Pređi na sadržaj

Temza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Temza
Zalazak Sunca nad Temzom u centru Londona
Sliv Temze
Opšte informacije
Dužina346 km
Basen12.935 km2
Pr. protok65,8 m3s
Sliv12.935
Vodotok
IzvorGlosteršir
V. izvora110 m
UšćeSeverno more
Geografske karakteristike
Država/eUjedinjeno Kraljevstvo
OblastEngleska
NaseljaLečlejd, Oksford, Abingdon, Reding, Henli na Temzi, Marlu, Mejdenhed, Vindzor, Stajns, Dartford, London, Volton na Temzi, Sautend na moru
PritokeDav, Drvent, Irivoš, Mejs, Tejm, Sor, Devon
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Temza (engl. Thames) je reka koja teče kroz južnu Englesku, a u donjem delu prolazi kroz London i dalje do Severnog mora. Duga je 346 km. Ona je jedna od najvažnijih vodenih puteva u Engleskoj.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Praistorija[uredi | uredi izvor]

Na vrhuncu poslednjeg ledenog doba pre oko 6000 godina, Britanija je bila povezana s kopnom Evrope preko velikog prostranstva zvanog Dogerland. U to vreme Temza je bila mnogo veća nego danas, a izvor joj je bio više na zapadu u današnjem Velsu. Reka je potom tekla preko Dogerlenda, gde se spajala s Rajnom. Tako su nekad ove dve reke činile jednu reku.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Reka Temza je bila glavni prevozni put između Londona i Vestminstera u 16. i 17. veku. Klanske gilde vodenih prevoznika prevozile su Londonce i nisu tolerisale spoljno mešanje.

U 17. i 18. veku, koje se danas naziva periodom malog ledenog doba, Temza se preko zime često zamrzavala. Tako su nastali prvi ledeni festivali na Temzi 1607, na kojoj bi se podigao čitav grad od šatora koji su nudili razne vrste zabave, uključujući i kuglanje na ledu. Pošto su temperature ponovo počele da rastu, reka se više nikad nije potpuno zamrzla. Možda je razlog tome što su zgrade podignute na novom Londonskom mostu 1825; novi most je imao manje stubova od starog, tako da je reka mogla slobodnije da teče što je onemogućavalo smrzavanje za vreme hladnih zima.

Od 18. Veka, Temza je postala jedno od najprometnijih svetskih vodenih puteva, jer je London postao centar prostrane, trgovačke Britanske imperije. U tom periodu desila se jedna od najvećih rečnih nesreća u Engleskoj, 3. septembra 1878, kada se prepuni izletnički brod Princes Alis sudario sa brodom Bajvel Kastl, i u tom sudaru je poginulo preko 640 ljudi.

Skulptura oca Temza koja se nalazi pored reke Temze

Za vreme Velikog smrada iz 1858. zagađenost reke je dostigla takve razmere da su zasedanja Donjeg doma Parlamenta u Vestminsterskoj palati otkazana. Usledio je skoncentrisani napor da se urede otpadne vode grada, što je za proizvod imalo izgradnju masivnih kanalizacionih sistema sa obe strane reke. Izgradnju je nadgledao inženjer Žozef Bazalget.

Dolazak železnice i razvitak drumskog saobraćaja kao i opadanje Britanske imperije je u godinama nakon 1914. u velikoj meri umanjilo značaj reke. Sam London gubi status velike luke a luka London biva izmeštena znatno nizvodnije, u Tilburi, ostavljajući područje Doklands otvoreno za razvitak. Ovo je s druge strane doprinelo uspešnosti velikih napora na čišćenju reke sa kraja XIX i početka/sredine 20. veka kada postaje primetan i povratak vodenog živog sveta u nekada mrtve vode.

Ranih 1980-ih završena je izgradnja masivne Barijere na Temzi, pokretljive brane za odbranu od poplava. Ona se zatvara nekoliko puta godišnje kako bi sprečila dopiranje poplavnog talasa koji je pre njene izgradnje uništavao londonska niska područja uzvodnije. Krajem 1990-ih izgrađena je 12 km duga jubileja, koja ima ulogu poplavnog kanala koji odvodi vodu iz Temze sa područja Mejdenheda i Vinzdora.[1]

Poreklo imena[uredi | uredi izvor]

Čini se da se ime reke oduvek izgovaralo sa prostim t na početku - srednjoengleski oblik je bio Temese a latinska verzija Tamesis. Th u engleskom nazivu dodato je u vreme renesanse sa ciljem dodavanja grčkog duha nazivu, i ujedno u cilju odražavanja ili podrške verovanju da je ime izvedeno od reke Tijamis u epirskom regionu Grčke, odakle se veruje da su poreklom prvi keltski naseljenici britanskih teritorija. Međutim, većina stručnjaka veruje da su i Temese i Tamesis zapravo potekli od keltske reči Tamesa, što verovatno znači mračna. Ime Izis (engl. Isis) dato delu reke koji protiče kroz Oksford, verovatno vodi poreklo od imena egipatske boginje, ali se pak veruje da je ono samo varijanta imena Tamesis.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Putanja[uredi | uredi izvor]

