Pređi na sadržaj

Tegovište

Koordinate: 42° 45′ 43″ S; 22° 04′ 19″ I / 42.7619° S; 22.0719° I / 42.7619; 22.0719
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tegovište
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPčinjski
OpštinaVladičin Han
Stanovništvo
 — 2011.183
Geografske karakteristike
Koordinate42° 45′ 43″ S; 22° 04′ 19″ I / 42.7619° S; 22.0719° I / 42.7619; 22.0719
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina509 m
Tegovište na karti Srbije
Tegovište
Tegovište
Tegovište na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj017
Registarska oznakaVR

Tegovište je naselje u Srbiji u opštini Vladičin Han u Pčinjskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 183 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 222 stanovnika).

Položaj[uredi | uredi izvor]

Selo leži neposredno iznad Južne Morave, na njenoj levoj strani. Kao i pomenuta reka, ono je izduženo od jugozapada prema severoistoku. U tom pravcu Tegovište je dugo oko 3 kilometra. Istočno od sela, na desnoj strani, leži veliki i dobro poznati kamenolom Devojkin Kamen. Stanovnici vodom se snabdevaju iz bunara i sa kladenaca. Potesi na ataru zovu se: Cveća Luka (blizu Južne Morave), Bandilova Šuma, Bunar, Selište, Banjina Padina, Orao Luka, Livade, Musina Dolina, Golema Padina, Carevo Gumno, Šarulja, Obešenik, Golema Strana, Virovi, Ornavica. U Tegovištu su mahale: Bunar, Kućište, Lešje, Jazina, Gorunja, Kana Bara i Rid. Postoje i pojedine sasvim izdvojene kuće. Mahale su među sobom oštro izdvojene i naselje u celini ima jako razbijen tip. U svemu Tegovište broji 66 domova (1959).

Starine i prošlost[uredi | uredi izvor]

Na padini iznad Južne Morave je lokalitet Crkvište. Tu se nalazi crkva u ruševinama orijentisana u pravcu istok-zapad. Sada se jasno vidi da se crkva sastojala od dva dela: prednjeg dugog 5 metara i zadnjeg dugog 4 metra. Širina crkve je bila 5 metara. Crkveni zidovi debeli su oko 80 centimetara. Oni su od kamenova lepljenih blatom. Severni zid visok je do 2 metra, a i ostali zidovi su prilično visoki. Kraj ove porušene crkve bilo je grobova. Oko pomenutog Crkvišta nalazi se prostrano i obrađeno zemljište zvano Selište. Tamo ima po jednu ili više njiva gotovo celo selo. Po narodnoj tradiciji Crkvište i Selište pripadali su onom starom srpskom stanovništvu, koje je ovde živelo pre osnivanja današnjeg naselja.

Stanovnici navode da su najstariji rod u Tegovištu Frtunci. Oni su se doselili od nekuda. Posle njih doselio se rod Deda Jovinci, a iza njih došli su ostali rodovi. Stanovnici roda Frtunci i roda Deda Jovinci imaju najviše dobre zemlje na pomenutom Selištu. Potesi Carevo Gumno i Musina Dolina sada su većinom pod šumom. U narodu se ne čuje nikakvo objašnjenje o postanku njihovih imena. Seoska slava je Mitrovdan. Seoski krst je na mestu Zabel kraj škole. Preci današnjih stanovnika ponekad su posećivali crkvu u Gornjem Jabukovu (Vladičin Han). Sada se o većim praznicima ide u crkvu sela Mrtvice.

U Drugom svetskom ratu, 23. marta 1943. godine, bugarski okupatori zapalili su jednu trećinu Tegovišta. Tom prilikom uhvatili su 25 muškaraca i streljali ih na Jelovoj Glavi u planini (iznad Jastrepca).[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Tegovište živi 149 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,0 godina (42,8 kod muškaraca i 45,3 kod žena). U naselju ima 65 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,82.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 387
1953. 381
1961. 368
1971. 295
1981. 257
1991. 222 222
2002. 183 187
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
183 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dr. J. F. Trifunovski, Grdelička Klisura, Leskovac, 1964, 93-96 strana
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]