Teorije zavjere o 11. septembru

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Priroda urušavanja dvije kule Svjetskog trgovinskog centra i obližnjeg Svjetskog trgovinskog centra 7 (na ovoj fotografiji smeđa zgrada lijevo od kula), glavni je fokus teorija zavjere o 11. septembru.

Teorije zavjere o 11. septembru nastale su nakon napada 11. septembra 2001. koje je izvršila Al Kaida na Sjedinjene Američke Države. Mnogi teoretičari zavjere smatraju da su u planiranju i izvršenju napada učestvovale i druge strane osim Al Kaide, uključujući i teoriju da su visoki vladini zvaničnici unaprijed znali za napade. Državne istrage i nezavisne revizije odbacile su te teorije. Zagovornici teorija tvrde da postoje nedosljednosti u opšteprihvaćenoj verziji ili da postoje dokazi koji su ignorisani, prikriveni ili zanemareni.

Najistaknutija teorija zavjere je da je urušavanje kula bliznakinja i sedmog Svjetskog trgovinskog centra rezultat kontrolisanog rušenja, a ne kvara konstrukcije usljed udara i požara. Druga istaknuta teorija je da je Pentagon pogođen projektilom koji su lansirali elementi unutar američke vlade, kao i da su oteti avioni daljinski kontrolisani ili da je komercijalnom avionu bilo dozvoljeno da to uradi preko efektivnog zaustavljanja američke vojske. Teoretičari zavjere smatraju da su mogući motivi za takve akcije opravdavanje invazije na Avganistan i Irak (iako je američka vlada zaključila da Irak nije bio umiješan u napade), da bi unaprijedili svoje geostrateške interese, kao što su planovi za izgradnju gasovoda za prirodni gas preko Avganistana. Prema drugim teorijama zavjere, vlasti su unaprijed znale o napadima i namjerno su to ignorisali ili su pomagali napadačima.

Nacionalni institut za standarde i tehnologiju (NIST) i tehnološki časopis Popular Mechanics, istražili su i odbacili tvrdnje teoretičara zavjere. Komisija o 11. septembru i većina građevinske zajednice, objavili su da smatraju da su udari mlaznih aviona pri velikim brzinama u kombinaciji sa naknadnim požarima, a ne kontrolisanim rušenjem, doveli do urušavanja kula bliznakinja, ali neke teorijske grupe koje zagovaraju zavjere, uključujući grupu Arhitekti i inžinjeri za istinu o 11. septembru, ne slažu se sa argumentima Instituta i časopisa Popular Mechanics.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Ostaci Svjetskog trgovinskog centra nakon napada.

Napadi 11. septembra 2001. bili su niz od četiri koordinisana teroristička napada vahabističke islamističke[1] terorističke grupe Al Kaida na Sjedinjene Američke Države, koji su se dogodili u utorak 11. septembra 2001. godine.[2][3] Četiri komercijalna aviona kalifornijskog tipa, koji su poletjeli sa tri različita aerodroma na first2=Sesilija|sjeveroistoku SAD, otelo je tokom leta 19 terorista Al Kaide, koji su izveli napade u tri grupe po pet i jednoj grupi od četiri osobe.[4] Dva aviona su udarila u Svjetski trgovinski centar, što je izazvalo požar i rušenje Kula bliznakinja, kao i urušavanje ostalih zgrada u kompleksu trgovinskog centra; treći avion — let 77 Amerikan erlajnsa, pao je na zapadnu stranu Pentagona, glavnog štaba Ministarstva odbrane SAD, u okrugu Arlington, što je uzrokovalo djelimično urušavanje zgrade.[5] Četvrti avion — Let 93 Junajted erlajnsa, srušio se u polje u blizini Šanksvila u Pensilvaniji, nakon što su se putnici borili sa otmičarima za kontrolu nad avionom,[6] a istražitelji su utvrdili da je cilj bila Bijela kuća ili zgrada Kapitola.[7] Utvrđeno je da je napade počinila Al Kaida, nakon čega su SAD pokrenule invaziju na Avganistan,[8] a Osama bin Laden, vođa Al Kaide, preuzeo je odgovornost za napade 2004. godine.[9]

Pentagon nakon napada.

Upozorenja prije napada o različitim detaljima planiranih napada Al Kaide na Sjedinjene Države, ignorisana su zbog nedostatka komunikacije između različitih organa za sprovođenje zakona i obavještajnog osoblja. Zbog nedostatka komunikacije među agencijama, izvještaj o 11. septembru citirao je birokratsku inerciju i zakone koji su doneseni 1970-ih da bi se spriječile zloupotrebe koje su izazvale skandale tokom te ere, prije svega aferu Votergejt. Izvještaj je okrivio administracije i Bila Klintona i Džordža V. Buša za „neuspjeh mašte“.[10] Nakon napada, počele su da se razvijaju teorije zavjere, koje odbacuju izvještaj Komisije 11. septembra (koji uključuje obavještajne informacije iz ranije istrage FBI i Zajedničke istrage iz 2002. godine), kao i studije o performansama zgrada koje su odvojeno sproveli Federalna agencija za upravljanje vanrednim situacijama (FEMA)[11] i Nacionalni institut za standarde i tehnologiju.[12] Istraživanja su sprovele i brojne nevladine organizacije, koje su podržale izvještaj Komisije, uključujući i istragu sa Univerziteta Purdu.[13][14] Izvještaj su podržali razni časopisi u SAD, kao što su Popular Mechanics, Scientific American i Time,[15] kao i brojni časopisi širom svijeta, među kojima su: The Times of India,[16] Kanadska radiodifuzna korporacija (CBC),[17] BBC,[18] Le Monde,[19] Deutsche Welle,[20] Australijska radiodifuzna korporacija (ABC)[21] i The Chosun Ilbo iz Južne Koreje.[22]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Od napada, razne teorije zavjere su iznesene na veb sajtovima, u knjigama i filmovima. Mnoge grupe i pojedinci koji zagovaraju teorije zavjere o 11. septembru, identifikuju se kao dio Pokreta za istinu o 11. septembru.[23][24][25] U roku od šest sati nakon napada, u internet sobi za ćaskanje pojavila se objava koja sugeriše da je rušenje kula izgledalo kao čin kontrolisanog rušenja. „Ako za nekoliko dana nijedan zvaničnik nije pomenuo ništa o kontrolisanom dijelu rušenja, mislim da imamo ZAISTA ozbiljan problem“, napisao je autor objave.[26] Prve teorije koje su se pojavile, fokusirale su se prvenstveno na različite percipirane anomalije u javno dostupnim dokazima, a zagovornici su kasnije razvili konkretnije teorije o navodnoj zavjeri.[27] Jedna tvrdnja, koja je široko rasprostranjena putem elektronske pošte i interneta, navodi da nijedan Jevrejin nije ubijen u napadu i da su zbog toga napadi morali da budu djelo Mosada, a ne islamskih terorista.[27]

Tijeri Mejsan, autor radova o teorijama zavjere.

Prve razrađene teorije pojavile su se u Evropi. Nedelju dana nakon napada, teorija „unutrašnjeg posla“ bila je predmet teze istraživača iz francuskog Nacionalnog centra za naučna istraživanja, koja je objavljena u časopisu Le Monde. Druge teorije su se pojavile iz krajeva širom svijeta, u roku od nekoliko nedelja.[28] Šest mjeseci nakon napada, knjiga Tijerija Mejsana o 11. septembru — L'Effroyable Imposture, našla se na vrhu francuske liste bestselera. Njegovo objavljivanje na engleskom jeziku, pod nazivom 9/11: Velika laž, dobilo je malo pažnje, ali ostalo je jedan od glavnih izvora za „istinitost“.[29] Godine 2003. objavljene su knjige CIA i 11. septembar bivšeg njemačkog državnog ministra Andreasa fon Bilova, kao i Operacija 9/11 njemačkog novinara Gerharda Višnjevskog. Obje knjige je izdao Matijas Brekers, koji je u to vrijeme bio urednik njemačkog časopisa Die Tageszeitung.[27]

Iako su te teorije bile popularne u Evropi, američki mediji su ih tretirali ili sa zbunjenošću ili zabavom, a američka vlada ih je odbacila kao proizvod antiamerikanizma.[30][31] U obraćanju u Ujedinjenim nacijama 10. novembra 2001. — predsjednik Džordž V. Buš, osudio je pojavu „nečuvenih teorija zavjere, koje pokušavaju da prebace krivicu sa terorista, njih samih, sa krivaca“.[32]

Teorije zavjere o 11. septembru, počele su uglavnom u političkoj ljevici, ali su se proširile na ono što časopis New York opisuje kao: „Terra incognita, gdje se ljevica i desnica susreću, spajajući kontrakulturno nepovjerenje šezdesetih sa varijantom ne gazi po meni“.[33]

Do 2004. godine, teorije zavjere o napadima počele su da se šire u Sjedinjenim Državama. Jedno od objašnjenja je da je porast popularnosti više proizašao iz sve većih kritike rata u Iraku i novoizabranog predsjednika Džordža V. Buša, nego iz bilo kakvog otkrića novih ili ubjedljivijih dokaza ili poboljšanja tehničkog kvaliteta prezentacije teorije.[27] Medijska kompanija Knight Ridder, objavila je da su otkrića da oružje za masovno uništenje ne postoji u Iraku, zakašnjelo objavljivanje predsjednikovog dnevnog podneska od 6. avgusta 2001. i izvještaji da je NORAD lagao komisiju o 11. septembru, možda podstakli teorije zavjere.[27]

Između 2004. i pete godišnjice napada — 11. septembra 2006. godine, glavna pokrivenost teorija zavjere je porasla.[27] Vlada SAD je objavila zvaničnu analizu Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST) i tehnološkog časopisa Popular Mechanics o rušenju Svjetskog trgovinskog centra, prema kojem su odbačene teorije zavjere.[34][12][35] Da bi se pozabavio rastućim publicitetom teorija, Stejt department je 2006. preradio veb stranicu kako bi ih razotkrio.[36] Strateški dokument o nacionalnoj bezbjednosti iz 2006. godine objavio je da terorizam potiče iz „potkultura zavjere i dezinformacija“ i da „teroristi efikasnije regrutuju stanovništvo čije su informacije o svijetu kontaminirane lažima i iskvarene teorijama zavjere. Distorzije održavaju u životu nezadovoljstva i filtriraju činjenice koje bi dovele u pitanje popularne predrasude i sebičnu propagandu."[37] Al Kaida je više puta preuzimala odgovornost za napade, pri čemu je glavni zamjenik — Ajman el Zavahiri, optužio šiitski Iran i Hezbolah da omalovažavaju sunitske uspjehe u povredi Amerike namjerno šireći glasine da je Izrael izvršio napade.[38][39][40][41]

Džordž V. Buš, predsjednik SAD u vrijeme napada.

Prema mišljenju kritičara, neke od teorija zavjere o napadima 11. septembra ne uključuju strategije predstavljanja tipične za mnoge teorije zavjere koje uspostavljaju jasnu dihotomiju između dobra i zla, ili krivog i nevinog, već umjesto toga prizivaju gradacije nemara i saučesništva. Matijas Brekers, početni zagovornik takvih teorija, odbacio je opšteprihvaćeni izvještaj o napadima kao teoriju zavjere koja nastoji da „smanji složenost, razdvoji ono što je zbunjujuće“ i „objasni neobjašnjivo“.[27]

Neposredno prije pete godišnjice napada, mejnstrim novinske kuće objavile su niz članaka o porastu teorija zavjere o 11. septembru,[42] sa člankom u časopisu Time, gdje se navodi da to nije marginalni fenomen već mejnstrim politička realnost.[43][44] Nekoliko anketa je uključivalo pitanja o vjerovanjima u vezi sa napadima 11. septembra. Godine 2008. teorije zavjere o 11. septembru bile su na vrhu liste „najvećih teorija zavjere“ koju je sastavio časopis The Daily Telegraph, a lista je rangirana prema praćenju i ekstenziji.[45][46]

Godine 2010. „Međunarodni centar za studije 11. septembra“, privatna organizacija za koju mnogi smatraju da je naklonjena teorijama zavjere,[47] uspješno je pokrenula tužbu zbog objavljivanja video snimaka napada i posljedica koje je prikupio NIST.[48][49] Prema njemačkom časopisu — Frankfurter Allgemeine Zeitung, video snimci koji su objavljeni neposredno prije devete godišnjice napada pružaju „novu hranu za teoretičare zavjere“. Mnogi od video snimaka prikazuju slike sedmog Svjetskog trgovinskog centra, nebodera u blizini Kula bliznakinja, koji se takođe srušio 11. septembra 2001. godine.[48]

Članovi pokreta Istina o 11. septembru — Steven Džons i Majk Berger, istakli su da smrt Osame bin Ladena[50] nije promijenila njihova pitanja o napadima niti omogućila zatvaranje teorije.[51]

Prema piscu Džeremiju Stalu, otkako je Buš napustio funkciju, ukupan broj vjernika u teorije zavjere o 11. septembru je opao, dok je broj ljudi koji vjeruju u najradikalnije teorije ostao prilično stabilan.[52]

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Najistaknutije teorije zavjere uglavnom su podijeljene u tri glavna oblika:

  • LIHOP („Neka se to dogodi namjerno“) – ukazuje da su ključni pojedinci unutar vlade imali barem malo znanja o napadima i namjerno ih ignorisali ili su aktivno oslabili odbranu Sjedinjenih Država kako bi osigurali da oteti letovi ne budu presretnuti.[53][43][54] Slične optužbe iznesene su i za Perl Harbor.[55]
  • MIHOP („Učiniti/napraviti da se to desi namjerno“) – ukazuje da su ključni pojedinci unutar vlade planirali napade i sarađivali sa Al Kaidom ili su joj namještali u njihovom izvođenju. Postoji niz mišljenja o tome kako je to moglo da se postigne.[53][43][54]
  • Ostale – koje odbacuju prihvaćeni izvještaj o napadima, ne predlažu konkretne teorije, ali pokušavaju da pokažu da je izvještaj američke vlade o događajima pogrešan. Prema njima, to bi dovelo do opšteg poziva na novu zvaničnu istragu o napadu. Džonatan Kej, glavni urednik za komentare u kanadskom časopisu National Post[56] i autor knjige Među istinoljubivima: Putovanje kroz rastuće podzemlje zavjerenika u Americi,[57] izjavio je: „oni osjećaju da je njihov posao da pokažu svima da je zvanična teorija 11. septembra pogrešna. A onda, kada se svi uvjere, tada će se stanovništvo podići i zahtijevati novu istragu sa vladinim resursima i ta istraga će nam reći šta se zapravo dogodilo.“[58]

Teorije zavjere[uredi | uredi izvor]

Znanje o napadima unaprijed[uredi | uredi izvor]

Teoretičari zavjere tvrde da su vlasti unaprijed znale o napadima i namjerno su to ignorisali ili su pomagali napadačima.[54][59] Majkl Mičer, bivši britanski ministar životne sredine i član vlade Tonija Blera, izjavio je da su Sjedinjene Države svjesno propustile da spriječe napade.[60][61]

Sumnja na insajdersku trgovinu[uredi | uredi izvor]

Neki teoretičari zavjere tvrde da je neposredno prije 11. septembra velika količina prodajnih opcija stavljena na akcije kompanija United Airlines i American Airlines i navode da su insajderi možda znali unaprijed za predstojeće događaje i u skladu s tim dali svoje opklade.[62] Nakon analize o mogućnosti insajderske trgovine o 11. septembru, zaključeno je:

Mjera abnormalnog dugog obima je takođe ispitana i uočeno je da je bila na abnormalno visokom nivou u danima koji su prethodili napadima. Shodno tome, časopis zaključuje da postoje dokazi o neuobičajenim aktivnostima na tržištu opcija u danima koji prethode 11. septembru, što je u skladu sa ulagačima koji trguju na osnovu saznanja o napadima unaprijed.[63] — Alen Potešman, The Journal of Business

Studija je imala za cilj da se pozabavi „velikim spekulacijama o tome da li su aktivnosti na tržištu opcija ukazivale na to da su teroristi ili njihovi saradnici trgovali u danima koji su prethodili 11. septembru, na osnovu saznanja unaprijed o predstojećim napadima“.[64]

U danima koji su prethodili napadima, analiza je pokazala porast trgovine opcijama za United Airlines i American Airlines, dvije aviokompanije čiji su avioni oteti. Između 6. i 7. septembra, Čikaška berza opcija obradila je kupovinu 4.744 prodajnih opcionih ugovora u UAL-u i 396 opcija za poziv.[65] Dana 10. septembra, na čikaškoj berzi obrađeno je 4.516 prodajnih opcija za American Airlines, uz 748 opcija za poziv kupljenih tog dana samo u Americi.[65] Nijedna druga avio kompanija nije imala neuobičajen odnos ponude u danima koji su prethodili napadima.[66] Komisija za 11. septembar zaključila je da su svi ovi abnormalni obrasci u trgovanju bili slučajni.[67]

Osiguravajuća društva su takođe imala anomalne trgovinske aktivnosti. Kompanija Citigroup, koja je procijenila da bi njena jedinica za osiguranje putnika mogla da plati 500 miliona dolara potraživanja od napada na Svjetski trgovinski centar, imala je oko 45 puta veći obim tokom tri trgovačka dana prije napada za opcije koje profitiraju, ako akcije padnu ispod 40 dolara. Akcije kompanije su pale 1,25 dolara u kasnom trgovanju na 38,09 dolara. Kompanija Morgan Stanley, koja je zauzimala 22 sprata u Svjetskom trgovinskom centru, ostvarila je trgovinu opcijama prije napada veću od uobičajene, koja je profitirala kada su cijene akcija pale. Druge kompanije koje su direktno pogođene tragedijom imale su slične skokove.[68]

Kompanija Raytheon, odbrambeni ugovarač, imala je nenormalno veliki broj trgovanja opcijama za poziv 10. septembra. Opcija kompanije koja zarađuje ako dionice koštaju više od 25 dolara, imala je 232 ugovora o opcijama kojima se trgovalo dan prije napada, skoro šest puta više od ukupnog broja trgovina koje su se desile prije tog dana.[69]

Početne opcije su kupljene preko najmanje dvije brokerske firme, uključujući NFS, podružnicu kompanije Fidelity Investments i TD Waterhouse. Procijenjeno je da bi trgovac ili trgovci ostvarili profit od pet miliona dolara. Komisija za hartije od vrijednosti, pokrenula je istragu o insajderskoj trgovini u kojoj je Osama bin Laden bio osumnjičen nakon što je dobio informacije od najmanje jedne firme sa Vol strita.[70]

