Pređi na sadržaj

Тајанствено острво

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tajanstveno ostrvo
Korice prvog izdanja knjige „Tajanstveno ostrvo“
Nastanak
Orig. naslovLÎle mystérieuse
AutorŽil Vern
IlustratorŽil Fera
ZemljaFrancuska
Jezikfrancuski
Sadržaj
Žanr / vrsta delaavanturistički roman
Mesto i vreme
radnje
SAD, južni Pacifik; 1865 – 1868.
Izdavanje
IzdavačPjer Ecel
Broj stranica507
Tip medijatvrda
Prevod
PrevodilacAleksandra Gazivoda Matulić
Hronologija
PrethodnikPut oko sveta za osamdeset dana
NaslednikČenseler

Tajanstveno ostrvo (fr. L'Île mystérieuse) avanturistički je roman Žila Verna iz 1874. godine. Originalno izdanje, koje je objavio Pjer Ecel, sadrži ilustracije Žila Fere. Događaji u romanu povezani su sa prethodnim Vernovim delima Dvadeset hiljada milja pod morem i Deca kapetana Granta, iako se tematski znatno razlikuje.

Kratak opis[uredi | uredi izvor]

Knjiga govori o avanturama pet Amerikanaca na nepoznatom ostrvu u južnom Pacifiku. Priča počinje u vreme Američkog građanskog rata, tokom opsade Ričmonda, glavnog grada Konfederativnih Država Amerike. U želji da izbegnu glad i smrt koji razaraju grad, pet ratnih zarobljenika sa severa odlučuju da pobegnu na neobičan način – otmicom balona. Begunci su Sajrus Smit, inženjer; Nab (skraćeno od Nabučodnosor), njegov crni sluga i bivši rob kome je Smit dao slobodu; mornar Bonadventur Penkrof (u romanu se spominje samo po prezimenu, dok je njegovo ime dato njihovom brodu); njegov štićenik Herbert Braun, dečak o kome se Penkrof brine nakon smrti njegovog oca, bivšeg Penkrofovog kapetana; i novinar Gedeon Spilet. Družinu upotpunjuje Sajrusov pas „Top“.

Nakon višednevnog leta po olujnom vremenu, njihov balon je pao na jedno nepoznato vulkansko ostrvo, koje se nalazi na 34° 57' JGŠ i 150° 30' ZGD, i oko 2500 kilometara istočno od Novog Zelanda. U stvarnosti najbliže ostrvo bi bilo Marotiri, smešteno na 27° 55' JGŠ i 143° 26' ZGD. Naseljenici su ga nazvali Linkolnovo ostrvo, po američkom predsedniku Abrahamu Linkolnu. Zahvaljujući znanju inženjera Smita, njih petorica su uspela da opstanu na ostrvu, da zapale vatru, naprave grnčariju, cigle, nitroglicerin, čelik, jedan jednostavan električni telegraf, kuću na kamenoj litici koju su nazvali granitni dvorac, čak i jedan brod. Takođe su uspeli da utvrde geografsku poziciju ostrva.

Mapa Linkolnovog ostrva

Tokom boravka na ostrvu, družina je iskusila nevreme, i usvojila je i pripitomila jednog orangutana, kog su nazvali Jupiter, skraćeno Jup.

Tokom njihovog boravka na ostrvu je prisutna neka nevidljiva sila zahvaljujući kojoj je Sajrus preživeo pad balona, Top je volšebno spasen iz usta nozdrvaša, sanduk sa opremom (oružje, municija, alat i drugo) misteriozno se pojavio na obali i slične potpuno neobjašnjive stvari.

Družina je pronašla poruku u boci koja ih usmerava da spasu brodolomnika Toma Ertona (lik iz Vernovog dela Deca kapetana Granta) na obližnjem ostrvu Tabor. Prilikom povratka na Linkolnovo ostrvo, sa Tabora, njihov brod se izgubio u oluji ali su zahvaljujući misterioznoj vatri pronašli put.

Ertonovi bivši pirati dolaze na Linkolnovo ostrvo da bi ga koristili kao skrovište. Nakon borbi sa naseljenicima, neobična eksplozija uništava piratski brod. Šest pirata je uspelo da preživi a nešto kasnije su vatrenim oružjem ranili Herberta. Tada su predstavljali smrtnu opasnost za naseljenike. Međutim, iznenada su pronađeni mrtvi, verovatno u borbi, ali bez vidljivih rana. Herbert oboleva od malarije, od koje ga spasava kinin sulfat, koji se volšebno pojavio na stolu u granitnom zamku.

Tajna ostrva je obelodanjena kada je otkriveno skrovište kapetana Nema, i matična luka Nautilusa. Nakon što se spasao vrtloga na kraju romana Dvadeset hiljada milja pod morem, „Nautilus“ je plovio svetskim morima sve dok od posade nije ostao samo kapetan Nemo. Sada kao starac sa bradom, Nemo je vratio „Nautilus“ u njegovu tajnu luku koja se nalazi unutar Linkolnovog ostrva. Nemo im otkriva da im je pružao pomoć i otkriva svoj pravi identitet. Nemo je bivši indijski princ Dakar, sin jednog radže ondašnje nezavisne oblasti Bundelkunda i nećak indijskog heroja Tipo-Sahiba. Nakon učešća u neuspešnoj indijskoj pobuni 1857, princ Dakar je sa dvadeset svojih sunarodnika pobegao na napušteno ostrvo i posvetio se izgradnji „Nautilusa“ i uzeo novo ime kapetan Nemo. Nemo priča svoju životnu priču Sajrusu Smit i njegovim prijateljima a nakon toga umire, uz reči „Bog i moja zemlja!“. Nautilus je potopljen i služi kao grobnica kapetana Nema.

Nešto kasnije dolazi do erupcije vulkana koja uništava ostrvo. Orangutan Jup pada u pukotinu u zemlji i gine. Naseljenici, upozoreni od Nema da će doći do erupcije, preživljavaju na jednoj maloj steni, koja je sve što je preostalo od ostrva. Njih spasava brod „Dankan“, koji je došao da spasi Ertona ali zahvaljujući poruci koju je Nemo ostavio na ostrvu Tabor preusmeren ka Linkolnovom ostrvu.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]