Pređi na sadržaj

Teodor Hojs

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Teodor Hojs
Predsjednik Hojs 1953
Lični podaci
Puno imeTeodor Hojs
Ime pri rođenjuTeodor Hojs
Datum rođenja(1884-01-31)31. januar 1884.
Mesto rođenjaBrakenhajm, Njemačko carstvo
Datum smrti12. decembar 1963.(1963-12-12) (79 god.)
Mesto smrtiŠtutgart, Zapadna Njemačka
DržavljanstvoNjemac
ReligijaProtestant
Porodica
SupružnikElizabet Gumbel Hojs
Politička karijera
Politička
stranka
Stranka slobodnih demokrata (Nemačka) (1948—1963)
13. septembar 1949. — 12. septembar 1959.
NaslednikHajnrih Libke

Teodor Hojs (nem. Theodor Heuss; 1884—1964) bio je njemački liberalni političar, novinar i politički analitičar. Prije 1933. bio je član njemačke Demokratske stranke, od 1945. jedan od osnivača Slobodne demokratske partije i njen prvi predsjednik.

Bronzana skulptura Teodora Hojsa ispred Muzeja grada

Biografija[uredi | uredi izvor]

Teodor Hojs rođen je 31. januara 1844 u Brakenhajmu malom gradu u blizini Virtemberga. Ova po mnogima „niti voda niti vino zajednica“ leži blizu granice švabske i franačke oblasti. Studirao je ekonomiju, istoriju umjetnosti i političke nauke na univerzitetima u Minhenu i Berlinu. Doktorirao je u Minhenu 1905 na tezu svoga savjetnika Luja Brentana, ekonomiste, reformatora „nove istorijske škole“ univerzitetskog profesora i dopisniog člana Peterburgške akademije nauka (1895). Hojs je došao u Virtemberg kao sin zvaničnika gradske kuće Boćata i vladinog arhitekte Ludviga „Luja“ Hojsa (1853—1903) i Elizabet Hojs, rođene Gumbel (1853—1927. Imao je dva starija brata, Ludviga (1881—1932), kasnije ljekara u Hajlbronu, i Hermana (1882—1959), kasnije arhitekta i profesor građevinarstva. Godine 1908 oženio je Eli Gumbel -Hojs, liberalni političar, kasnije član Parlamenta Baden-Virtemberga (1946—1949), kao i ko-osnivač i potpredsjednik Međunarodnog evropskog pokreta u Nemačkoj. Sveštenik na ceremoniji vjenčanja održanoj u Strazburu bio je Albert Švajcer, blizak prijatelj Eli. Teodor Hojs je bio protestant.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon studija Hojs je jedno vrijeme radio kao novinar i politički analitičar. Godine 1918. Hojs postaje član njemačke liberalne Demokratske stranke. Od 1924 do 1928 i od 1930 do 1933 bio je član Rajhstaga. Dana 23. marta 1933, zajedno sa svojim kolegama četiri DStP parlamentaraca, Hojs protivno njegovo ličnom stavu, glasa u korist podzakonskog akta u Rajhstaga, koji je Adolfu Hitleru dao skoro diktatorsku vlast.

Pun zvanični naziv - Zakon o prevazilaženju stradanje naroda i nemačke države (nem. Gesetz zur Behebung der Not von Volk und Reich).

Posle Drugog svjetskog rata Teodor Hojs bio je prvi ministar kulture u Baden-Virtembergu. Nakon što je izabran u prvi nemački Bundestaga, napustio je parlamentarni mandat 12. septembra 1949, kada je izabran za predsjednika Savezne Republike Njemačke. Odbio je da ga oslovljavaju ca „Ekselencijo“, radije jednostavno „Gospodin Hojs." Bio je član Parlamentarnog Savjeta za koncepciju Ustava Savezne Republike Njemačke.

Hojs je njegovim političko neutralnim stavom stavio pečat na funkciju predjsednika. Posle njegove ostavke dobio je nekoliko prestižnih nacionalnih i međunarodnih nagrada. Izuzetno je sarađivao sa kancelarom Konrad Adenauer, sa kojim je postao blizak prijatelj. Njegove državne posjete doprinosile su međunarodnom statusu Savezne Republike Njemačke. Njegova bivša kuća u Štutgartu je sada otvorena za javnost kao kuća Dr. Teodora Hojsa.

Djela[uredi | uredi izvor]

  • Gestalten und Gestalter: Lebensgeschichtliche Bilder, herausgegeben von Theodor Heuss [Autor: Friedrich Naumann]. Walter de Gruyter, Berlin/Leipzig 1919
  • Deutsche Gestalten. Goldmann. . München. 1975. ISBN 978-3-442-11130-5.  [andere Ausgaben ab 1947]
  • Justus von Liebig: Vom Genius der Forschung. Hoffmann und Campe, Hamburg 1942
  • Friedrich Naumann: Der Mann, das Werk, die Zeit. Siebenstern-Taschenbuch-Verlag, München/Hamburg 1968
  • Robert Bosch: Leben und Leistung. Erweiterte Neuausgabe, Deutsche Verlags-Anstalt. . Stuttgart. 2002. ISBN 978-3-421-05630-6. 
  • Hans Poelzig: Bauten und Entwürfe. Deutsche Verlags-Anstalt. . Stuttgart. 1985. ISBN 978-3-421-02835-8. 
  • Zur Kunst dieser Gegenwart: 3 Essays. Wunderlich, Tübingen 1956
  • Schattenbeschwörung: Randfiguren der Geschichte. Klöpfer und Meyer, Tübingen. 1999. ISBN 978-3-931402-52-5.
  • Wanderung durch deutsches Schicksal. Bertelsmann, Gütersloh 1961
  • Hitlers Weg: Eine historisch-politische Studie über den Nationalsozialismus. Union, Stuttgart, 1932 (Zu Lebzeiten verhinderte Heuss einen Nachdruck.)
  • Hitlers Weg: Eine Schrift aus dem Jahre 1932. Wunderlich, Tübingen 1968
  • Vorspiele und Gestalten. Hyperion-Verlag, Freiburg i. Br. 1959
  • Vor der Bücherwand: Skizzen zu Dichtern und Dichtung. Wunderlich, Tübingen 1961
  • Erinnerungen 1905—1933. Fischer Bücherei, Frankfurt a. M./Hamburg 1965
  • Vorspiele des Lebens: Jugenderinnerungen. Büchergilde Gutenberg, Frankfurt a. M. 1966
  • Schwaben: Farben zu einem Portrait. Wunderlich, Tübingen 1967
  • Berlin und seine Museen. Knorr und Hirth, München/Ahrbeck/Hannover 1966
  • Die großen Reden. Deutscher Taschenbuch Verlag, München 1967
  • Tagebuchbriefe: 1955/1963. Wunderlich, Tübingen/Stuttgart 1978

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]