovnika od kojih polovina stalno boravi na ostrvu. Glavni i najveći grad na ostrvu je Papete, a površina ostrva je 1048 km².[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Starosedeoci Tahitija, pre kontakta s Evropljanima, nisu poznavali metale i koristili su tehnologiju iz kamenog doba. Međutim, krčili su šume i obrađivali plodna vulkanska tla. Izrađivali su kanue.[2] Oruđe koje su koristili bilo je izrađeno od kamena, kosti, školjki ili drveta. Procenjuje se da je u trenutku prvog kontakta s Evropljanima 1767. godine na Tahitiju živelo više od 40.000 ljudi, a na ostalim ostrvima od 15.000 do 20.000.[3] Evropljani (prvobitno Englezi) doneli su na ostrva mnoge, dotada domorocima nepoznate bolesti, poput dizenterije, malih boginja, šarlaha, tifusa i tuberkuloze.[4] Na te bolesti Tahićani nisu imali nikakav imunitet i to je ishodovalo smanjenjem njihovog broja s oko 40.000 u 1767. godini na oko 16.000 u 1797. godini. Popisom 1881. godine pobrojeno je 5.960 domorodaca. Uprkos još nekim epidemijama koje su se zbile nakon te godine, broj Tahićana počeo je opet rasti. Danas su Tahićani francuski državljani i imaju dva izabrana zastupnika u francuskoj Narodnoj skupštini i jednog u Senatu. Punoletni Tahićani glasaju na skoro svim francuskim izborima.[5]
Kultura i odlike[uredi | uredi izvor]
Narod Tahitija, Tahićani, govore tahićanski jezik, to je polinežanski jezik, koji je srodan s maorskim i francuskim jezikom.
Kultura tahićana nazvana je Maohi, odakle potiče reč Maori, što je polinežanski naziv za Novi Zeland. Od te reči potiče i naziv za drevne svete građevine u Polineziji – marae.
Izgled Tahićana odražava njihovo maorsko poreklo, uglavnom su visoki, krupni i mišićavi, mada nakon mešanja gena, današnji Tahićani imaju kinesko i francusko poreklo. Festivali plesa sa karakterističnim njihanjem kukova, glavno su obeležje kulturnog identiteta naroda Polinezije i velika turistička atrakcija.
Veoma interesantno u narodu Tahitija je postojanje trećeg pola u današnjem društvu, koji nosi naziv Mahu. Mahu se rađaju kao dečaci ali se odgajaju kao devojčice i ravnopravan je sa ženskim i sa muškim polom. Oni izgledaju i ponašaju se kao tahićanske žene, pomažu u kućnim poslovima, odgajaju decu, a takođe rade i u hotelima i restoranima.
Tahićani se uglavnom bave komercijalnim ribolovom jer je okean bogat ribom i turizmom, s obzirom sa je temperatura veoma povoljna, u proseku je 28 °C, i ne prelazi 32 °C.
Tahićani su veoma gostoljubiv i tolerantan narod, koga čine protestanti i katolici. Veoma su posvećeni svojim običajima, u kojima veoma dominira cveće. Oni od cveća prave vence, kojima daruju posetioce i one koji odlaze sa ostrva.[1]
Poznati Tahićani[uredi | uredi izvor]
-
Pomare IV – bivša tahićanska kraljica
-
Oskar Temaru – aktuelni predsednik Francuske Polinezije
-
Pouvana a Opa – vođa pokreta za nezavisnost Tahitija od Francuske koji je delovao u kasnim 1950im.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Tahićani, polinežanski narod Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. avgust 2017) na veb-sajtu "virtualnigrad.com" (jezik: srpski) Posećeno 27. avgusta 2017. godine
- ^ Finney 2007, str. 11
- ^ Finney 2007, str. 13
- ^ Finney 2007, str. 18
- ^ Lockwood, Victoria S. (1993). Tahitian transformation. Lynne Rienner Publishers. str. 73.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Finney, Ben R. (2007). Tahiti: Polynesian Peasants and Proletarians. Transaction Publishers.