Temza je duga 346 km. Obično se smatra da joj je izvorište u Glavi Temze, oko kilometar i po severno od sela Kembl u blizini grada Sirenčester, u Kotsvoldsu. Međutim, Sedam potoka u blizini Čeltenama, gde počinje reka Čern, neki takođe smatraju izvorištem Temze, je je ova lokacija udaljenija od ušća, i po dužini i po vodenom toku. Sedam potoka teku čitave godine, dok je tok iz Glave Temze povremen u zavisnosti od godišnjeg doba.

Temza dalje teče kroz Lečlejd, Oksford, Abingdon, Njolingford, Reding, Henli na Temzi, Marlou, Mejdenhed, Vindzor, Iton, Stejns i Vejbridž, pre nego što uđe na područje Londona.

Sama reka izvire u Glosterširu, stvarajući granicu između Glosteršira i Viltšira, zatim između Berkšira na južnoj obali i Bakingemšira, između Berkšira i Sarija, između Sarija i Midlseksa, i između Eseksa i Kenta. Pre 1974. granice su promenjene, sadašnja granica između Berkšira i Sareja bila je između Bakingemšira i Sareja. Granica Oksfordšir - Berkšir se takođe menjala tokom vremena.

Područje zapadno od Londona se uobičajeno zove Dolina Temze, dok se istočni deo zove Vrata Temze (engl. Thames Gateway).

Basen[uredi | uredi izvor]

Sliv reke obuhvata oko 12.935 km² ili 15.343 km² ako se uračuna i sliv reke Medvej.[2]

Ne-plimski deo[uredi | uredi izvor]

Bezbrojni potoci, kanali i reke, sa ukupnom površinom od 9.948 km², spajaju se i formiraju 38 glavnih pritoka napajajući Temzu između njenog izvora i Tedingtona. Najvažnije pritoke su: Čarn, Lič, Kol, Koln, Vindraš, Ivenlod, Červel, Ok, Tejm, Peng, Kenet, Lodon, Vej i Mol.

Između Mejdenheda i Vindzora, Temzi pomaže jedan veštački sekundarni kanal, poznat kao jubileja, koja ima ulogu u odvodnjavanju za vreme poplava.

Veći deo vode koja potiče od kiša koristi se za zalivanje biljaka, ili ispari prirodnim procesom. Ostatak završi u reci, podržavajući prirodnu sredinu i zadovoljavajući potrebe stanovnika za zalihama vode u domaćinstvima, industriji i poljoprivredi.

Prilikom jakih kiša u reku Temzu se ponekad ulivaju neprerađene otpadne vode zbog preopterećene kanalizacije.


Plovnost[uredi | uredi izvor]

Pogled na Temzu sa londonskog Tauerbridža

Temza je plovna od svog širokog rečnog ušća sve do grada Leklejd u oblasti Glosteršir. Između mora i ustave Tedington, reka formira deo Londonske luke, a navigacijom upravljaju vlasti londonske luke. Od ustave Tedington nadalje, plovidba je u nadležnosti Agencije za očuvanje životne sredine.

Reka je plovna za velike prekookeanske brodove sve do Londonskog bazena i Londonskog mosta. Međutim, danas vrlo malo brodova plovi danje od pristaništa u Tilburiju, a centralni London poseti tek poneki brod za krstarenje ili bojni brod.

I plimski deo koji teče kroz London, i neplimski deo uzvodno intenzivno se koriste za plovidbu iz hobija.

Mostovi i tuneli[uredi | uredi izvor]

Reku premošćavaju mnogi mostovi i tuneli, između ostalih to su:

Železnički most preko Temze kod Mejdenheda
Zalazak sunca na Temzi kod Griniča
Njubridž, okrug Oksfordšir

Ekologija-biologija[uredi | uredi izvor]

Kultura[uredi | uredi izvor]

Gravira iz 1616. godine koja prikazuje stari Londonski most

Sport[uredi | uredi izvor]

Reka Temza u Oksfordu

Veslanje[uredi | uredi izvor]

Religija[uredi | uredi izvor]

Kada se osoba rimokatoličke vere preobrati u anglikanizam, kaže se da je „preplivala Temzu“. U obrnutoj situaciji, kaže se da je osoba „preplivala Tibar“.

Postoje tvrdnje da je nad rekom viđen anđeo.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Environment Agency (2005). Jubilee River Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. februar 2010). Pristupljeno November 1, 2005.
  2. ^ Dot & Ian Hart. The River Thames — Its geology, geography and vital statistics from source to sea. Arhivirano iz originala 16. 05. 2010. g. Pristupljeno 5. 7. 2008. 
  3. ^ Anđeo nad Temzom Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. februar 2007), Pristupljeno 25. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]