U izvještaju Komisije od 11. septembra, zaključeno je da „iscrpne istrage Komisije za hartije od vrijednosti, FBI i drugih agencija, nisu otkrile nikakve dokaze da je neko ko je unaprijed znao za napade profitirao putem transakcija hartijama od vrijednosti.“[71] U izvještaju piše:

Visoko objavljene optužbe o insajderskoj trgovini prije 11. septembra uglavnom se zasnivaju na izvještajima o neuobičajenim aktivnostima trgovanja prije 11. septembra u kompanijama čije su akcije naglo pale nakon napada. Do neke neobične trgovine je zaista došlo, ali se pokazalo da svaka takva trgovina ima bezazleno objašnjenje. Na primjer, obim prodajnih opcija, investicija koje se isplaćuju samo kada akcija padne u cijeni, porastao je u matičnim kompanijama United Airlines 6. septembra i American Airlines 10. septembra, što je veoma sumnjivo trgovanje na prvi pogled. Ipak, dalja istraga je otkrila da trgovina nije imala veze sa 11. septembrom. Jedan institucionalni investitor sa sjedištem u SAD, bez ikakvih veza sa Al Kaidom, kupio je 95 posto prodajnih opcija za United Airlines Holdings 6. septembra, kao dio strategije trgovanja koja je takođe uključivala kupovinu 115.000 američkih dionica 10. septembra. Slično tome, veliki dio naizgled sumnjive trgovine 10. septembra pratio je specifičan bilten o trgovanju opcijama, koji je časopis sa sjedištem u SAD poslao faksom svojim pretplatnicima u nedelju, 9. septembra, u kojem je preporučio te trgovine. Ovi primjeri predstavljaju dokaze koji su ispitani istragom. SEK i FBI, uz pomoć drugih agencija i industrije hartija od vrijednosti, posvetili su ogromne resurse istraživanju ovog pitanja, uključujući obezbjeđivanje saradnje mnogih stranih vlada. Ovi istražitelji su otkrili da su se naizgled sumnjivi stalno pokazivali bezazleni.[72]

Teorija odstupanja protivvazdušne odbrane[uredi | uredi izvor]

NORAD, koji pojedini teoretičari zavjere optužuju za namjerno puštanje aviona da izvedu napade.

kao i da su oteti avioni daljinski kontrolisani ili da je komercijalnom avionu bilo dozvoljeno da to uradi preko efektivnog zaustavljanja američke vojske.[73]

Mnogi teoretičarima zavjere tvrde da su oteti avioni daljinski kontrolisani ili da je komercijalnom avionu bilo dozvoljeno da izvrši napad preko efektivnog zaustavljanja američke vojske,[73] tvrdeći da je komanda Sjevernoameričke vazdušno-kosmičke odbrane (NORAD) izdala naredbu za zaustavljanje svojih lovaca ili je namjerno kasnila kako bi omogućila otetim avionima da stignu do svojih ciljeva bez smetnji. Prema toj teoriji, NORAD je imao sposobnost da locira i presretne avione, a njegov neuspjeh u tome ukazao je na vladinu zavjeru da dozvoli napade.[74] Teoretičar zavjere — Mark Elsis, izjavio je: „postoji samo jedno objašnjenje za ovo... Našem vazduhoplovstvu je naređeno da se povuče 11. septembra.“[75][76]

Kao odgovor na optužbe, Fil Mol je istakao da je jedna od prvih akcija koje su otmičari preduzeli bila da isključe ili onesposobe svaki od četiri transpondera u avionu. Bez tih transponderskih signala za identifikaciju repnog broja, visine i brzine aviona, oteti avioni su bili samo treptaji među 4.500 drugih signala na radarskim ekranima sistema NORAD, što ih je učinilo teškim za praćenje.[74][77]

Na dan napada, samo 14 borbenih aviona je bilo u pripravnosti u 48 susjednih država, a nije postojao automatizovan način da civilni kontrolori letenja obavijeste NORAD.[78] Putnički avion nije otet u SAD od 1979. godine.[79] Major Daglas Martin, službenik za javne odnose NORAD-a, izjavio je: „morali su da podignu slušalicu i bukvalno nas pozovu“. Samo jedan civilni avion — iznajmljeni Lerjdžt 35 sa golferom Pejnom Stjuartom i pet drugih u avionu, presreo je NORAD iznad Sjeverne Amerike u deceniji prije 11. septembra, za šta je bilo potrebno sat i 19 minuta.[80]

Pravila koja su važila u to vrijeme, zabranjivala su supersonični let u slučaju presretanja. Prije 11. septembra, sva ostala presretanja NORAD-a bila su ograničena na priobalne identifikacione zone protivvazdušne odbrane (ADIZ). Portparol FAA — Bil Šuman, izjavio je da do 11. septembra nije postojao domaći ADIZ, a kasnije su FAA i NORAD pojačali saradnju. Oni su uspostavili vruće linije između komandnih centara, dok je NORAD povećao pokrivenost svojih lovaca i instalirao radar za nadgledanje vazdušnog prostora iznad kontinenta.[75]

Najduže upozorenje koje je NORAD dobio o otmicama bilo je nekih osam minuta za let 11 Amerikan erlajnsa, prvi oteti avion. FAA je upozorila NORAD na oteti let 175 otprilike u isto vrijeme kada se srušio na Južni toranj Svjetskog trgovinskog centra, dok je upozorila o nestalom, a ne otetom letu 77 tri minuta prije nego što je udario u Pentagon. NORAD nije dobio nikakvo upozorenje o otmici leta 93 sve do tri minuta nakon što se srušio u Pensilvaniji.[81]

Navodno curenje komunikacija[uredi | uredi izvor]

KAMERA i JTA (Jevrejska telegrafska agencija), kritikovale su tvrdnje Karla Kamerona koji je izjavio: „pojedini osumnjičeni za napade 11. septembra su možda uspjeli da ostanu ispred njih znajući ko i kada istražitelji zovu telefonom“, koristeći informacije iz kompanije Amdocs Limited, izraelske privatne komunikacione kompanije, kao i Comverse Infosys, još jedne privatne izraelske kompanije koja obezbjeđuje tehnologiju elektronskog prisluškivanja za vladu SAD.[82][83]

Izraelski agenti[uredi | uredi izvor]

Neki teoretičari zavjere smatraju da su izraelski agenti možda unaprijed znali za napade, kao i da su Izraelci ili Jevreji umiješani.[84] Četiri sata nakon napada, FBI je uhapsio pet Izraelaca koji su snimali horizont koji se dimi, sa krova bijelog kombija na parkingu jedne stambene zgrade, zbog „zagonetnog ponašanja".[85] Izraelci su snimali događaje, a jedna posmatračica — Marija, rekla je da su se ponašali na sumnjiv način, izjavivši: "bili su srećni, znate... Nisu mi izgledali šokirani. Mislila sam da je to bilo veoma čudno.“[86] Ona je zapisala registarske oznake kombija i pozvala policiju.[86] Utvrđeno je da je kombi u vlasništvu izraelske kompanije Urban Moving, za koju je FBI vjerovao da pruža pokriće za operaciju izraelske obavještajne službe. Slučaj je zatim prebačen u odsjek FBI za spoljnu kontraobavještajnu službu. Prema riječima bivšeg šefa operacija CIA, „mnogi ljudi u američkoj obavještajnoj zajednici vjerovali su da neki od uhapšenih muškaraca rade za izraelsku obavještajnu službu“. Portparol izraelske ambasade u Sjedinjenim Državama rekao je da muškarci nisu bili uključeni ni u jednu obavještajnu operaciju u Sjedinjenim Državama. FBI je na kraju zaključio da petorica Izraelaca vjerovatno nisu unaprijed znali za napade.[86]

Kontrolisano rušenje Svjetskog trgovinskog centra[uredi | uredi izvor]

Kritika izvještaja koje je objavio NIST o uništavanju zgrada Svjetskog trgovinskog centra igra centralnu ulogu u teorijama o navodnom kontrolisanom rušenju. Slika prikazuje simulirano spoljašnje izvijanje sedmog Svjetskog trgovinskog centra tokom rušenja.

Najistaknutija teorija zavjere je da je urušavanje kula bliznakinja i sedmog Svjetskog trgovinskog centra rezultat kontrolisanog rušenja, a ne kvara konstrukcije usljed udara i požara.[87][88] Teoretičari smatraju da Svjetski trgovinski centar nije uništen udarima aviona, već kontrolisanim rušenjem, tako što su u Sjevernom ili u Južnom tornju ili u sedmom Svjetskom trgovinskom centru, postavljeni eksplozivi.[89][90] Komisija o 11. septembru i većina građevinske zajednice, objavili su da smatraju da su udari mlaznih aviona pri velikim brzinama u kombinaciji sa naknadnim požarima, a ne kontrolisanim rušenjem, doveli do urušavanja kula bliznakinja,[91][92] sa čime se ne slažu teoretičari.[93][94]

Zagovornici teorije rušenja, poput fizičara sa Univerziteta Brigam Jang — Stivena Džonsa, arhitekte Ričarda Gejdža, softverskog inženjera Džima Hofmana i teologa Dejvida Reja Grifina, tvrde da udari aviona i požari nisu mogli dovoljno da oslabe zgrade da izazovu katastrofalno urušavanje, kao i da se zgrade ne bi potpuno urušile brzinom kojom su se srušile, bez dodatnih faktora koji su oslabili konstrukcije.[95] U časopisu The Daily Mail objavljen je snimak koji je snimio jedan reporter, a prema kojem su se čelične grede uvile zbog požara, zbog čega su se zgrade rušile sprat po sprat.[90]

U članku „Aktivni termotički materijal otkriven u prašini od katastrofe Svjetskog trgovinskog centra 11. septembra“, koji je objavljen u časopisu Open Chemical Physics Journal, autori — Nils Harit sa odsjeka za hemiju na Univerzitetu u Kopenhagenu, Džefri Farer sa odsjeka za fiziku i astronomiju na univerzitetu Brigam Jang, Stiven Džons i drugi, navode da su kompoziti termita i nanotermita u prašini i krhotinama pronađeni nakon urušavanja tri zgrade. Članak nije sadržao naučno pobijanje, a glavni urednik publikacije je kasnije dao ostavku.[96][97][98]

Džons nije objasnio kako je količina eksploziva potrebna za rušenje zgrada mogla biti postavljena u dvije zgrade bez privlačenja pažnje, ali je spomenuo napore da se istraže aktivnosti održavanja zgrada u nedjeljama prije događaja. Federalni istražitelji u Nacionalnom institutu za standarde i tehnologiju istakli su da bi ogromne količine termita morale da se nanose na konstrukcijske stubove da bi se oštetili, ali Džons je to osporio, rekavši da on i drugi istražuju „supertermita“.[96] Univerzitet Brigam Jang je odgovorio na Džonsove „sve spekulativne i optužujuće“ izjave tako što ga je stavio na plaćeno odsustvo i na taj način mu oduzeo dva časa u septembru 2006. godine, u očekivanju revizije njegovih izjava i istraživanja. Šest nedelja kasnije, Džons se povukao sa univerziteta.[99] Brent Blančard, autor knjige Istorija eksplozivnog urušavanja u Americi,[100] koji se dopisivao sa Džonsom, navodi da pitanja o održivosti Džonsovih teorija ostaju bez odgovora, kao što je činjenica da nijedno osoblje za rušenje nije primijetilo znakove termita. tokom osam mjeseci uklanjanja ostataka nakon urušavanja kula.[100] Blančard je takođe rekao da za testirane grede treba da se uspostavi provjerljivi lanac posjedovanja, što se nije desilo sa gredama koje je Džons testirao, postavljajući pitanje da li su testirani metalni djelovi mogli da budu odsječeni od gomile otpada acetilenskim bakljama, makazama ili drugom potencijalno kontaminiranom opremom dok je na licu mjesta, kao i da li je bila izložena tragovima termita ili drugih jedinjenja tokom rukovanja, dok je u skladištu ili dok se prenosi iz nulte tačke na memorijalna mjesta.[101]

Položaj sedmog Svjetskog trgovinskog centra u odnosu na ostale zgrade trgovinskog centra.

Džons je takođe istakao da je rastopljeni čelik pronađen u ruševinama dokaz eksploziva, pošto obična vatra u avionu ne bi izazvala dovoljno toplote da bi to proizvela, navodeći fotografije crvenih krhotina koje je uklonila građevinska oprema, ali Blančard je rekao da ako je bilo rastopljenog čelik u ruševinama, svaka oprema za iskopavanje na koju bi on naišao, bila bi odmah oštećena.[96] Druga uzorkovanja praha od strane Geološkog zavoda Sjedinjenih Država i Er Džej Lija, nisu otkrila nikakve dokaze o termitu ili eksplozivu. Pretpostavlja se da je pronađeni „termitski materijal“ prajmer boja.[102] Dejv Tomas iz časopisa Skeptical Inquirer, istakao je da se za taj ostatak tvrdi da je termotičan zbog svog sastava gvožđe oksida i aluminijuma, kao i da se te supstance nalaze u mnogim predmetima zajedničkim za tornjeve. Tomas je rekao da se, da bi se presjekla vertikalna čelična greda, mora dodati specijalna zaštita od visoke temperature kako bi se spriječilo da rastopljeno gvožđe padne i da je reakcija termita prespora da bi se praktično koristila u rušenju zgrada. On je dodao da, kada je Džesi Ventura angažovao ljude sa državnog univerziteta Institut za rudarstvo i tehnologiju Novog Meksika, da sprovede demonstraciju koja pokazuje kako nanotermit siječe kroz veliku čeličnu gredu, nanotermit je proizveo obilan plamen i dim, ali nije oštetio snop, iako je bio u horizontalnom i optimalnom položaju.[103]

Nacionalni institut za standarde i tehnologiju (NIST), zaključio je da je prihvaćena verzija više nego dovoljna da objasni urušavanje zgrada. NIST i mnogi naučnici odbijaju da raspravljaju sa teoretičarima zavjere, jer smatraju da bi to tim teorijama dalo neopravdan kredibilitet.[104] Stručnjaci za strukturnu mehaniku i građevinsko inžinjerstvo, istakli su da je zgrada Svjetskog trgovinskog centra srušena zbog požara, gravitacijom bez upotrebe eksploziva.[91][105][106] Nakon toga, NIST je objavio da nije izvršio nikakav test za ostatke eksplozivnih jedinjenja bilo koje vrste u ruševinama.[34]

Ubrzo nakon dana napada, glavni izvori medija objavili su da su se kule srušile usljed toplote koja je topila čelik.[107][108] Tvrdnja teoretičara da temperatura sagorijevanja mlaznog goriva ne može da istopi čelik, doprinjela je uvjerenju da se tornjevi ne bi urušili bez spoljnih smetnji. Naučnici su istakli da je ta tvrdnja netačna, jer je temperatura sagorijevanja mlaznog goriva za više od 500 °C viša od tačke topljenja konstrukcijskog čelika: 2.093 °C naspram manje od 1.539 °C.[109]

NIST nije tvrdio da se čelik istopio, već da ga je toplota omekšala i oslabila, kao i da je slabljenje, zajedno sa oštećenjima izazvanim udarima aviona, izazvalo strukturno urušavanje.[34] Oni su objavili da je simulacioni model zasnovan na jednostavnoj pretpostavci da zapaljive pare sagorijevaju odmah nakon miješanja sa dolaznim vazduhom, pokazao da je na bilo kojoj lokaciji, trajanje gasnih temperatura blizu 1.000 °C bilo oko 15 do 20 minuta, a za ostalo vrijeme, izračunate temperature su bile 500 °C ili niže.[110]

Pentagon[uredi | uredi izvor]

Snimak udara leta 77 u Pentagon, preko sigurnosne kamere.

Pojedini teoretičari smatraju da je Pentagon pogođen projektilom koji su lansirali elementi unutar američke vlade,[111] a među teoretičarima su politički aktivista Tijeri Mejsan i reditelj Dilan Ejveri, koji smatraju da se let 77 Amerikan erlajnsa nije srušio na Pentagon.[112] Na veb sajtu reopen911.org, koji je posvećen otkrivanju istine o napadima, objavljeno je da su rupe u zidovima Pentagona bile premale da bi ih napravio Boing 757: „Kako avion širok 125 stopa i dugačak 155 stopa stane u rupu prečnika samo 60 stopa?“[113] Mejsan je u svojoj knjizi L'Effroyable Imposture istakao da je Pentagon pogođen raketom sa satelitskim navođenjem, u sklopu razrađenog vojnog udara SAD, napisavši: „ovaj napad moglo je da izvrši samo vojno osoblje Sjedinjenih Država protiv drugog američkog vojnog osoblja“.[113] Njegova knjiga je postala dostupna na više jezika, a kada je objavljena, bila je kritikovana i od strane mejnstrim francuske i američke štampe, a kasnije i iz pokreta za istinu o 11. septembru.[114] Francuski časopis Liberation nazvao je knjigu „tkivom divljih i neodgovornih optužbi, potpuno bez osnova.“[115][116]

Pentagon, nakon urušavanja oštećenog dijela.

U odgovoru na tvrdnje teoretičara zavjere da je projektil pogodio Pentagon, Met Sozen, profesor građevinarstva na Univerzitetu Perdju, izjavio je: „mlaznjak koji se sruši ne udari po šemi nalik crtanom filmu u armiranobetonsku zgradu. Kada je let 77 udario u Pentagon, jedno krilo je udarilo o zemlju, a drugo je odsječeno od strane Pentagonovih nosećih stubova.“[114][117] Prema izvještaju Američkog društva građevinskih inžinjera o performansama zgrade, kada je let 77 udario u spoljašnji zid Pentagona, prsten E stvorio je rupu široku oko 75 stopa.[113] Prema časopisu ArchitectureWeek, razlog zbog kojeg je Pentagon pretrpio relativno malo štete od udara je taj što je Klin jedan bio renoviran neposredno prije napada,[118] što je bio dio programa renoviranja koji je započet 1980-ih, a Klin jedan je bio prvi od pet renoviranih.[119]

Ostaci aviona razbacani u blizini Pentagona na dan napada.

Dokaze koji su u suprotnosti sa tvrdnjama nekih teoretičara zavjere o raketi koja je pogodila Pentagon, opisali su istraživači u okviru Pokreta za istinu o 11. septembru, kao što je Džim Hofman, u svom eseju „Napad na Pentagon: Šta pokazuju fizički dokazi“, kao i drugi, koji su odbacili ulogu drugih zavjera u napadima. Dokazi koje su istakli za pobijanje tvrdnje o raketama su ostaci aviona koji su pronađeni na mjestu udara, uključujući crne kutije leta 77,[120] nosni konus, stajni trap,[121] gumu za avion[122] i netaknuto sjedište u pilotskoj kabini.[123] Ostaci putnika sa leta 77 takođe su pronađeni na mjestu udara na Pentagon i njihov identitet je potvrđen DNK analizom.[124] Strane vlade, kao što je kinesko ministarstvo inostranih poslova, takođe su potvrdile smrt svojih građana na letu 77.[125] Mnogi očevici su vidjeli kako je avion udario u Pentagon, dok su putnici sa leta 77 telefonirali i prijavili da im je avion otet.[126] Jedna od putnica — Rene Mej, pozvala je svoju majku da joj kaže da je avion otet i da su putnici odvedeni u zadnji dio aviona.[114] Druga putnica — Barbara Olson, pozvala je svog muža, američkog generalnog tužioca Teodora Olsona, kojem je rekla da je avion otet i da su otmičari imali noževe i sjekače za kutije.[127][128] Neki teoretičari ističu da je na Pentagon ispaljena raketa, da su telefonski pozivi koje su putnici obavljali bili izmišljeni pretvaranjem glasa, kao i da su putnici oteti, ubijeni a zatim su njihova tijela razbačana nakon što je ispaljena raketa.[129][130][131]

Judicial Watch, američka konzervativna aktivistička grupa,[132] podnijela je zahtjev Zakona o slobodi informacija 15. decembra 2004. kako bi primorala vladu da objavi video snimke iz hotela Šeraton Nasional, benzinske pumpe Nexcomm/Citgo, sigurnosnih kamera Pentagona i Ministarstva saobraćaja Virdžinije. Dana 16. maja 2006, vlada je objavila video snimke Pentagonovih sigurnosnih kamera.[133] Slika leta 77, koja se pojavljuje u video snimcima opisana je od strane časopisa BBC kao „bijela mrlja“ i „bijela pruga“,[134] Associated Press je opisao kao „tanko bijelo zamućenje“,[135] dok je časopis The Washington Post opisao kao „srebrnu mrlju nisku do zemlje“.[136] Sekvenca od pet kadrova iz jednog od video zapisa već se pojavila u medijima 2002. godine.[137] Neki teoretičari zavjere ističu da novi video ne daje odgovore na njihova pitanja.[138]

Let 93[uredi | uredi izvor]

Mjesto pada leta 93.

Četvrti avion koji je otet 11. septembra, let 93 Junajted erlajnsa, srušio se na otvorenom polju u blizini Šenksvila u Pensilvaniji, nakon što su se putnici pobunili. Od četiri oteta aviona tog dana, let 93 jedini nije stigao do cilja.[139]

Jedna teorija zavjere koja okružuje taj događaj je tvrdnja da je let 93 oborio američki borbeni avion. Dejvid Rej Grifin i Aleks Džons su tvrdili da su veliki djelovi aviona, uključujući glavni dio motora, sletjeli miljama daleko od glavnog mjesta olupine, predaleko za običan pad aviona. Džons kaže da avioni obično ostavljaju malo polje krhotina kada se sruše i da se to ne poklapa sa izvještajima o olupini pronađenoj dalje od glavnog mjesta pada. Jedna osoba je tvrdila da je glavni dio motora pronađen miljama daleko od glavnog mjesta olupine, sa štetom koja se može uporediti sa onom koju bi raketa koja traži toplotu napravila avionu.[114][139]

Prema nekim teorijama, avion je morala da obori vlada jer su putnici saznali za navodnu zavjeru.[76]

Filu Mole iz časopisa Skeptic je izjavio: „ova tvrdnja uglavnom počiva na nepotkrijepljenim tvrdnjama da su se glavni dio motora i drugi veliki djelovi aviona pojavili miljama od glavnog mjesta olupine, previše daleko da bi nastali kao rezultat običnog pada. Ova tvrdnja je netačna, jer je motor pronađen samo 300 jardi od glavnog mjesta nesreće, a njegova lokacija je bila u skladu sa smjerom u kom se avion kretao.“[74] Majkl Hajns, stručnjak za nesreće u avio kompaniji. koji je istraživao pad leta TVA 800 1996. godine, istakao je da bi, pri veoma velikim brzinama od 500 milja na sat ili više, bilo potrebno samo nekoliko sekundi da se pomjeri ili prevrne po zemlji 300 jardi.[74][114]

Ostaci aviona 93 na mjestu pada.

Izvještaji o olupini koju su lokalni stanovnici otkrili u Indijskom jezeru su potvrđeni kao tačni. CNN je objavio da su istražitelji pronašli ostatke nesreće najmanje osam milja od mjesta nesreće, uključujući i Nju Baltimor.[140] Prema njihovoj reportaži, sve te krhotine su bile veoma lagan materijal koji bi vjetar lako oduvao, a u članku u časopisu Pittsburgh Post-Gazette od 14. septembra 2001. materijal je opisan kao „uglavnom papiri, pramovi ugljenisane izolacije i potvrđena plata“.[141] U članku je citiran agent FBI — Bil Krouli, koji je izjavio: „lakše, manje krhotine su vjerovatno pucale u vazduh na vrelini vatrene lopte za koju su svjedoci rekli da je pucala nekoliko stotina stopa u vazduh nakon što se mlazni avion srušio. Zatim je vjerovatno duvao vjetar koji je duvao na jugoistoku brzinom od oko 9 m.p.h.“[141] Takođe, razdaljina između mjesta nesreće i Indijskog jezera je pogrešno prijavljena u nekim izvještajima, o čemu je BBC napisao: „u pravoj liniji, Indijsko jezero je nešto više od jedne milje od mjesta nesreće. Put između dvije lokacije vodi kružni tok od 6,9 milja — računajući pogrešne izvještaje.“[139]

Neki teoretičari zavjere vjeruju da je mali bijeli mlaznjak koji je viđen kako leti iznad područja pada možda ispalio projektil da obori let 93.[142] Vladine agencije, kao što je FBI, tvrde da je taj mali avion bio poslovni mlaznjak kompanije Dassault Falcon koji je zamoljen da se pojavi i da se spusti na visinu od oko 1.500 stopa da bi ispitao udar.[143] Ben Slajni, koji je bio menadžer operacije FAA 11. septembra 2001, kaže da nijedan vojni avion nije bio u blizini leta 93.[144]

Neki internet video snimci, kao što je film Loose Change, navode da je let 93 bezbjedno sletio u Ohajo, a da je zamijenjeni avion učestvovao u nesreći u Pensilvaniji. Često se citira preliminarni izvještaj vijesti da je let 93 sletio na aerodrom u Klivlendu;[145] kasnije se saznalo da je na aerodrom sletio Delta let 1989, koji je pomiješan sa letom 93, a izvještaj je povučen kao netačan.[146] Nekoliko veb-sajtova u okviru Pokreta za istinu o 11. septembru, osporava tu tvrdnju, pozivajući se na olupinu na licu mjesta, svedočenja očevidaca i poteškoće da se tajno zamijeni jedan avion drugim i tvrde da takve „teorije prevara... izgledaju sračunato da odvoje preživjele žrtve i širu javnost od pokreta za istinu o 11. septembru“.[146]

Valensija Meklači, mještanka koja je snimila jedinu fotografiju oblaka pečurke od udarca leta 93, nekoliko sekundi nakon što je udario u zemlju, kaže da su je telefonom i lično uznemiravali teoretičari zavjere, koji tvrde da je lažirala fotografiju. FBI, vlasti okruga Somerset, Smitsonijan i osoblje Nacionalnog memorijala za let 93 Službe nacionalnih parkova, pojedinačno su pregledali fotografiju kao i filmske negative i sve četiri agencije smatraju da je fotografija autentična.[147]

Dok su neki teoretičari zavjere tvrdili da su putnici sa leta 93 i leta 77 ubijeni ili da su premješteni, sa namjerom da nikada ne budu pronađeni,[76] drugi u okviru Pokreta za istinu o 11. septembru, kao što su Džim Hofman i Naučnici za istinu i pravdu 11. septembra, odbacili su takve tvrdnje.[76]

Otmičari[uredi | uredi izvor]

Mohamed Ata, jedan od otmičara i kolovođa napada.

Tokom početne konfuzije koja je nastala neposredno nakon napada 11. septembra, BBC je objavio imena i identitete onih za koje su vjerovali da su neki od otmičara.[148] Kasnije je otkriveno da su neki od navedenih ljudi živi, što su teoretičari zavjere iskoristili kao dokaz da su otmice lažne.[148][149][150] BBC je objasnio da je prvobitna zabuna možda nastala zato što su imena koja su objavili još 2001. bila uobičajena arapska i islamska imena.[148] U odgovoru na njihov zahtjev, FBI je objavio da su uvjereni da su identifikovali svih 19 otmičara, kao i da nijedna druga istraga nije pokrenula pitanje sumnje u njihov identitet.[148] The New York Times je takođe priznao ovo kao slučajeve pogrešnog identiteta.[151]

Džon Bredli, bivši glavni urednik časopisa Arab News u Džedi, istakao je da je jedina javna informacija o otmičarima bio spisak imena koji je objavio FBI 14. septembra 2001. Kada je FBI objavio fotografije četiri dana nakon citiranog izvještaja od 27. septembra, pogrešni identiteti su brzo riješeni. Bredli je izjavio: „sve ovo se može pripisati haosu koji je vladao tokom prvih nekoliko dana nakon napada. Ono sa čime imamo posla su slučajno identična imena.“ On je istakao da su u Saudijskoj Arabiji, imena dvojice navodno preživjelih napadača — Saida el Gamdija i Valida el Šarija, „uobičajena kao i Džon Smit u Sjedinjenim Državama ili Velikoj Britaniji“.[149]

Tomas Kin, predsjedavajući Komisije 11. septembra, izjavio je: „šesnaest od devetnaestoro uopšte nije trebalo da uđe u Sjedinjene Države jer nešto nije u redu sa njihovim vizama, nešto nije u redu sa njihovim pasošima. Jednostavno je trebalo da budu zaustavljeni na granici. To je bilo šesnaest od devetnaest. Očigledno, da je čak polovina tih ljudi zaustavljena, nikada ne bi bilo zavjere."[152]

Halid el Midar i Navaf el Hazmi su bili identifikovani kao agenti Al Kaide od strane CIA, ali te informacije nisu podijeljene sa FBI ili američkom imigracijom, tako da su obojica mogli legalno da uđu u SAD kako bi se pripremili za napade.[153]

Strane vlade[uredi | uredi izvor]

Postoje tvrdnje da su pojedinci unutar pakistanske obavještajne službe (ISI) možda igrali važnu ulogu u finansiranju napada. Postoje i tvrdnje da su i druge strane obavještajne agencije, kao što je izraelski Mosad, unaprijed znale za napade i da je Saudijska Arabija možda igrala ulogu u finansiranju napada. General Hamid Gul, bivši šef ISI, istakao je da su napadi bili „unutrašnji posao“ koji potiče iz Sjedinjenih Država, a koji su izvršili Izrael ili neokonzervativci.[154] Frančesko Kosiga, bivši predsjednik Italije od 1985. do njegove ostavke 1992. zbčog operacije Gladio, rekao je da je među italijanskim liljevim centrom opšte pozato da su napadi 11. septembra bili zajednička operacija CIA i Mosada.[155] Kasniji izvještaji su pokazali da on zapravo nije vjerovao u to.[156][157]

Izrael[uredi | uredi izvor]

Teorija zavjere koju su dokumentovali Liga za borbu protiv klevete, Tom Barnet i drugi, navodi da je država Izrael bila umiješana u napade i da ih je možda planirala. Oni navode da su mogući motivi navođenje Sjedinjenih Država da napadnu neprijatelje Izraela, da skrene pažnju javnosti sa tretmana Izraela prema Palestincima, da pomogne cionistima da preuzmu kontrolu nad svjetskim poslovima, kao i da ubijedi Amerikance da podrže Izrael.[158] Varijante teorije tvrde da su napad organizovali Arijel Šaron, Mosad ili vlada Izraela.[159][160][161] Kevin Baret, bivši predavač na Univerzitetu u Viskonsinu, prema sajtu Slate, „vodeći je zagovornik teorija da je izraelski Mosad orkestrirao napade 11. septembra.“[162]

Neki zagovornici tih teorija vjeruju da je izraelska obavještajna služba unaprijed upozorila zaposlene Jevreje da ne idu na posao 11. septembra, što je dovelo do toga da nije bilo smrti Jevreja u Svjetskom trgovinskom centru.[163][164] Kinamon Stilvel je istakao da neki teoretičari zavjere navode da oko 4.000 Jevreja nije došlo na posao tog dana.[165] Tu tvrdnju je prvi put objavio 17. septembra satelitski televizijski kanal Al-Manar, koji je u vlasništvu libanskog Hezbolaha i vjeruje se da je zasnovan na članku iz časopisa The Jerusalem Post od 12. septembra u kojem je navedeno: „Ministarstvo spoljnih poslova u Jerusalimu do sada je dobilo imena 4.000 Izraelaca za koje se vjeruje da su bili u oblastima Svjetskog trgovinskog centra i Pentagona u vrijeme napada.“[166]

Broj Jevreja koji su poginuli u napadima se različito procjenjuje na između 270 i 400.[166][167] Donja cifra je usko povezana sa procentom Jevreja koji žive u oblasti Njujorka i djelimičnim istraživanjima na osnovu navedene religije žrtava. Američki Stejt department objavio je djelimičan spisak od 76 kao odgovor na tvrdnje da je manje Jevreja i Izraelaca poginulo u napadima na Svjetski trgovinski centar nego što je trebalo da bude prisutno u to vrijeme.[166][168] U napadu je poginulo pet izraelskih državljana.[169]

Antisemitizam u teorijama zavjere[uredi | uredi izvor]

Godine 2003. Liga za borbu protiv klevete (ADL) objavila je izvještaj u kojem osuđuju „mrske teorije zavjere“ da su napade 11. septembra izveli Izraelci i Jevreji, rekavši da one imaju potencijal da „racionalizuju i podstaknu globalni antisemitizam“.[170] Utvrđeno je da su takve teorije široko prihvaćene u arapskom i muslimanskom svijetu, kao i u Evropi i Sjedinjenim Državama.[171]

U svom izvještaju, ADL je napisao da je „velika laž ujedinila američke krajnje desničarske ekstremiste i superiornost bijele rase i elemente unutar arapskog i muslimanskog svijeta“. Tvrdilo se da su mnoge od teorija moderna manifestacija Protokola sionskih mudraca iz 19. vijeka, koji su navodno mapirali jevrejsku zavjeru za svjetsku dominaciju.[172][173] ADL je okarakterisao veb lokaciju Džefa Rensa kao da sadrži antisemitske materijale, zbog navoda da su „američki Jevreji organizovali terorističke napade 11. septembra radi sopstvene finansijske dobiti i da bi naveli američki narod da podrži ratove agresije i genocida nad narodima Bliskog istoka i krađa njihovih resursa u korist Izraela“.[174]

Pedro Sanjuan, bivši diplomata Ujedinjenih nacija, tvrdio je da su antisemitske teorije zavjere o 11. septembru bile prilično uobičajene na visokim nivoima organizacije nakon napada.[175]

Saudijska Arabija[uredi | uredi izvor]

Saudijski princ — Turki bin Fejsal el Suad, koga pojedini teoretičari zavjere optužuju da je finansirao napade.

Zakarijas Masaui, koji je priznao 2006. godine, da je učestvovao u napadima, izjavio je da je napade finansirao saudijski princ — Turki bin Fejsal el Suad.[176] Britanski istraživački novinari — Entoni Samers i Robin Svon, u svojoj knjizi Jedanaesti dan, iz 2011. godine, objavili su da je saudijska kraljevska porodica pružila materijalnu i finansijsku podršku otmičarima i da je Bušova administracija to zataškala.[150] Oni su istakli da je pokret za istinu o 11. septembru pomogao prikrivanju tako što je skrenuo pažnju sa tih akcija.[177] U septembru 2011. „Osiguravajući sindikat Lojd“ započeo je pravni postupak protiv Saudijske Arabije, tražeći isplatu 136 miliona funti koje je isplatila žrtvama napada. Brojne istaknute saudijske dobrotvorne organizacije i banke, kao i vodeći član kraljevske porodice El Saud, optuženi su da su „agenti i alter ego“ za saudijsku državu koja je „svjesno“ finansirala Al Kaidu i podsticala antizapadno raspoloženje.[178]

Takve teorije su se kretale oko pretpostavljenog sadržaja 28 stranica izvještaja o zajedničkoj istrazi američkog Kongresa iz 2002. godine,[179][180] koje su bile zabranjene za objavljivanje do 15. jula 2016. godine.[181]

Bivši senator Floride — Bob Graham, kopredsjedavajući Zajedničke istrage, kao i drugi bivši zvaničnici koji su pročitali cijelu verziju izvještaja zajedničke istrage, koji je i dalje bio djelimično povjerljiv, smatraju da postoji prikrivanje od strane vlade SAD o tome da je značajna pomoć pružena počiniocima čina 11. septembra od strane vlade Saudijske Arabije,[179] posebno napominjući ulogu Fahada el Tumairija, diplomate u saudijskom konzulatu u Los Anđelesu.[182]

Teorija o rušenju bez aviona[uredi | uredi izvor]

Bivši glavni ekonomista u Ministarstvu rada pod Bušovom administracijom — Morgan Rejnolds, istakao je da u napadima nisu korišćeni avioni. On je tvrdio da je fizički nemoguće da su Boingovi avioni sa letova 11 i 175 mogli da prodru u čelične okvire Kula i da je digitalno kompozitiranje korišćeno za prikazivanje pada aviona u izvještajima vijesti i kasnijim amaterskim video zapisima.[183] On je u razgovoru izjavio: „nije bilo aviona, nije bilo otmičara. Znam, znam, van mejnstrima sam, ali to je tako“.[183] Dejvid Šejler je izjavio: „jedino objašnjenje je da su to bile rakete okružene hologramima napravljenim da izgledaju kao avioni. Pogledajte snimak kadar po kadar i vidjećete kako projektil u obliku cigare pogađa Svjetski trgovinski centar“. Većina pristalica teorije da nije bilo aviona, uključujući Tjerija Mejsana i Rejnoldsa, tvrdi da je ili CGI putničkog aviona bio prekriven krilatom krstarećom raketom ili vojnim avionom ili da su kompjuterski generisane slike putničkog aviona umetnute u video snimak, dok su u zgradama postavljeni eksplozivi u obliku aviona, kako bi se stvorio utisak avionskog udara.[184][185][186] Neki veterani pokreta za istinu su u više navrata opovrgavali tvrdnje o teoriji bez aviona.[76][187] Diskusija o teorijama bez aviona je zabranjena na određenim veb-sajtovima o teorijama zavjere, a zagovornicima su ponekad prijetili nasiljem preko postera na drugim veb-sajtovima o teorijama zavjere.[188]

Optužbe za zataškavanje[uredi | uredi izvor]

Registratori u pilotskoj kabini[uredi | uredi izvor]

Snimak sa leta 77 Amerikan erlajnsa, teško je oštećen zbog udara i požara.

Prema izvještaju Komisije 11. septembra, pronađene su obje crne kutije sa leta 77 i obje crne kutije sa leta 93. Objavljeno je da je registrator leta 77 previše oštećen da bi mogao da pruži bilo kakve podatke. FBI je 18. aprila 2002. dozvolio porodicama žrtava sa leta 93 da slušaju glasovne snimke.[189] U aprilu 2006, transkript glasovnih snimaka je objavljen kao dio suđenja Zakarijasu Musauiju.[190]

Dvojica muškaraca — Majkl Belone i Nikolas Demasi, koji su intenzivno radili u olupini Svjetskog trgovinskog centra, rekli su u knjizi Iza scene: Nulta tačka, da su pomogli saveznim agentima da pronađu tri od četiri crne kutije iz aviona.:[191]

U jednom trenutku, dobio sam zadatak da vodim savezne agente oko mjesta da traže crne kutije iz aviona. Spremali smo se da izađemo. Moj ATV je bio parkiran na vrhu stepenica na ulazu braće Bruks. Utovarili smo opremu vrijednu oko milion dolara i zakačili je u ATV. Bilo je ukupno četiri crne kutije. Našli smo tri.[192]

Bin Ladenovi snimci[uredi | uredi izvor]

Serija intervjua, audio i video snimaka, objavljena je u godinama nakon napada 11. septembra, za koje se navodi da su bili od Osame bin Ladena. U prvom od njih, govornik je negirao odgovornost za napade. Na dan 17. septembra 2001. godine, u izjavi za televizijsku kuću Al Jazeera, navodi se da je Bin Laden rekao: „Vlada SAD me je dosljedno krivila što stojim iza svake prilike da je njeni neprijatelji napadnu. Želio bih da uvjerim svijet da nisam planirao nedavne napade, za koje se čini da su ih ljudi planirali iz ličnih razloga.“[193]

Osama bin Laden, preuzeo je odgovornost za napade.

Na snimku objavljenom u decembru 2001. godine, poznatom kao „traka Džalalabad“, govornik je navodno unaprijed znao za napade. Centralna obavještajna agencija je tvrdila da je snimak vjerovatno od Osame bin Ladena.[194] Neki posmatrači, posebno ljudi u muslimanskom svijetu, sumnjali su u autentičnost snimka.[194] Dana 20. decembra 2001. godine, njemački televizijski kanal — „Das Erste“, emitovao je analizu prevoda video snimka koju je prevela Bijela kuća. U programu Monitor, dva nezavisna prevodioca i stručnjaka za orijentalne studije utvrdili su da je prevod Bijele kuće netačan i manipulativan, navodeći: „na najvažnijim mjestima gdje se održava da bi se dokazala krivica Bin Ladena, on nije identičan sa arapskim“, kao i da se upotrijebljene riječi koje ukazuju na predznanje uopšte ne mogu čuti u originalu. Gernot Roter, profesor islamskih i arapskih studija na Azijsko-afričkom institutu na Univerzitetu u Hamburgu, rekao je: „Američki prevodioci koji su slušali snimke i prevodili ih, očigledno su napisali mnogo toga što su željeli da čuju, ali to se ne može čuti na snimku bez obzira koliko puta ga slušate.“[195] Neki članovi Učenjaka za istinu o 11. septembru, smatraju da čovjek na snimku uopšte nije Bin Laden, navodeći razlike u težini i karakteristikama lica, zajedno sa nošenjem zlatnog prstena, što je zabranjeno muslimanskim zakonom, kao i pisanje desnom rukom iako je bin Laden bio ljevoruk.[196]

U audio snimku objavljenom u novembru 2007. godine, Bin Laden je preuzeo odgovornost za napade i negirao da su talibani i avganistanska vlada ili ljudi imali bilo kakva prethodna saznanja o napadima.[197][198][199] U intervjuu za televizijsku kuću Al Jazeera, Halid Šeik Mohamed i Ramzi bin el Šibš, dvojica navodnih organizatora napada iz Al Kaide, takođe su priznali svoju umiješanost u napade.[200]

Napori CIA u regrutaciji[uredi | uredi izvor]

Ričard Klark, koji je bio na čelu vladinih antiterorističkih napora 2001. godine, istakao je da je direktor CIA — Džordž Tenet, naredio agenciji da zadrži informacije o Navafu el Hazmiju i Halidu el Mihdaru od ostatka vlade u pokušaju da prikrije regrutaciju njih dvojice od strane agencije. Džordž Tenet je objavio izjavu u kojoj je poricao da je agencija namjerno skrivala informacije o njima i napomenuo da je i sam Klark rekao da nema dokaza.[201]

Motivi[uredi | uredi izvor]

Američki mir[uredi | uredi izvor]

U septembru 2000. Projekat za novi američki vijek (PNAC) objavio je stratešku raspravu pod naslovom Obnova američke odbrane. Smjernice za planiranje odbrane iz 1992. godine izradio je Pol Volfovic u ime tadašnjeg ministra odbrane Dika Čejnija.[202] Endru Bačevič, u svojoj knjizi Američko carstvo: realnosti i posljedice diplomatije SAD, opisao je to kao „nacrt trajne američke globalne hegemonije“.[203]

Met Taibi je u svojoj knjizi Veliki poremećaj, napisao da su teoretičari zavjere uzeli ono što je napisano u radu „potpuno van konteksta“, i da se za „transformaciju“ koja se pominje u radu eksplicitno kaže da je decenijama dug proces koji će preokrenuti vojsku iz doba Hladnog rata u „novu, modernu vojsku“ koja bi mogla da se nosi sa više lokalizovanih sukoba.[204] On je rekao da je, kako bi to bio dokaz motiva, bilo potrebno da odgovorni odluče da otvoreno iznesu svoje ciljeve ili bi pročitali papir 2000. godine i brzo postavili temelje za napade 11. septembra koristeći ga kao inspiraciju.[204]

Invazije[uredi | uredi izvor]

početak Invazije na Irak, zbog koje mnogi teoretičari zavjere smatraju da je Vlada SAD organizovala napade.

Teoretičari zavjere smatraju da su glavni motivi za napade opravdavanje invazije na Avganistan i Irak,[205] kao i plan za izgradnju gasovoda za prirodni gas preko Avganistana.[27] Oni su istakli da su Faktor nafte i 11. septembar dali Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu razlog da pokrenu rat koji su već neko vrijeme željeli i ukazuju da im to daje snažan motiv da izvedu napade ili da dozvole da se oni desi. Andreas fon Bilov, bivši ministar istraživanja u Njemačkoj vladi, tvrdio je da je 11. septembar insceniran da bi se opravdali ratovi koji su uslijedili u Avganistanu i Iraku.[206] Bivši premijer MalezijeMahatir Muhamed, rekao je da postoje „snažni dokazi“ da su napadi lažirani kako bi Sjedinjene Države mogle da krenu u rat protiv muslimana.[207]

Uprkos optužbama, Bušova administracija je izričito odbacila prijedloge da se odmah napadne Irak kao odgovor na 11. septembar[208] i priznala je da nema dokaza o umiješanosti Iraka u napade.[205] Ipak, 2003. Buš je naredio Invaziju na Irak, zbog optužbi za posjedovanje oružja za masovno uništenje i svrgavanja Sadama Huseina.[209]

Novi svjetski poredak[uredi | uredi izvor]

Aleks Džons i druge ličnosti smatraju da je 11. septembar pokrenut od strane različitih bankarskih, korporativnih, globalizacionih i vojnih interesa u cilju stvaranja globalističke vlade.[52] Takve teorije zavjere Novog svjetskog poretka, nastale su prije napada 11. septembra.[52]

Predložene istorijske preteče[uredi | uredi izvor]

Atentat na Džona Kenedija, o kojem su nastale brojne teorije zavjere, a koje su preteče teorijama o 11. septembra.

Teoretičari zavjere često ukazuju na operaciju Nortvuds kao model za napade 11. septembra, navodeći da je američka vlada izvršila napade pod operacijom lažne zastave, a zatim okrivila islamske ekstremiste.[27][210] Operacija Nortvuds bila je nesproveden, odbačen plan, koji je odobrio Zajednički šef štabova Sjedinjenih Država 1962. godine. Jedan prijedlog u planu je sugerisao da tajni operativci počine višestruke terorističke akte u gradovima SAD i okrive Kubu, čime se obezbjeđuje izgovor za invaziju.[211]

Časopis Time je uporedio događaje koji su inspirisali prethodne teorije zavjere sa onima koji inspirišu teorije zavjere o 11. septembru, kao što su teorije zavjere o atentatu na Džona Kenedija. Časopis je javno ubistvo Kenedija nazvao „privatnom, intimnom aferom“ u poređenju sa napadom na Svjetski trgovinski centar, kome su svjedočili milioni ljudi, a dokumentovale stotine snimatelja, napisavši: „nema događaja koji je tako čist i jasan da odlučno ljudsko biće u njemu ne može pronaći dvosmislenost.“[44]

Predlagači teorija[uredi | uredi izvor]

Mnogi pojedinci i organizacije koje podržavaju ili raspravljaju o teorijama zavjere o 11. septembru, smatraju da su dio pokreta Istine o 11. septembru.[212]

Aleks Džouns na sastanku pokreta Istina o 11. septembru 2007.

Istaknute pristalice pokreta su, između ostalih, radio voditelj Aleks Džouns, teolog Dejvid Rej Grifin, fizičar Stiven Džons, softverski inžinjer Džim Hofman, arhitekta Ričard Gejdž (iz pokreta Arhitekti i inžinjeri za istinu o 11. septembru), filmski producent Dilan Ejveri, bivši guverner Minesote Džesi Ventura, bivši član Predstavničkog doma SAD — Sintija Mekini,[213] glumci Danijel Sunjata, Ed Asner i Čarli Šin, profesor političkih nauka Džozef Dijaferija i novinar Tijeri Mejsan.[214][215][216] Pristalice pokreta potiču iz različitih društvenih sredina,[217][218][219] kao i različitih političkih uvjerenja, uključujući liberale, konzervativce i libertarijance.[74][219][220] Liga protiv kleveta je označila Alana Sabroskog kao ključnu figuru u antisemitskim teorijama zavjere o 11. septembru.[221][222]

Među organizacijama koje aktivno raspravljaju i promovišu takve teorije su Arhitekti i inžinjeri za istinu o 11. septembru, grupa koja se fokusira na urušavanje zgrada Svjetskog trgovinskog centra; grupa Istina o 11. septembru, osnovana 2004. godine; Učenjaci za istinu o 11. septembru, osnovana 2005. godine i Učenjaci za istinu i pravdu o 11. septembru, grupa koja se odvojila od grupe Učenjaci za istinu o 11. septembru 2007. i vodi onlajn publikaciju Journal of 9/11 Studies; 9/11 posmatranje građana, koja je formirana 2002. godine, kao i grupa Hispano žrtvi. Nekoliko od ovih grupa prikupilo je potpise na peticijama u kojima se traži dalja istraga o napadima.[223][224][225]

Godine 2004. Džon Bjukenen se kandidovao za predsjednika na platformi „Istina 11. septembra“.[226]

Kritičar teorije zavjere — Džonatan Kej, istakao je da zagovornici uglavnom nisu željni finansijske dobiti i da su u nekim slučajevima napustili unosne karijere da bi postali aktivisti.[227]

Doktor Majkl Vud i doktor Karen Daglas sa Univerziteta Kent, psiholozi koji su specijalizovani za teorije zavjere,[228] ispitali su odjeljke sa komentarima u preko 2.000 novinskih članaka koji se odnose na rušenje Svjetskog trgovinskog centra sedam. Otkrili su da će zagovornici teorija zavjere prije pokušati da razotkriju mejnstrim stavove nego da promovišu sopstvene teorije, a takođe su vjerovatnije vjerovali u druge teorije zavjere. Zagovornici mejnstrim priče su bili skloni da se zalažu za taj stav i pokazali su veće neprijateljstvo prema zagovornicima teorije zavjere.[229]

Analiza[uredi | uredi izvor]

Prema analizi iz 2011. u članku koji je objavio časopis Skeptical Inquirer, ljudi koji su uključeni u ovaj pokret, koji je naizgled različita grupa sa veoma raznolikim porijeklom, mogu da se klasifikuju u tri grupe. Oni se pridružuju pokretu iz različitih razloga, slobodno se sami okupljaju da bi ispunili različite uloge i ujedinjeni su zajedničkim nepovjerenjem u stručnjake i ustanove (vladu i ugledne izvore znanja) i konspirativnim stavom. Kroz svoj angažman, svako od njih pronalazi svoje ispunjenje i zadovoljstvo. Oni se dijele u tri grupe:[230]

  • Okoreli: oni su opisani kao organizatori i aktivni članovi raznih organizacija Pokreta za istinu o 11. septembru. Proizvode informacije, uočavaju anomalije i tehničke nedosljednosti, obezbjeđuju tehničku osnovu i formiraju teorije. Ističu da ih zanimaju samo činjenice i da koriste naučnu metodu, ali prema kritičarima, oni unaprijed određuju ishod, zatim traže potkrepljujuće dokaze, ignorišući ogroman broj recenziranih, nezavisnih, konsenzusnih istraživanja koja su u suprotnosti sa njihovim teorijama.[230] Oni snabdijevaju fizičku strukturu pokreta organizovanjem događaja, seminara, diskusija, marševa i distribucijom letaka i pamfleta. Njihov broj je relativno mali, ali su tijesno povezani. Njihov pogled na svijet favorizuje „super zavjeru“, glavni plan koji stoji iza zavjera za koje vjeruju da ih otkrivaju.[230]
  • Kritički okrenuti: pripadnici grupe su uglavnom mladi studenti i politički aktivisti čija pripadnost Pokretu za istinu o 11. septembru, prema kritičarima, često potiče iz njihovog nezadovoljstva i bijesa na uspostavljeni politički i društveni poredak.[230] Njihov osjećaj za pravdu i idealizam podstiče ih na aktivizam protiv percipiranog ugnjetavanja i društvene nepravde. Njihova sklonost ka korišćenju interneta, posebno društvenih medija, kao i tehnička pamet čine ih propagandnom mašinom pokreta.[230] Oni proizvode video snimke i filmove sa kul, kontrakulturnim sadržajem na platformi YouTube, koristeći parodiju pop kulture i privlačnu grafiku. Kontrakulturni ulični kredibilitet njihovih produkcija daje im široku privlačnost i izloženost milionima ljudi.[230]
  • Nepismeni: oni su opisani kao velika, difuzna grupa, okosnica masovnog članstva pokreta, koja mu daje preuveličane tvrdnje o popularnosti i uticaju. Prema kritičarima, učešće u Pokretu za istinu o 11. septembru, za ovu grupu ljudi, jednako je društvena i rekreativna potraga, koliko i potraga za istinom. Njihovo učešće je uglavnom preko web 2.0 društvenih mreža i sajta YouTube. Njihovi komentari su često emotivni i ne pretvaraju se da su tačni, uravnoteženi ili da pokažu iskrenu namjeru da pronađu istinu. Smatra se da im uključenost u pokret koji odgovara njihovom pogledu na svijet, daje osjećaj identiteta i pripadnosti, što im je privlačnije od činjenica i dokaza o samom terorističkom napadu 11. septembra.[230]

Reakcija medija[uredi | uredi izvor]

veliki broj mejnstrim vijesti širom svijeta bavili su se teorijama zavjete o 11. septembru. Norveška verzija časopisa Le Monde diplomatique, u julu 2006. izazvala je interesovanje kada su, na sopstvenu inicijativu, objavili glavnu priču od tri stranice o napadima, u kojoj su sumirali različite vrste teorija zavjere, koje nisu bile posebno podržane od strane časopisa, samo recenzirane.[231] U decembru 2006. francuska verzija časopisa je objavila članak Aleksandra Kokburna, kourednika časopisa CounterPunch, koji je oštro kritikovao navodno prihvatanje teorija zavjere od strane ljevice SAD, navodeći da je to znak „teorijske praznine“.[232][233]

Na programu The Fifth Estate na kanadskoj mreži CBC News, emitovana je emisija pod nazivom „Teorije zavjere: otkrivanje činjenica iza mitova o 11. septembru 2001“, u kojoj je navedeno da bi ono što su otkrili moglo biti više iznenađujuće nego bilo koje teorije.[234] Na dan 27. novembra 2009. godine, kanal je emitovao dokumentarac pod naslovom „Nezvanična priča“, gdje je nekoliko istaknutih članova Pokreta za istinu o 11. septembru iznijelo svoje argumente.[235][236]

U članku u časopisu Time od 11. septembra 2006. objavljeno je da glavne teorije zavjere o 11. septembru „zavise od posrednih dokaza, činjenica bez analize ili dokumentacije, citata izvučenih iz konteksta i raštrkanih svjedočenja traumatizovanih očevidaca“, kao i da uživaju stalnu popularnost jer „ideja da postoji zlonamjerna kontrolna sila koja orkestrira globalne događaje je, na perverzan način, utješna“.[237] Takođe je navedeno se da su teorije zavjere dio procesa kojim se Amerikanci suočavaju sa traumatskim javnim događajima i da predstavljaju „američki oblik nacionalnog žaljenja“.[237]

Australijski časopis — The Daily Telegraph, objavio je članak pod naslovom „CIA nije mogla da organizuje ovo...“ u kojem je napisano: „isti ljudi koji prave nered u Iraku nikada nisu bili toliko pametni ili podmukli da bi mogli da izvedu složen napad na dvije uske kule od čelika i stakla. Ako u svemu ovom lošem planiranju postoji opaki zaplet, onda je to onaj koji je improvizovala konfederacija glupana“.[238] Članak je uglavnom napao grupu naučnika pod nazivom Naučnici za istinu i pravdu o 11. septembru, na čijem je čelu profesor Stiven Džons. U članku je istaknuto da „većina njih nisu naučnici već instruktori... na drugorazrednim fakultetima“.[238]

The Daily Telegraph je takođe objavio članak u maju 2007. koji je bio kritičan prema filmu Loose Change 2, koji predstavlja teoriju zavjere o 11. septembru.[239]

Dag Mekiršen je u maju 2008. u kolumni za časopis The Arizona Republic, napisao da, iako mnogi „istinitolozi 9/11“ nisu ludaci koji zastupaju „teorije zavjere bezveze“, pristalice teorija ne uzimaju u obzir i ljudsku prirodu, kao i da se niko nije oglasio tvrdeći da su bili učesnici navodnih zavjera.[240] Njegov stav je podržao Timoti Đanuci, kolumnista iz časopisa Calgary Herald, specijalizovan za spoljnu politiku.[241]

Časopis Financial Times je 7. juna 2008. objavio poduži članak o Pokretu za istinu o 11. septembru i teorijama zavjere.[242]

Čarli Bruker, britanski komičar i multimedijalna ličnost, u kolumni iz jula 2008. koju je objavio časopis The Guardian u okviru serije „Komentar je besplatan“, istakao je da teoretičari zavjere o 11. septembru ne uzimaju u obzir ljudske zablude i da vjerovanje u te teorije daje teoretičarima osjećaj pripadnosti zajednici koja dijeli privilegovane informacije, što im daje obmanjujući osjećaj moći.[243] Na objavi je bilo preko 1.700 onlajn odgovora, što je najveći broj u istoriji serije.[244] U članku iz septembra 2009. The Guardian je više podržavao teorije zavjere o 11. septembru, objavivši: „kada je postalo nekul postavljati pitanja? Kada su oni koji postavljaju pitanja postali imbecili?“[245]

Ruska državna televizija je 12. septembra 2008. emitovala u udarnom terminu dokumentarni film poslanika Evropskog parlamenta — Đulijeta Kjeze, pod nazivom „Nula“, u kojem saosjećaju sa onima koji dovode u pitanje prihvaćeni prikaz napada.[246] Prema Tjeriju Mejsanu, Ruska državna televizija je emitovala debatu na tu temu. Panel se sastojao od članova iz nekoliko zemalja, uključujući 12 Rusa koji imaju različite stavove. Motiv ruske državne televizije za emitovanje dokumentarca doveo je u pitanje komentator iz koalicije Druga Rusija, koji je istakao da je ruska državna televizija imala istoriju emitovanja programa o teorijama zavjere koje uključuju vladu Sjedinjenih Država.[247]

Nasir Mahmud je u komentaru za časopis Pakistan Observer pozitivno pisao o predavanju o istini 11. septembra i filmskom festivalu održanom u Kaliforniji, citirajući jevrejskog govornika na tom festivalu, koji je rekao da nijednom od 19 osumnjičenih otmičara nije dokazano da je kriv za bilo šta, uporedivši rasizam prema muslimanima, za koji je rekao da je rezultat lažnih optužbi, sa rasizmom protiv Jevreja u nacističko doba.[248]

Televizija ITN je 10. novembra 2008. emitovala priču koja rezimira različite teorije zavjere o 11. septembru.[249]

Pojava pokreta rođenih 2009. godine i teorije zavjere o državljanstvu Baraka Obame, dovela je do poređenja između tog pokreta i pokreta istine o 11. septembru, pri čemu su oba pokreta viđena u negativnom svijetlu.[250][251] Teorije zavjere o sletanju na Mjesec su takođe upoređene sa teorijama zavjere o rođenju i 11. septembru.[252] Džejms Born, novinar časopisa The New York Times, koji je izvještavao o napadima, opisao je svoj zadatak pokrivanja sastanka istine o 11. septembru kao „možda intelektualno najstrašniji zadatak koji sam imao poslednjih godina“.[253]

Dana 31. avgusta 2009. godine, kanal National Geographic, emitovao je program 9/11 Nauka i zavjera, u kojem je Centar za istraživanje i testiranje energetskih materijala testirao neke od tvrdnji koje su često iznosili oni koji dovode u pitanje prihvaćeni izvještaj o napadima.[254] Eksperimenti su zaključili da samo sagorijevanje mlaznog goriva može dovoljno da podigne temperaturu čeličnog potpornog stuba do tačke kvara konstrukcije, da bi kontrolisano rušenje korišćenjem konvencionalnih tehnika ostavilo jasne dokaze koji nisu pronađeni u nultoj tački, da korišćenje termita nije efikasna tehnika za topljenje čeličnog stuba, kao i da čak i kad bi se pronašli hemijski potpisi termita, bilo bi nemoguće reći da li je termit zaista korišćen ili su tragovi nastali usled reakcije aluminijuma aviona sa drugim supstancama u vatri.[254] Testiranjem je takođe zaključeno da je tip rupe pronađen u Pentagonu u skladu sa standardnim scenarijem i da bi se šteta od bombardovanja ili raketnog napada razlikovala od štete koja je nastala.[254] U programu je nekoliko istaknutih teoretičara zavjere pregledalo grube izmjene eksperimenata i izrazilo svoje neslaganje sa nalazima.[254]

Britanski ljevičarski časopis — New Statesman, naveo je Dejvida Reja Grifina kao 41. najvažniju osobu koja je danas važna. Časopis je naveo da su Grifinove knjige na tu temu „dale sjaj respektabilnosti koji se dopada ljudima na najvišim nivoima vlasti“, dok su naveli teorije zavjere o 11. septembru kao „jedan od najpogubnijih globalnih mitova“.[255] Grifinovu knjigu Ponovna posjeta novom Perl Harboru, Publishers Weekly je odabrao kao „Izbor nedelje“ u novembru 2008. godine.[256]

Denverska javna televizija — KBDI-TV, nekoliko puta je emitovala dokumentarce o istini o 11. septembru. Portparol televizije je tvrdio da je emitovanje ovih dokumentarnih filmova bilo blagodat za napore stanice u prikupljanju sredstava.[257]

Glen Bek, televizijski i radijski voditelj, rekao je o optužbama: „postoje granice za ponižavanje ove zemlje, zar ne? Mislim, jedno je vjerovati da su naši političari sposobni da budu Berni Madof. Drugo je razmišljanje da su voljni da ubiju 3.000 Amerikanaca. Jednom kada pređete tu granicu, nalazite se na potpuno novoj teritoriji.“[258]

U martu 2010, časopis The Washington Post je pisao protiv Jukihise Fudžite, istaknutog japanskog političara koji je zastupao teorije zavjere o 11. septembru. Oni su opisali Fudžitu kao čovjeka „podložnog maštanjima ludačkih krila”. Takođe je navedeno da će američko-japanski savez biti „teško testiran“ ako Fudžitina stranka nastavi da toleriše takve komentare.[259]

Za devetu godišnjicu napada, egipatski časopis Al-masry Al-youm objavio je članak u kojem se dovodi u pitanje priča američke vlade i promovišu teorije zavjere. Citiran je viši analitičar poluzvaničnog Centra za političke i strateške studije El-Ahram i član parlamenta iz organizacije Muslimansko bratstvo.

Gordon Farer, urednik tehnologije za časopis The Age, iznio je teoriju u kolumni za časopis Sydney Morning Herald u novembru 2010. da je popularnost teorija zavjere o 11. septembru rezultat dva glavna faktora. Istakao je da se jedan vrti oko osobina ličnosti samih teoretičara, a drugi oko visokog ranga internet pretrage na teorije zavjere 9/11, što je dovelo do lažnog prizvuka autoriteta teorijama. On je o teoretičarima napisao da „kada im političari i mediji ne daju glas, osjećaju se ugroženije, sumnjičavije, satjerano u ćošak, bespomoćnije i zato kreću u napad“.[260]

Džeraldo Rivera, urednik novinskog časopisa Geraldo at Large koji vodi Fox News, izrazio je otvorenost za pitanja o uzrocima urušavanja sedmog Svjetskog trgovinskog centra.[261] Endru Napolitano, pravni analitičar za televiziju Fox News i bivši sudija Višeg suda u Nju Džersiju, izrazio je podršku skepticizmu u vezi s urušavanjem višespratnice, kao i za Riveru koja istražuje događaj.[261]

Sindikalni radio program Aleksa Džonsa, napustilo je 70 radio stanica kada je počeo da zastupa teorije zavjere o 11. septembru.[33][262] Na dan 29. avgusta 2010. godine, BBC Two je emitovao program pod naslovom „Dosije zavjere: 9/11 — deset godina kasnije “.[102]

Časopis The Guardian je 5. septembra 2011. objavio članak pod naslovom „Raskrinkate teorije zavjere 11. septembra“.[263] U članku se navodi da za razliku od urušavanja Svjetskih trgovinskih centara 1 i 2, kontrolisano rušenje ruši zgradu sa dna i objašnjava da su prozori iskočili zbog podova koji su se urušili.[263] U članku se takođe navodi da postoje teorije zavjere koje tvrde da je sedmi Svjetski trgovinski centar takođe oboren kontrolisanim rušenjem, da je Pentagon pogođen projektilom, da su oteti avioni bili prepuni eksploziva i letjeli na daljinsko upravljanje, da je Izrael bio iza napadi, da je avion koji je krenuo ka Pentagonu oboren projektilom, kao i da je bilo insajderske trgovine od strane ljudi koji su unaprijed znali da su napadi lažni.[263]

Ture Neblet, koji je na Tviteru objavio svoje sumnje o napadu na Pentagon, jedan je od voditelja programa Krug, koji je počeo da se emituje 25. juna 2012. godine na televiziji MSNBC.[264]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Kritičari teorija zavjere ističu da su one oblik zavjere uobičajen kroz istoriju nakon traumatičnog događaja, u kome se teorije zavjere pojavljuju kao mitski oblik objašnjenja,[265] a sličnom kritikom opisuju formu istraživanja na kojoj se teorije zasnivaju.[265] Tomas Egar, profesor inžinjerstva na MIT-u, izjavio je: „oni koriste ‚obrnutu naučnu metodu‘. Oni utvrđuju šta se dogodilo, izbacuju sve podatke koji se ne uklapaju u njihov zaključak, a zatim pozdravljaju svoje nalaze kao jedini mogući zaključak.“[266] Njegove kritike takođe predstavljaju primjer zajedničkog stava da je teorije najbolje ignorisati. On je istakao da je rekao ljudima da će se uključiti u debatu ako argument postane previše mejnstrim, a prema njegovim riječima, to se dogodilo kada je Stiv Džons, profesor fizike na Univerzitetu Brigam Jang, počeo da izučava to pitanje i da podržava teorije zavjere.[266]

Majkl Šermer, u kolumni za časopis Scientific American, napisao je: „pogrešno uvjerenje da šačica neobjašnjivih anomalija može potkopati dobro utvrđenu teoriju leži u srcu svakog zavjereničkog razmišljanja. Svi dokazi za zavjeru 11. septembra potpadaju pod rubriku ovih zabluda. Takve ideje se lako opovrgavaju napomenom da naučne teorije nisu izgrađene samo na pojedinačnim činjenicama, već na konvergenciji dokaza prikupljenih iz više linija istraživanja.“[267]

Časopisi Scientific American,[267] Popular Mechanics[268] i The Skeptic's Dictionary,[269] objavili su članke koji pobijaju različite teorije zavjere o 11. septembru. Popular Mechanics ​​je objavio knjigu pod nazivom Razotkrivanje mitova o 9/11, koja se nastavlja na istraživanje koje je prvo predstavljeno u članku.[270] U predgovoru za knjigu, senator Džon Mekejn je napisao: „okrivljavanje američke vlade za događaje kvari sjećanja na sve one koji su tog dana izgubljeni i iskorištava bijes i tugu javnosti. To poljulja vjeru Amerikanaca u njihovu vladu u određenom trenutku kada je ta vjera već blizu najniže vrijednosti svih vremena. Ona trguje ružnim, neosnovanim optužbama za izuzetno zlo protiv sunarodnika Amerikanaca.“[271] Časopis Der Spiegel, opisao je teorije zavjere o 11. septembru kao „panoriju apsurda“, napisavši: „koliko god ove teorije i njihove pristalice bile različite, one dijele osnovni misaoni obrazac: velike tragedije moraju imati velike razloge.“[272]

Novinar Met Tajbi, u svojoj knjizi Veliki poremećaj, opisao je teorije zavjere o 11. septembru kao simptomatične za ono što on naziva „poremećenjem“ američkog društva; odvajanje od stvarnosti zbog široko rasprostranjenog „gađenja prema našem političkom sistemu“.[204] Upoređujući ih sa Harizmatičnim pokretom, ističe da su oboje „izabrali da se bore protiv bauka koji su bili potpuno idiotski, maštoviti i imaginarni“, umjesto da preuzmu kontrolu nad sopstvenim životima.[204] Iako ih je kritikovao, izjavio je: „teorije zavjere o 11. septembru razlikuju se od „paranoje crnih helikoptera iz Klintonove ere“ i predstavljaju više od „male, raštrkane grupe ludaka. Oni su zaista bili, baš kao što tvrde, skoro svi koje sretnete.“[204]

Dejvid Aronovič, kolumnista časopisa The Times, u svojoj knjizi pod nazivom Vudu misterije: Uloga teorije zavjere u oblikovanju moderne istorije, koja je objavljena u maju 2009. godine, navodi da te teorije izazivaju lakovjernost.[76] On je istakao da su teoretičari zavjere o 11. septembru preuveličali stručnost onih koji podržavaju njihove teorije, kao i da se teoretičari, uključujući Dejvida Reja Grifina, međusobno citiraju.[273] Takođe, naveo je da je popularnost teorija zavjere o 11. septembru nanijela štetu ratu protiv terorizma, ističući da je, pošto značajan dio obrazovanih Pakistanaca vjeruje da je Džordž V. Buš srušio kule bliznakinje, suočavanje sa talibanima bilo teško, jer oni ne vjeruju u osnovnu premisu na kojoj je vođen rat protiv terorizma.[274]

Profesor prava sa Harvarda — Kas Sanstajn, koautor je rada iz 2009. godine u kojem su članovi pokreta istine o 11. septembru i drugi koristili kao primjere ljudi koji pate od „osakaćene epistemologije“, povjerenja javnosti i političkog sistema. On je napisao: „oni ne potkopavaju samo demokratsku debatu [...] U ekstremnim slučajevima stvaraju ili podstiču nasilje. Ako vlada može da odbaci takve teorije, ona bi to trebalo da uradi.”[33]

U junu 2011. godine, Kraljevski institut britanskih arhitekata (RIBA), kritikovan je zbog održavanja predavanja Ričarda Gejdža, predsjednika organizacije Arhitekata i inžinjera za istinu o 11. septembru.[275] Rik Bel, direktor odjeljenja Američkog instituta arhitekata (AIA) u Njujorku, koji je bio svjedok napada 11. septembra, rekao je da ga „nikakva količina novca“ neće ubijediti da dozvoli grupi da govori u njegovom sjedištu, ističući da Gejdžu nedostaje kredibilitet u stručnoj zajednici. Judžin Kon, bivši portparol AIA, rekao je da su Gejdžove teorije smiješne, da nije podmetnut eksploziv i da su zgrade definitivno srušili avioni. Odluku da bude domaćin događaja kritikovao je i bivši predsjednik RIBA i osnivački predsjednik ogranka AIA za Ujedinjeno Kraljevstvo. AIA je Gejdža upozorila da ne ostavlja lažan utisak da ima vezu sa njom. Članak iz jula 2012. u časopisu AIA kritikovao je Gejdža zbog toga što je nastavio da nagovještava da je povezan sa organizacijom, ističući da nije bilo arhitekata na skupu Inžinjera i arhitekata za istinu o 11. septembru u sali za sastanke AIA.[276] RIBA je objavila saopštenje u kojem se navodi da je percepcija da podržava događaje koji se održavaju u njenim zgradama „za žaljenje“, i rekla je da će preispitati politiku o „privatnom iznajmljivanju“ svojih zgrada.[277] Entoni Samers i Robin Svon, u svojoj knjizi Jedanaesti dan, kritikovali su brojne teorije zavjere o napadima.[278]

Član Predstavničkog doma SAD i predsjedavajući Komiteta za unutrašnju bezbjednost Predstavničkog doma — Piter King, izjavio je: „teoretičari zavjere o 11. septembru banalizuju najtragičniji događaj koji utiče na Sjedinjene Države. Ljudi koji iznose ove tvrdnje su sramotni i treba da se stide.“[279]

Voditelji emisije „Vodič skeptika kroz univerzum“ („SGU“), više puta su govorili o „apsurdnosti teorija zavjere o 11. septembru“. Oni kritikuju teorije koristeći iste ili slične argumente kao drugi kritičari, a takođe, ističu da se, kao i većina teorija zavjere, urušava pod sopstvenom težinom i protivriječi sama sebi. Istakli su da bi teorije zavjere o 11. septembru bile tačne, američka vlada ne samo da bi morala da organizuje operaciju lažne zastave u vezi sa avionima koji su se srušili na Svjetski trgovinski centar, već bi takođe morala da organizuje suvišno kontrolisano rušenje i prikrije svoje tragove tako besprekorno da fizičari ne mogu da ih razlikuju od „zvanične priče“, ali bi plan morao da bude dovoljno manjkav da bi „gubitnici u podrumu svojih majki“ otkrili zavjeru.[280]

U politici[uredi | uredi izvor]

Bivši lider kanadske liberalne partije — Stefan Dion, primorao je kandidatkinju iz Vinipega — Lesli Hjuz, da prekine svoju kampanju nakon što su se pojavili njeni raniji zapisi u kojima je napisala da su američki, njemački, ruski i izraelski obavještajni zvaničnici unaprijed znali za napade 11. septembra. [281][282] Piter Kent, zamjenik urednika vijesti na televiziji Global Television Network i kandidat Konzervativne partije na izborima 2008. godine, ranije je pozvao na ostavku Hjuz, rekavši da je pokret istine o 11. septembru „jedan od najozloglašenijih kanadskih marginalnih pokreta koji podstiču mržnju”, a koji se sastoji od „teoretičare zavjere koji su poznati po antisemitskim stavovima.“[283] Dana 16. juna 2009, Hjuz je tužila Kenta, Kanadski jevrejski kongres, ,B'nai B'rith iz Kanade i četiri visoka člana ove dvije organizacije, navodeći da su antisemitske optužbe bile neistinite i klevetničke i da su uništile njenu karijeru.[284] Godine 2008, kandidat Konzervativne stranke — Džejms Mur, pozvao je lidera Nove demokratske stranke — Džeka Lejtona, da otpusti Bev Kolins zbog njenih stavova o pokretu za istinu o 11. septembru.[285] Zijad Delić, šef Kanadskog islamskog kongresa, najveće kanadske muslimanske zagovaračke organizacije, pokušao je da ukloni teoretičare zavjere o 11. septembru iz svog odbora, u nastojanju da, kako je rekao, „pročisti i potpuno kanadizira organizaciju“.[286]

Godine 2008. pozivi na ostavku Ričarda Falka, specijalnog izvjestioca za ljudska prava na Palestinskim teritorijama za Ujedinjene nacije, djelimično su bili zasnovani na njegovoj podršci istrazi validnosti teorija zavjere o 11. septembru.[287] Godine 2011. Falk je pohvalio knjigu Dejvida Reja Grifina, zbog čega su ga osudili generalni sekretar Ujedinjenih nacijaBan Ki-Mun i ambasadorka Sjedinjenih Država u Ujedinjenim nacijama — Suzan Rajs.[288]

U februaru 2009. Ejmerik Čeprade, profesor geopolitike na CID vojnom koledžu u Parizu, otpušten je od strane francuskog ministra odbrane — Erva Morena, zbog pisanja knjige pod nazivom Hronika sukoba civilizacija, koja podržava teorije zavjere o 11. septembru.[289]

U septembru 2009. Van Džons, savjetnik američkog predsjednika Baraka Obame, podnio je ostavku nakon što se saznalo da je 2004. potpisao peticiju kojom se poziva na istragu o tome da li su vladini zvaničnici namjerno dozvolili da se dogode napadi 11. septembra, nakon čega su objavljene i druge njegove kontroverzne izjave, koje su izazvale kritike. Van Džons je rekao da je bio žrtva klevetničke kampanje, dodajući da se nije ni trenutno niti ikada složio sa tom teorijom.[290]

Na predizborima za guvernera Teksasa 2010. republikanski kandidat — Debra Medina, na pitanje Glena Beka o umiješanosti američke vlade u napade 11. septembra, odgovorila je: „mislim da su postavljena neka veoma dobra pitanja u tom pogledu, postoje neki veoma dobri argumenti i mislim da američki narod nije vidio sve dokaze tamo, tako da nisam zauzela stav o tome."[291] Nakon što su je suprotstavljeni kandidati kritikovali zbog izjave, Medina je rekla da nikada nije bila član pokreta za istinu o 11. septembru i da vjeruje da su kule bliznakinje napali muslimanski teroristi.[292]

Predsjednik Irana — Mahmud Ahmadinežad, istakao je da vjeruje da su SAD organizovale napad.

Dana 23. septembra 2010. predsjednik Irana — Mahmud Ahmadinežad, u govoru u Ujedinjenim nacijama izjavio je da većina američkog naroda, kao i drugih nacija i političara, vjeruje da su neki segmenti unutar vlade SAD orkestrirali napad da bi preokrenuli opadajuću američku ekonomiju i njene zahvate na Bliskom istoku kako bi spasili cionistički režim, kao i da se većina američkog naroda i većina nacija i političara širom svijeta slaže sa tim stavom.[293][294] Nakon njegovog govora, delegacije SAD, Francuske i nekoliko drugih zemalja, napustilo je sjednicu.[295] Portparol američke misije pri Ujedinjenim nacijama — Mark Kornblo, izjavio je: „umjesto da predstavlja težnje i dobru volju iranskog naroda, gospodin Ahmadinežad je ponovo izabrao da izbacuje podle teorije zavjere i antisemitske klevete, koje su koliko odvratne i obmanjujuće, koliko i predvidljive.“[293] Američki predsjednik — Barak Obama, kritikovao je izjave Ahmadinežada pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija narednog dana, rekavši da je „za njega davanje takve izjave bilo „neoprostivo“ i nazvao je te primjedbe „uvredljivim“ i „mrskim“.[296] Ahmadinežad je prethodno 2007. na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku izjavio da su SAD povele osvetnički rat nakon 11. septembra, zbog čega traje nestabilnost u regionu, a da slučaj prethodno nije detaljno ispitan,[297] dok je 2008. napade opisao kao „sumnjivi događaj“[298] i sugerisao da je Bušova administracija bila umiješana u njih.[299] On je svoje navode pred Ujedinjenim nacijama ponovio i 2011. kada je izjavio da je on kao inženjer siguran da avioni nisu mogli da sruše kule bliznakinje samo udarivši u njih, već je moralo da bude neke vrste planirane eksplozije.[300] Nakon govora, kritikovan je u članku objavljenom u Al Kaidinom časopisu Inspire, u kojem je navedeno da je Ahmadinežad bio ljubomoran na Al Kaidu jer je islamska teroristička organizacija bez države, 11. septembra uradila ono što Iran nije mogao da uradi.[301]

Predsjednik Egipta — Muhamed Mursi, pozvao je 2012. godine na organizovanje naučne konferencije na kojoj bi se ispitali događaji od 11. septembra i istakao je da su napadi vjerovatno bili iznutra.[302] Prema međunarodnoj anketi koja je organizovana iste godine, ogromna većina u muslimanskim zemljama više vjeruje u teorije zavjere nego u zvanično objavljene činjenice o tome šta se dogodilo 11. septembra 2001. Iako se Al Kaida povremeno hvali sa izvedenim napadima, 75% egipatskih građana poriče da su Arapi izvršili napade, kako je objavljeno u studiji Pev-a u julu 2011. godine.[302]

Pravni slučajevi[uredi | uredi izvor]

Specijalista za vojsku — Ejpril Galop, podnijela je tužbu tvrdeći da su potpredsjednik — Dik Čejni, ministar odbrane — Donald Ramsfeld i drugi zvaničnici Bušove administracije orkestrirali napade 11. septembra i da je Pentagon pogođen napadom koji je naredio Čejni. Sudija Deni Čin je 2010. godine odbacio tužbu, rekavši da je tvrdnja „proizvod cinične zablude i fantazije”. Njeni advokati su uložili žalbu Apelacionom sudu SAD, koji je u aprilu 2010. izdao nalog da se pokaže razlog zašto advokati i Galop ne bi trebalo da budu sankcionisani zbog podnošenja neozbiljne tužbe. Njeni advokati su tražili da se sudije Apelacionog suda izuzmu iz razloga što su zbog emocija prejudicirali slučaj i zloupotrijebili ovlašćenja. Sudije su 14. oktobra 2011. sankcionisale njene advokate po 15.000 dolara i za neozbiljne tužbe i za optužbe za predrasude. Galop nije kažnjena zbog nepoznavanja zakona.[303]

Svjetska istraživanja javnog mnjenja[uredi | uredi izvor]

Anketa koju je sproveo sajt WorldPublicOpinion.org, zajednički projekat istraživačkih centara u različitim zemljama, kojim upravlja Program o međunarodnoj politici na Univerzitetu Merilend iz Koledž parka, anketirala je 16.063 ljudi u 17 zemalja van Sjedinjenih Država tokom ljeta 2008. godine i otkrili su da većina u samo 9 od 17 zemalja vjeruje da je Al Kaida izvela napade.[304]

Od anketiranih ljudi, 45% reklo je da je Al Kaida izvršila napad, 15% da je američka vlada, a po 7% da je Izrael ili neko drugi. Svaka četvrta osoba je rekla da ne zna ko stoji iza napada.[304]

U sažetku ankete navodi se: „iako su ljudi sa višim obrazovanjem generalno više izloženi vijestima, oni sa višim obrazovanjem imaju samo malo veću vjerovatnoću da pripišu 11. septembar Al Kaidi.“[304] Stiven Kul, direktor sajta WorldPublicOpinion.org, izjavio je: „ne čini se da se ova uvjerenja mogu jednostavno pripisati nedostatku izloženosti informacijama.“[305] Od onih koji su rekli da su Sjedinjene Države počinilac, Kul je rekao da mnogi vjeruju da je to bio pokušaj da se opravda predstojeća invazija SAD na Irak.[306]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Commins, David (2009). The Wahhabi Mission and Saudi Arabia. Bloomsbury Academic. str. 172. ISBN 978-1-84885-014-9. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  2. ^ Wright, Lawrence (2006). The Looming Tower: Al-Qaeda and the Road to 9/11. Knopf. str. 79. ISBN 978-0-375-41486-2. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  3. ^ Pais, Ana; Tombezi (11. 9. 2021). „Napadi 11. septembra na Sjedinjene Države: Dan koji je promenio svet”. bbc.com. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  4. ^ „Pre pet godina SAD zadesio najteži teroristički napad u istoriji”. glasamerike.net. 9. 9. 2006. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  5. ^ Zdravković, Nevena (11. 9. 2020). „Kako je izgled Pentagona spasao živote 9/11: Poginulo je 125 osoba, ali je moglo da bude mnogo gore”. telegraf.rs. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  6. ^ Bonila, Lesli (11. 9. 2020). „Milenijalci pamte 11. septembar, generacija Z zna svet posle”. glasamerike.net. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  7. ^ „Šest stvari koje morate znati o 11. septembru”. rts.rs. RTS. 11. 9. 2021. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  8. ^ „Sve što treba da znate o ratu u Avganistanu i zašto još traje”. bbc.com. 13. 9. 2019. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  9. ^ „Amerika 20 godina posle terorističkog napada”. rts.rs. RTS. 11. 9. 2021. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  10. ^ Schmitt, Richard (23. 6. 2004). „The 9/11 Commission Report; Panel Calls for Single Intelligence Chief”. Los Angeles Times. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  11. ^ „FEMA: World Trade Center Building Performance Study”. Fema.gov. 17. 3. 2011. Arhivirano iz originala 30. 4. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  12. ^ a b „NIST NCSTAR 1: Federal Building and Fire Safety Investigation of the World Trade Center Disaster”. National Institute of Standards and Technology. septembar 2005. str. 146. Arhivirano iz originala 29. 5. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  13. ^ Herman, Steve (20. 6. 2007). „Purdue study supports WTC collapse findings”. USA Today. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  14. ^ „Behind Purdue's computing simulation on the 2001 World Trade Center attack ZDNET June 20, 2007”. Blogs.zdnet.com. Arhivirano iz originala 30. 5. 2008. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  15. ^ Meigs, James (13. 10. 2006). „The Conspiracy Industry”. Popular Mechanics. Arhivirano iz originala 24. 10. 2006. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  16. ^ „Osama claims responsibility for 9/11”. The Times of India. India. 24. 5. 2006. Arhivirano iz originala 27. 10. 2007. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  17. ^ „Bin Laden claims responsibility for 9/11”. CBC (Canada). 29. 10. 2004. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  18. ^ „America's day of terror”. BBC News. 11. 9. 2001. Arhivirano iz originala 27. 5. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  19. ^ „Depuis le 11-Septembre, la menace terroriste est devenue permanente”. Le Monde (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 4. 8. 2012. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  20. ^ „Sept. 11: One Year Later”. dw-world.de. Deutsche Welle. 2. 5. 2003. Arhivirano iz originala 12. 12. 2007. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  21. ^ „Bin Laden tape shown days before 9/11 anniversary”. Australia: ABC. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  22. ^ „Korean's Memories of 9/11 Still Fresh Five Years On”. The Chosun Ilbo. Arhivirano iz originala 12. 10. 2006. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  23. ^ Feuer, Alan (5. 6. 2006). „500 Conspiracy Buffs Meet to Seek the Truth of 9/11”. The New York Times. Arhivirano iz originala 12. 5. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  24. ^ Griffin, David Ray (2007). Debunking 9/11 Debunking: An Answer to Popular Mechanics and Other Defenders of the Official Conspiracy Theory. Olive Branch Press. ISBN 978-1-56656-686-5. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  25. ^ Hayes, Christopher (10. 12. 2006). „The 9/11 Truth Movement's Dangers”. CBS News. Arhivirano iz originala 3. 3. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  26. ^ Summers & Swan 2011, str. 93.
  27. ^ a b v g d đ e ž z Knight, Peter (2008). „Outrageous Conspiracy Theories: Popular and Official Responses to 9/11 in Germany and the United States”. New German Critique. 35: 165—193. doi:10.1215/0094033X-2007-024. 
  28. ^ Summers & Swan 2011, str. 95.
  29. ^ „German Protestors Marked 9/11 by Denouncing "Inside Job," "Reichstag Fire". Weeklystandard.com. 21. 9. 2010. Arhivirano iz originala 9. 2. 2013. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  30. ^ Johnson, Ian (29. 9. 2003). „Conspiracy Theories about Sept. 11 Get Hearing in Germany”. The Wall Street Journal. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  31. ^ Bush, George Walker (10. 11. 2001). „Remarks by the President To United Nations General Assembly”. White House. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  32. ^ a b v Hagan, Joe (27. 3. 2011). „How Radio Host Alex Jones Has Cornered the Bipartisan Paranoia Market”. New York Magazine. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  33. ^ a b v „NIST's Investigation of the Sept. 11 World Trade Center Disaster – Frequently Asked Questions”. Wtc.nist.gov. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  34. ^ „Final Report on the Collapse of World Trade Center Building 7” (PDF). National Institute of Standards and Technology. avgust 2008. str. 22—24. Arhivirano iz originala (PDF) 28. 9. 2008. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  35. ^ „The Top September 11 Conspiracy Theories”. Bureau of International Information Programs, U.S. Department of State. 16. 9. 2006. Arhivirano iz originala 28. 2. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  36. ^ Bush, George W. (2009). The National Security Strategy of the United States of America (March 2006). Wordclay. str. 10. ISBN 978-1-60037-587-3. 
  37. ^ „Al-Qaeda accuses Iran of 9/11 lie”. BBC News. 22. 4. 2008. Arhivirano iz originala 11. 5. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  38. ^ „USA Today”. 22. 4. 2008. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  39. ^ „Al Qaeda No. 2 Accuses Iran of Spreading 9/11 Conspiracy Rumor”. Fox News. 22. 4. 2008. Arhivirano iz originala 24. 9. 2008. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  40. ^ „Al-Qaida No. 2 says 9/11 theory propagated by Iran”. Arhivirano iz originala 18. 9. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  41. ^ Wolf, Jim (2. 9. 2006). „U.S rebuts 9/11 homegrown conspiracy theories”. Reuters. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  42. ^ a b v Summers & Swan 2011, str. 92
  43. ^ a b Grossman, Lev (3. 9. 2006). „Why The 9/11 Conspiracies Won't Go Away”. Time Magazine. Arhivirano iz originala 4. 11. 2006. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  44. ^ Hunt, H.E. (19. 11. 2008). „The 30 greatest conspiracy theories — part 1”. The Daily Telegraph. London. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  45. ^ „Audit Bureau of Circulations Ltd”. Nmauk.co.uk. 23. 2. 2009. Arhivirano iz originala 1. 5. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  46. ^ „Neue Videos vom 11. September aufgetaucht”. Bild (na jeziku: njemački). 10. 9. 2010. Arhivirano iz originala 18. 9. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  47. ^ a b „Neue Videos vom 11. September”. Frankfurter Allgemeine Zeitung (na jeziku: njemački). 10. 9. 2010. Arhivirano iz originala 25. 09. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  48. ^ Wysling, Andres (7. 9. 2010). „9/11 in Nahaufnahme”. Neue Zürcher Zeitung (na jeziku: njemački). Arhivirano iz originala 10. 9. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  49. ^ Patrick, Maggy (2. 5. 2011). „Osama Bin Laden's Death Greeted With Celebration, Anger”. ABC World News. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  50. ^ Baer, Susan (2. 5. 2011). „Report of bin Laden's death spurs questions from conspiracy theorists”. The Washington Post. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  51. ^ a b v Stahl, Jeremy (9. 9. 2011). „Why Trutherism Lives On The 9/11 conspiracy movement has faded, but the conspiracy theory will never die”. Slate magazine. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  52. ^ a b Sales, Nancy Jo (9. 7. 2006). „Click Here For Conspiracy”. Vanity Fair. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  53. ^ a b v „The evolution of a conspiracy theory”. bbc.co.uk. BBC News. 4. 7. 2008. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  54. ^ Greaves Jr., Percy L. (2010). Pearl Harbor: The Seeds and Fruits of Infamy. Ludwig von Mises Institute. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  55. ^ Kay, Jonathan (9. 2. 2010). „Black Helicopters Over Nashville”. Newsweek. Arhivirano iz originala 13. 2. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  56. ^ Weigel, David (25. 4. 2011). „You're All Nuts! How America became the land of Truthers, Triggers, Birthers, and Dan Brown fans”. Slate.com. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  57. ^ „The Unofficial Theory” (Flash video, only available in Canada, no transcript). Canadian Broadcasting Corporation. 27. 11. 2009. Arhivirano iz originala 29. 11. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  58. ^ Norman, Joshua (11. 9. 2011). „9/11 conspiracy theories won't stop”. CBS News. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  59. ^ „Michael Meacher: This war on terrorism is bogus Politics”. The Guardian. London. 4. 12. 2003. Arhivirano iz originala 15. 7. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  60. ^ MacAskill, Ewen (6. 9. 2003). „Meacher sparks fury over claims on September 11 and Iraq war Politics”. The Guardian. London. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  61. ^ „5 Compelling 9/11 Conspiracy Theories”. history.co.uk. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  62. ^ Poteshman, Allen M. (2006). „Unusual Option Market Activity and the Terrorist Attacks of September 11, 2001”. The Journal of Business. 79 (4): 1703. S2CID 153626942. doi:10.1086/503645. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  63. ^ "M. Poteshman, Allen (jul 2006). „Unusual Option Market Activity and the Terrorist Attacks of September 11, 2001”. 79, No. 4. The Journal of Business: 1703—1726. 
  64. ^ a b „Unusual trading before attacks investigated”. irishtimes.com. 19. 9. 2001. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  65. ^ Blackhurst, Chris (14. 10. 2001). „Mystery of terror 'insider dealers'. The Independent. London. Arhivirano iz originala 10. 3. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  66. ^ „September 11 Put Call”. Snopes. 11. 12. 2005. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  67. ^ Poteshman, Allen (jul 2006). „Unusual Option Market Activity and the Terrorist Attacks of September 11, 2001”. researchgate.net. doi:10.1086/503645. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  68. ^ „Pre-9/11 Put Options on Companies Hurt by Attack Indicates Foreknowledge”. 911research.wtc7.net. 19. 9. 2001. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  69. ^ „Profiting From Disaster?”. CBS News – 60 Minutes. 19. 9. 2001. Arhivirano iz originala 24. 9. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  70. ^ „Final Report of the National Commission on Terrorist Attacks Upon the United States” (PDF). 9-11commission.gov. 22. 7. 2004. str. 172. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  71. ^ „Final Report of the National Commission on Terrorist Attacks Upon the United States” (PDF). 9-11commission.gov. 22. 7. 2004. str. 499. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  72. ^ a b Summers & Swan 2011, str. 109.
  73. ^ a b v g d Molé, P. (2006). „9/11 Conspiracy Theories: The 9/11 Truth Movement Perspective”. ESkeptic. sv. 12 br. 4. Altadena, California: The Skeptics Society. ISSN 1556-5696. Arhivirano iz originala 6. 6. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  74. ^ a b „Debunking the 9/11 Myths: Special Report”. Popular Mechanics. Arhivirano iz originala 24. 10. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  75. ^ a b v g d đ Aaronovitch, David (29. 4. 2009). „9/11 conspiracy theories: The truth is out there ... just not on the internet”. The Times. London. Arhivirano iz originala 21. 7. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  76. ^ Dunbar & Reagan 2011, str. 33.
  77. ^ Dunbar & Reagan 2011, str. 32.
  78. ^ 9/11: The Conspiracy Files (Television production). BBC News. 18. 2. 2007. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  79. ^ Dunbar & Reagan 2011, str. 38.
  80. ^ Summers & Swan 2011, str. 123.
  81. ^ Berger, Matthew. „Jews Worry That 'baseless' Report on 9/11 Could Be a Blow to Israel”. Jewish Telegraphic Agency. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  82. ^ Safian, Alex. „Fox News's Carl Cameron Recycles More Rubbish”. camera.org. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  83. ^ Greenberg, Richard (31. 8. 2006). „The 9/11 Lie that Won't Die”. JTA. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  84. ^ Melman, Yossi (17. 9. 2001). „5 Israelis Detained for Puzzling Behavior' After WTC Tragedy”. haaretz.com. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  85. ^ a b v „Were Israelis Detained on Sept. 11 Spies?”. ABC News. 21. 6. 2002. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  86. ^ Summers & Swan 2011, str. 104.
  87. ^ „Debunking the 9/11 Myths: Special Report – The World Trade Center”. Popular Mechanics. Hearst Communication. 3. 2. 2005. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  88. ^ Clarke, Steve (2007). „Conspiracy Theories and the Internet: Controlled Demolition and Arrested Development”. 4 (2). Episteme: 167—180. 
  89. ^ a b „Oborena teorija zavere”. rts.rs. RTS. 2. 11. 2011. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  90. ^ a b Bažant & Verdure 2007, str. 308-319
  91. ^ Bažant, Z.K.P.; Le, J.L.; Greening, F.R.; Benson, D.B. (2008). „What Did and Did Not Cause Collapse of World Trade Center Twin Towers in New York?” (PDF). Journal of Engineering Mechanics. American Society of Civil Engineers. 134 (10): 892. doi:10.1061/(ASCE)0733-9399(2008)134:10(892). Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  92. ^ Blatchford, Andy (30. 4. 2010). „U.S. skeptics to speak of 9–11 cover-up at three Canadian universities”. Toronto: Canadian Press. Arhivirano iz originala 4. 5. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  93. ^ „Architects and Engineers Seek 9/11 Truth”. KGO Newstalk. 3. 6. 2009. Arhivirano iz originala 2. 8. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  94. ^ Jones, Steven E. (18. 12. 2007). „Revisiting 9/11/2001 --Applying the Scientific Method” (pdf). nist.gov: 61—62. Pristupljeno 1. 10. 2022. [mrtva veza]
  95. ^ a b v Dwyer, Jim (2. 9. 2006). „2 U.S. Reports Seek to Counter Conspiracy Theories About 9/11”. The New York Times. Arhivirano iz originala 12. 5. 2001. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  96. ^ Dean, Suzanne (10. 4. 2006). „Physicist says heat substance felled WTC”. Deseret Morning News. Arhivirano iz originala 10. 5. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  97. ^ Barber, Peter (8. 7. 2008). „The truth is out there”. Financial Times. Arhivirano iz originala 3. 6. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  98. ^ „BYU Professor Who Believes WTC Brought Down by Explosives Resigns”. Fox News. 21. 10. 2006. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  99. ^ a b Blanchard, Brent (februar 2002). „A History of Explosive Demolition in America”. Proceedings of the Annual Conference on Explosives and Blasting Technique. International Society of Explosives Engineers. str. 27—44. ISSN 0732-619X. 
  100. ^ „World Trade Center controlled demolition conspiracy theories”. alchetron.com. 5. 2. 2018. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  101. ^ a b „"9/11 conspiracy theories". BBC Magazine. 28. 8. 2011. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  102. ^ Thomas, Dave (jul 2011). „The 9/11 Truth Movement: The Top Conspiracy Theory, a Decade Later”. Skeptical Inquirer. 35 (4): 34—40. Arhivirano iz originala 23. 9. 2012. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  103. ^ „9/11 Conspiracy Theorists Thriving”. CBS News. 6. 8. 2006. Arhivirano iz originala 24. 12. 2007. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  104. ^ Gravois, John (23. 6. 2006). „Professors of Paranoia?”. The Chronicle of Higher Education. Arhivirano iz originala 23. 04. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  105. ^ Asquith, Christina (7. 9. 2006). „Conspiracies Continue to Abound Surrounding 9/11: On the Eve of the Fifth Anniversary, a Group of Professors Say the Attacks Were an 'Inside Job'. Diverse Issues in Higher Education. 23 (15). Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  106. ^ Barter, Sheila (13. 9. 2001). „How the World Trade Center fell”. BBC News. Pristupljeno 5. 10. 2022.  "But steel melts, and 24,000 gallons (91,000 litres) of aviation fluid melted the steel. Nothing is designed or will be designed to withstand that fire."
  107. ^ Samuel, Eugenie; Carrington, Damian (12. 9. 2001). „Design choice for towers saved lives”. New Scientist. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  108. ^ „The Biggest 9/11 Conspiracy Theories Debunked”. history.co.uk. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  109. ^ „NCSTAR 1. Final Report on the Collapse of the World Trade Center Towers” (PDF). NIST. septembar 2005. str. 129. Arhivirano (PDF) iz originala 8. 11. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  110. ^ Kemble, Gary (9. 11. 2011). „Challenging September 11 conspiracy theories”. ABC News. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  111. ^ Del Real, Jose A. (11. 11. 2021). „A veteran helped spread viral 9/11 conspiracy theories. Can he start over?”. washingtonpost.com. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  112. ^ a b v „Myths About the 9/11 Pentagon Plane Crash: Debunked”. popularmechanics.com. 9. 9. 2022. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  113. ^ a b v g d „Debunking the 9/11 Myths: Special Report”. Popular Mechanics. mart 2005. Arhivirano iz originala 29. 3. 2008. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  114. ^ Henley, Jon (12. 4. 2002). „US invented air attack on Pentagon, claims French book”. The Guardian. London. Arhivirano iz originala 17. 6. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  115. ^ Reynolds, Paul (16. 5. 2006). „Conspiracy theorists down but not out”. bbc.co.uk. BBC News. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  116. ^ Summers & Swan 2011, str. 111–.
  117. ^ „Pentagon Battered but Firm – 2001.1003”. ArchitectureWeek. 3. 10. 2001. Arhivirano iz originala 5. 6. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  118. ^ „The Pentagon Renovation Program”. Arhivirano iz originala 4. 8. 2001. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  119. ^ „Searchers find Pentagon black boxes”. USA Today. 14. 9. 2001. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  120. ^ Swift, Earl (9. 9. 2002). „Inside the Pentagon on 9/11: The Call of Duty”. Pilot Online. Virginian-Pilot. Arhivirano iz originala 30. 7. 2004. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  121. ^ „Where were you when ...”. Wichita Business Journal. 6. 9. 2002. Arhivirano iz originala 13. 4. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  122. ^ „On the ground at the Pentagon on Sept. 11”. MSNBC. 28. 9. 2001. Arhivirano iz originala 26. 5. 2004. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  123. ^ Kelly, Christopher C. (11. 1. 2002). „Experts ID 184 Pentagon Fatalities”. U.S. Army Medical Department. Arhivirano iz originala 15. 8. 2002. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  124. ^ „Spokesman on the terrorist attacks on New York and Washington”. Consulate General of China, New York. 13. 9. 2001. Arhivirano iz originala 3. 6. 2002. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  125. ^ „Did a Plane Hit the Pentagon?”. Bureau of International Information Programs, U.S. Department of State. 19. 4. 2009. Arhivirano iz originala 15. 3. 2013. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  126. ^ „The Top September 11 Conspiracy Theories”. America.gov. Arhivirano iz originala 14. 7. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  127. ^ Summers & Swan 2011, str. 112.
  128. ^ Dunbar & Reagan 2011
  129. ^ McGreal, Chris (5. 9. 2011). „September 11 conspiracy theories continue to abound”. The Guardian. London. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  130. ^ Stahl, Jeremy (7. 9. 2011). „The Theory vs. the Facts”. Slate. ISSN 1091-2339. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  131. ^ Mahler, Jonathan (12. 10. 2016). „Group's Tactic on Hillary Clinton: Sue Her Again and Again”. The New York Times. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  132. ^ „US releases 9/11 Pentagon video”. BBC News. 16. 5. 2006. 
  133. ^ „US releases 9/11 Pentagon tape” (Video). BBC News. 16. 5. 2006. Pristupljeno 5. 10. 2022. [mrtva veza]
  134. ^ „Video of 9/11 plane hitting Pentagon is released”. NBC News. Associated Press. 16. 5. 2006. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  135. ^ Markon, Jerry (17. 5. 2006). „Videos Released Of Plane Crashing Into Pentagon”. The Washington Post. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  136. ^ „In pictures: Pentagon crash”. BBC News. 8. 3. 2002. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  137. ^ „US releases 9/11 Pentagon tape” (Video). BBC News. 16. 5. 2006. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  138. ^ a b v „Programmes | Conspiracy Files | Q&A: What really happened”. BBC News. 16. 2. 2007. 
  139. ^ „'Black box' from Pennsylvania crash found”. CNN. 13. 9. 2001. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  140. ^ a b O'Toole, James; Gibb, Tom; Lash, Cindi (14. 9. 2001). „Flight data recorder may hold clues to suicide flight”. Pittsburgh Post-Gazette. Arhivirano iz originala 14. 09. 2001. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  141. ^ „Flight 93”. Debunking the 9/11 Myths: Special Report. Popular Mechanics. mart 2005. Arhivirano iz originala 4. 7. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  142. ^ Carlin, John (13. 8. 2002). „Unanswered questions”. The Independent. London. Arhivirano iz originala 13. 7. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  143. ^ „60 Seconds: Ben Sliney”. metro.co.uk. 4. 10. 2006. Arhivirano iz originala 29. 05. 2008. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  144. ^ „9/11 Conspiracy Theories: The 9/11 Truth Movement in Perspective”. 11. 9. 2006. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  145. ^ a b „Flight 93 Story”. wcpo.com. Arhivirano iz originala 20. 7. 2006. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  146. ^ Hamill, Sean D. (10. 9. 2007). „Picture Made on 9/11 Takes a Toll on Photographer”. The New York Times. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  147. ^ a b v g Herrmann, Steve (27. 10. 2006). „9/11 Conspiracy Theory, by Steve Hermann, BBC Editor”. BBC. Arhivirano iz originala 8. 1. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  148. ^ a b „Panoply of the Absurd”. Der Spiegel. 23. 9. 2001. Arhivirano iz originala 4. 6. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  149. ^ a b Summers & Swan 2011
  150. ^ Sack, Kevin (16. 9. 2001). „the Attacks: Missed Cues; Saudi May Have Been Suspected in Error, Officials Say". The New York Times. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  151. ^ „The Secret History of 9/11: Terrorist Threats Ignored”. Canadian Broadcasting Corporation. 10. 9. 2006. Arhivirano iz originala 3. 7. 2007. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  152. ^ „The Secret History of 9/11: Planning 9/11”. Canadian Broadcasting Corporation. 10. 9. 2006. Arhivirano iz originala 31. 10. 2007. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  153. ^ „Fareed Zakaria GPS Mexican Crisis; India Terror Attacks CNN Transcript December 7, 2008”. Transcripts.cnn.com. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  154. ^ „Osama-Berlusconi? "Trappola giornalistica". Corriere della Sera (na jeziku: italijanski). 30. 11. 2007. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  155. ^ Cossiga, Francesco (9. 4. 2006). „La Realta' Travisata Si teorizzano i complotti per non vedere”. La Stampa (na jeziku: italijanski). Arhivirano iz originala 19. 9. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  156. ^ Sassoon, Donald (18. 8. 2010). „Francesco Cossiga obituary”. The Guardian. London. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  157. ^ „Sve teorije zavere o napadu na Ameriku 11. septembra”. b92.net. 25. 7. 2015. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  158. ^ Foxman, Abraham (2010). Jews and Money: The Story of a Stereotype. Palmgrave Macmillan. str. 41. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  159. ^ Tobias, Gien A.; Foxman (2003). „Unraveling Anti-Semitic 9/11 Conspiracy Theories” (PDF). adl.org. New York: Gorovitz Institute. Arhivirano iz originala (pdf) 8. 3. 2007. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  160. ^ Burnett, Thom (2006). Conspiracy Encyclopedia. Franz Steiner Verlag. str. 262.  |first2= zahteva |last2= u Authors list (pomoć);
  161. ^ Palmer, Brian (6. 9. 2011). „The Rise of "Truth" How did 9/11 conspiracism enter the mainstream? Slate Magazine September 6, 2011”. Slate. Slate.com. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  162. ^ Rosenblatt, Gary (5. 9. 2002). „The Mitzvah To Remember”. Arhivirano iz originala 10. 10. 2002. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  163. ^ „Sve teorije zavere o napadu na Ameriku 11. septembra”. portalanalitika.me. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  164. ^ Cinnamon, Stillwell (19. 4. 2006). „The Truth About 9/11 Conspiracy Theories”. San Francisco Chronicle. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  165. ^ a b v „The 4,000 Jews Rumor: Rumor surrounding Sept. 11th proved untrue”. Arhivirano iz originala 8. 4. 2005. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  166. ^ „The Resuscitation of Anti-Semitism: An American Perspective: An Interview with Abraham Foxman”. Jcpa.org. Arhivirano iz originala 8. 6. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  167. ^ „The 4,000 Jews Rumor”. Bureau of International Information Programs, U.S. Department of State. 16. 11. 2007. Arhivirano iz originala 10. 8. 2013. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  168. ^ Cashman, Greer Fay (12. 9. 2002). „Five Israeli victims remembered in capital”. The Jerusalem Post. The Jerusalem Post. str. 3. Arhivirano iz originala 4. 11. 2002. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  169. ^ „Reconciliation Cannot Mean Turning a Blind Eye to Farrakhan's Anti-Semitism”. huffpost.com. 17. 5. 2016. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  170. ^ „Antisemitic Conspiracies About 9/11 Endure 20 Years Later”. adl.org. 9. 9. 2021. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  171. ^ „Conspiracy Theories About Jews and 9/11 Cause Dangerous Mutations in Global Anti-Semitism”. Adl.org. 2. 9. 2003. Arhivirano iz originala 25. 5. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  172. ^ Foxman, Abraham H. (8. 9. 2006). „9/11 Conspiracy Theories Take Root in Arab/Muslim World”. adl.org. Arhivirano iz originala 4. 6. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  173. ^ „Rense Web Site Promotes Anti-Semitic Views”. 17. 3. 2009. Arhivirano iz originala 27. 10. 2012. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  174. ^ Sanjuan, Pedro A. (2005). The UN Gang: A Memoir of Incompetence, Corruption, Espionage, Anti-semitism, and Islamic Extremism at the UN Secretariat. Doubleday. str. 165. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  175. ^ „Teorija zavere: Napad na SAD finansirao saudijski princ”. nationalgeographic.rs. 18. 11. 2014. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  176. ^ Cahal, Michael (13. 8. 2011). „Conspiracies and catastrophe Winnipeg Free Press August 14, 2011”. Winnipeg Free Press. Winnipegfreepress.com. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  177. ^ „Lloyd's insurer sues Saudi Arabia for 'funding 9/11 attacks<span style="padding-right:0.2em;">'Slobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. Independent.co.uk. 19. 9. 2011. Arhivirano iz originala 21. 9. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022.  |first1= zahteva |last1= u Authors list (pomoć)
  178. ^ a b Paul, Sperry (15. 12. 2013). „Inside the Saudi 9/11 coverup”. New York Post. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  179. ^ Elliott, Justin (7. 9. 2011). „The enduring mysteries of 9/11”. Salon. 
  180. ^ Demirjian, Karoun (15. 7. 2016). „Congress releases long-classified '28 pages' on alleged Saudi ties to 9/11”. The Washington Post. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  181. ^ „28 Pages: Former Sen. Bob Graham and others urge the Obama administration to declassify redacted pages of a report that holds 9/11 secrets”. CBS. 10. 4. 2016. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  182. ^ a b Cottle, Robin (11. 9. 2021). „Wildest 9/11 conspiracy theories from New World Order to 'no planes' claim”. dailystar.co.uk. Pristupljeno 5. 10. 2022. [mrtva veza]
  183. ^ „Weekend Live, Fox News”. YouTube. 10. 9. 2006. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  184. ^ Henley, Jon (1. 4. 2002). „US invented air attack on Pentagon, claims French book”. The Guardian. ISSN 0261-3077. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  185. ^ Taibbi, Matt (2009). The Great Derangement: A Terrifying True Story of War, Politics, and Religion. New York: Random House Publishing Group. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  186. ^ Powell, Michael (8. 9. 2006). „WP: 9/11 conspiracy theories”. seattletimes.nwsource.com. MSNBC. Arhivirano iz originala 23. 7. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  187. ^ „The Yoda of 9/11”. Phoenix News. Phoenixnewtimes.com. str. 5. Arhivirano iz originala 16. 9. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  188. ^ „Families hear tape from hijacked Flight 93”. cnn.com. 18. 4. 2002. Arhivirano iz originala 22. 9. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  189. ^ „United 93: full transcript”. The Guardian. London. 13. 4. 2006. Arhivirano iz originala 25. 8. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  190. ^ Bunch, William (24. 10. 2004). „9/11 "black box" cover-up at Ground Zero?”. Philadelphia Daily News. Philadelphia Newspapers, LLC. Arhivirano iz originala 24. 11. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  191. ^ Swanson, Gail (2003). Dennis Fisin, ur. Ground Zero, A collection of personal accounts. TRAC Team. 
  192. ^ „Bin Laden says he wasn't behind attacks”. CNN. 17. 9. 2001. Arhivirano iz originala 7. 7. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  193. ^ a b „U.S. urged to detail origin of tape”. The Guardian. 15. 12. 2001. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  194. ^ „Bin-Laden-Video: Falschübersetzung als Beweismittel?”. wdr.de (na jeziku: njemački). 20. 12. 2001. Arhivirano iz originala 18. 12. 2002. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  195. ^ „Osama Tape Appears Fake, Experts Conclude”. lookingglassnews.org. Looking Glass News. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  196. ^ „Timeline: the al-Qaida tapes The Guardian Unlimited”. The Guardian. London. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  197. ^ „Bin Laden urges Europe to quit Afghanistan”. uk.reuters.com. 29. 11. 2007. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  198. ^ „U.S. says voice on Qaeda tape appears to be bin Laden”. Reuters. 29. 11. 2007. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  199. ^ „We left out nuclear targets, for now”. The Guardian. London. 3. 3. 2003. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  200. ^ Shenon, Philip (11. 8. 2001). „An Explosive New 9/11 Charge”. The Daily Beast. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  201. ^ „Excerpts from 1992 draft 'defense planning guidance'. pbs.org. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  202. ^ Bacevich, Andrew J. (2002). American Empire: The Realities and Consequences of U.S. Diplomacy. Cambridge, MA: Harvard University Press. str. 44. 
  203. ^ a b v g d Taibbi, Matt (2008). The Great Derangement. New York: Spiegel & Grau. str. 9–12, 148–166. ISBN 978-0-385-52034-8. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  204. ^ a b „U.S. Drops Last Link of Iraq to 9/11”. nytimes.com. New York Times. 2. 5. 2002. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  205. ^ Connolly, Kate (20. 11. 2003). „German Sept 11 theory stokes anti-US feeling”Neophodna novčana pretplata. The Daily Telegraph. Arhivirano iz originala 12. 1. 2022. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  206. ^ „If US Could Create 'Avatar', It Could Fake 9/11 Attacks: Mahathir”. Jakarta Globe. 21. 1. 2010. Arhivirano iz originala 22. 7. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  207. ^ „9/11 Commission Repor” (PDF). str. 334—336. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  208. ^ Azinović, Vlado (19. 3. 2007). „Četiri godine od početka invazije”. slobodnaevropa.org. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  209. ^ Arshad, Zaman (27. 5. 2010). „On conspiracy theories”. The Express Tribune. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  210. ^ „U.S. Military Wanted to Provoke War With Cuba”. ABC News. 1. 5. 2001. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  211. ^ Sardarizadeh, Shayan (10. 9. 2021). „11 September 2001: The conspiracy theories still spreading after 20 years”. bbc.com. BBC. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  212. ^ Roff, Peter (9. 9. 2009). „Charlie Sheen Joins the 'Truther' 9/11 Conspiracy Theory Fringe”. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  213. ^ Powell, M. (9. 9. 2006). „9/11 conspiracy theorists multiply”. The Seattle Times. Arhivirano iz originala 8. 3. 2014. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  214. ^ Manjoo, Farhad (27. 6. 2006). „The 9/11 deniers”. Salon. Arhivirano iz originala 18. 12. 2006. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  215. ^ „Conspiracy theories: The Speculation”. CBC. 29. 10. 2003. Arhivirano iz originala 1. 11. 2003. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  216. ^ Feuer, Alan (5. 6. 2006). „500 Conspiracy Buffs Meet to Seek the Truth of 9/11”. The New York Times. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  217. ^ Harvey, Adam (3. 9. 2006). „9/11 myths busted”. The Sunday Mail (Qld). Arhivirano iz originala 31. 12. 2012. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  218. ^ a b Curiel, Jonathan (3. 9. 2006). „The Conspiracy to Rewrite 9/11”. The San Francisco Chronicle. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  219. ^ Barber, Peter (7. 6. 2008). „The truth is out there”. Financial Times. Arhivirano iz originala 3. 6. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  220. ^ „Decade of Deceit: Anti-Semitic 9/11 Conspiracy Theories 10 Years Later” (PDF). adl.org. 30. 8. 2011. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  221. ^ „ADL: Anti-Semitic 9/11 theories still strong 10 years on”. jpost.com. The Jerusalem Post. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  222. ^ Harper, Jennifer (22. 2. 2010). „Explosive News”. The Washington Times. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  223. ^ Sean Nicholls (25. 11. 2009). „Utzon's son signs up for September 11 conspiracy theory”. The Sydney Morning Herald. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  224. ^ „1,000 Architects and Engineers ask for New 9-11 Investigation”. Macedonian International News Agency. 21. 2. 2010. Arhivirano iz originala 20. 7. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  225. ^ Jonas, Jillian (25. 1. 2004). „Challenge by 'honest Republican'. United Press International. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  226. ^ „The Persistence of Conspiracy Theories”. Radio Free Europe Radio Liberty. 16. 9. 2011. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  227. ^ „Psychologists investigate online communication of conspiracy theories”. Medical Press. 10. 7. 2013. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  228. ^ Wood, Michael J.; Douglas, Karen M. (2013). „"What about building 7?" A social psychological study of online discussion of 9/11 conspiracy theories”. Frontiers in Psychology. 4: 409. PMC 3703523Slobodan pristup. PMID 23847577. doi:10.3389/fpsyg.2013.00409Slobodan pristup. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  229. ^ a b v g d đ e Bartlett, Jamie; Miller, Carl (2011). „A Bestiary of the 9/11 Truth Movement: Notes from the Front Line”. Skeptical Inquirer. Committee for Skeptical Inquiry. 35.4 (7/8): 43—46. Arhivirano iz originala 1. 10. 2012. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  230. ^ Bredesen, Kim (3. 7. 2006). „11.September – en innsidejobb?”. lmd.no (na jeziku: norveški). Norwegian edition of Le Monde diplomatique. Arhivirano iz originala 16. 12. 2007. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  231. ^ Cockburn, Alexander (2. 12. 2006). „Scepticisme ou occultisme? Le complot du 11-Septembre n'aura pas lieu” (na jeziku: francuski). Le Monde diplomatique. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  232. ^ „Poderes Imaginários – A "conspiração" das Torres Gêmeas” (na jeziku: portugalski). Arhivirano iz originala 7. 1. 2007. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  233. ^ „CBC News: the fifth estate: Conspiracy Theories”. cbc.ca. CBC News. Arhivirano iz originala 17. 9. 2013. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  234. ^ Ryan, Andrew (26. 11. 2009). „Was 9/11 a conspiracy? 'Truthers' make their case Toronto Globe and Mail November 26, 2009”. The Globe and Mail. Canada. Arhivirano iz originala 27. 9. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  235. ^ „CBC Website The Unofficial Story Webpage”. Canada: CBC. Arhivirano iz originala 11. 5. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  236. ^ a b Grossman, Lev (3. 9. 2006). „Why The 9/11 Conspiracies Won't Go Away?”. time.com. Time magazine. Arhivirano iz originala 11. 4. 2006. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  237. ^ a b Shelden, Michael (8. 9. 2006). „The CIA couldn't have organised this ...”. The Daily Telegraph. London. Arhivirano iz originala 11. 10. 2007. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  238. ^ Blair, Tim (5. 5. 2007). „Virgin's 9/11 Farce”. The Daily Telegraph. Arhivirano iz originala 5. 7. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  239. ^ „Truthers are overlooking key point about 9/11 Human nature Doug MacEachern for the Arizona Republic”. Azcentral.com. 11. 5. 2008. Arhivirano iz originala 05. 03. 2021. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  240. ^ Calgary, The (10. 7. 2008). „Washington can't live up to standards of 9/11 'truthers Timothy Giannuzzi for the Calgary Herald”. Canada.com. Arhivirano iz originala 18. 9. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  241. ^ Barber, Peter (7. 6. 2008). „The Truth Is Out There”. Financial Times. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  242. ^ Brooker, Charlie (14. 7. 2008). „So, you believe in conspiracy theories, do you? You probably also think you're the Emperor of Pluto”. theguardian.com. London: The Guardian. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  243. ^ Hind, Dan (17. 7. 2008). „Who knows what happened on 9/11?”. The Guardian. London. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  244. ^ Skelton, Charlie (11. 9. 2009). „9/11 anniversary: a lovely day for a spot of protesting at the BBC Charlie Skelton for The Guardian Unlimited”. The Guardian. London. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  245. ^ „General Leonid Ivashov, Thierry Meyssan, Giulietto Chiesa Join Russian Experts For Landmark Televis”. effedieffe.com. 9. 9. 2008. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  246. ^ „Filmmaker Urges International Tribunal to Probe 9/11”. dw-world.de. DPA News Agency. 9. 9. 2008. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  247. ^ nasir, mahmood (15. 9. 2008). „19 muslims involved in 9/11 never proved guilty by anybody”. pakistan observer. Arhivirano iz originala 18. 9. 2008. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  248. ^ „9/11 conspiracy theories exposed”. itn.co.uk. ITN. 10. 11. 2008. Arhivirano iz originala 22. 1. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  249. ^ Cohen, Ben (23. 7. 2009). „Why the Birthers Matter”. Huffington Post. Arhivirano iz originala 11. 5. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  250. ^ „Birthers Versus Truthers”. Atlantic Monthly. 3. 8. 2009. Arhivirano iz originala 30. 8. 2012. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  251. ^ „Conspiracy theorists seek order in a terrifying world”. The Irish Times. 8. 8. 2009. Arhivirano iz originala 18. 2. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  252. ^ Bone, James (4. 8. 2009). „World Agenda: To tell you the truth, these conspiracists scare me”. thetimes.co.uk. The Times. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  253. ^ a b v g „9/11 Science and Conspiracy Theory”. channel.nationalgeographic.com. National Geographic. Arhivirano iz originala 18. 5. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  254. ^ „The 50 people who matter today: 41–50”. New Statesman. UK. 24. 9. 2009. Arhivirano iz originala 7. 6. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  255. ^ Henry, Kendra (29. 4. 2010). „Full 9/11 story is not told, says visiting WU speaker”. Webster University Journal. Arhivirano iz originala 3. 5. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  256. ^ Carroll, Vincent (26. 9. 2009). „Carroll: Public TV and the Truthers”. The Denver Post. Arhivirano iz originala 5. 6. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  257. ^ Taranto, James (18. 1. 2010). „'Nobody's Watching Charlie Rose'. Wall Street Journal. Arhivirano iz originala 19. 1. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  258. ^ „A leading Japanese politician espouses a 9/11 fantasy”. The Washington Post. 8. 3. 2010. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  259. ^ Farrer, Gordon (5. 11. 2010). „Don't get caught in the web of conspiracy theory truthiness”. smh.com.au. Sydney Morning Herald. Arhivirano iz originala 15. 3. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  260. ^ a b „Fox takes heat from left and right over analysts”. CNN. 1. 12. 2010. Arhivirano iz originala 18. 12. 2021. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  261. ^ Zaitchik, Alexander (2. 3. 2011). „Meet Alex Jones, the Talk Radio Host Behind Charlie Sheen's Crazy Rants”. Rolling Stone. Arhivirano iz originala 28. 6. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  262. ^ a b v McGreal, Chris (5. 9. 2011). „9/11 conspiracy theories debunked”. The Guardian. Washington, D.C. Arhivirano iz originala 5. 2. 2016. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  263. ^ „MSNBC Debuts New Show Starring 9/11 Conspiracy Theorist”. larryelder.com. 26. 6. 2012. Arhivirano iz originala 05. 10. 2022. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  264. ^ a b Barkun, M. (2003). A Culture of Conspiracy: Apocalyptic Visions in Contemporary America. University of California Press. ISBN 978-0-520-23805-3. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  265. ^ a b Walch, Tad (2006). „Controversy dogs Y.'s Jones”. Utah news. Deseret News Publishing Company. Arhivirano iz originala 2. 3. 2007. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  266. ^ a b Shermer, Michael (jun 2005). „Fahrenheit 2777, 9/11 has generated the mother of all conspiracy theories”. Scientific American. 292 (6): 38. PMID 15934650. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  267. ^ „Debunking The 9/11 Myths — Mar. 2005 Cover Story”. Popular Mechanics. mart 2005. 
  268. ^ Carroll, Robert Todd (30. 3. 2006). „Mass Media Bunk – 9/11 conspiracies: the war on critical thinking”. The Skeptic's Dictionary. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  269. ^ „Debunking The 9/11 Myths blog”. Popular Mechanics. Arhivirano iz originala 13. 8. 2006. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  270. ^ McCain, John (4. 8. 2006). „Foreword”. Ur.: Dunbar, D.; Reagan, B. Debunking 9/11 myths. Popularmechanics.com. Arhivirano iz originala 14. 7. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  271. ^ Cziesche, Dominik; Jürgen, Dahlkamp; Ulrich, Fichtner; Ulrich, Jaeger; Gunther, Latsch; Gisela, Leske; Max F., Ruppert (8. 9. 2003). „Panoply of the Absurd”. Der Spiegel. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  272. ^ Aaronovitch, David (19. 12. 2009). „A Conspiracy-Theory Theory”. The Wall Street Journal. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  273. ^ Aaronovitch, David (30. 1. 2010). „Debunking Conspiracy Theories In 'Voodoo Histories'. Npr.org. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  274. ^ Rogers, Dave (24. 6. 2011). „RIBA comes under fire for hosting ‘bonkers’ 9/11 talk”. bdonline.co.uk. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  275. ^ „Architects Shy From Truther 9/11 Conspiracy Theory”. 19. 7. 2012. Arhivirano iz originala 16. 6. 2013. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  276. ^ Petrunia, Paul. „"RIBA comes under fire for hosting 'bonkers' 9/11 talk". Archinect News. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  277. ^ Summers & Swan 2011, str. 91–.
  278. ^ „Undaunted, 9/11 Conspiracy Theorists Offer Alternate Theories for How Sept. 11 Terror Attacks Were Carried Out”. ABC News. 11. 9. 2011. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  279. ^ „The Skeptics Guide #430”. SGU Productions. 12. 10. 2013. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  280. ^ Campion-Smith, Bruce (26. 9. 2008). „Dion drops candidate over 9/11 remarks”. Toronto Star. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  281. ^ „Be wary of those who say 9/11 was a fake”. 5. 10. 2008. Arhivirano iz originala 6. 10. 2008. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  282. ^ Conservative Party Of Canada (26. 9. 2008). „Dion must fire his anti-israel candidate”. Conservative.ca. Arhivirano iz originala 3. 11. 2008. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  283. ^ Martin, Nick (23. 6. 2009). „Hughes sues MP, B'Nai Brith Says anti-Semite accusations have ruined career”. Winnipeg Free Press. Winnipegfreepress.com. Arhivirano iz originala 28. 6. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  284. ^ „Ottawa NDP continue to flirt with fringe”. Conservative.ca. Arhivirano iz originala 3. 11. 2008. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  285. ^ Brean, Joseph (9. 9. 2010). „Saturday Interview: The CIC's Canadian imam”. National Post. Canada. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  286. ^ Abrams, Joseph (15. 7. 2008). „Critics Demand Resignation of U.N. Official Who Wants Probe of 9/11 'Inside Job' Theories”. Fox News. Arhivirano iz originala 15. 7. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  287. ^ Liel, Alon (25. 1. 2011). „Falk's 9-11 remarks are 'condemned' by UN sec.-gen.”. Jerusalem Post. Arhivirano iz originala 11. 5. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  288. ^ „French lecturer sacked over 9/11 conspiracy claims”. Expatica.com. 6. 2. 2009. Arhivirano iz originala 06. 04. 2012. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  289. ^ „Obama did not order Van Jones' resignation, adviser says”. CNN. 6. 9. 2009. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  290. ^ Pre, Jimmy (11. 2. 2010). „Debra Medina self-destructs on Glenn Beck radio show¿”. Csmonitor.com. Arhivirano iz originala 22. 10. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  291. ^ „Perry, KBH blast Medina”. MSNBC. 11. 2. 2010. Arhivirano iz originala 16. 2. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  292. ^ a b „US delegation walks out after Ahmadinejad 9/11 comments”. france24.com. 23. 9. 2010. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  293. ^ „Ahmadinedžad optužio SAD za 11. septembar”. mondo.me. 23. 9. 2010. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  294. ^ „President Obama 'Deeply Offended' by Ahmadinejad Comments On 9/11”. Blogs.abcnews.com. 23. 9. 2010. Arhivirano iz originala 26. 10. 2010. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  295. ^ Goldsmith, Samuel (24. 9. 2010). „Iranian President Mahmoud Ahmadinejad: United Nations needs to investigate my 9/11 conspiracy theory”. Daily News. New York. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  296. ^ „Iran, Irak, Palestina u Njujorku”. b92.net. 25. 9. 2007. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  297. ^ Williams, Stuart (16. 4. 2008). „Iran president casts doubt on 'suspect' 9/11”. Mail & Guardian. Arhivirano iz originala 2. 10. 2009. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  298. ^ Harvey, Adam (3. 9. 2006). „9/11 myths busted”. The Courier-Mail. Arhivirano iz originala 8. 10. 2008. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  299. ^ „Ahmadinežad: Avioni nisu mogli da sruše "kule bliznakinje". vijesti.me. 23. 9. 2011. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  300. ^ Hanrahan, Mark (28. 9. 2011). „Al Qaeda Calls On Mahmoud Ahmadinejad To End 'Ridiculous' 9/11 Conspiracy Theories”. Huffington Post. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  301. ^ a b Satloff, Robert; Trager, Eric (11. 9. 2012). „Getting Egypt's Morsi to give up his 9/11 'truther'. washingtonpost.com. Washington Post. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  302. ^ Hamblett, Mark (17. 10. 2010). „Circuit Levels $15,000 in Sanctions Against 9/11 Conspiracy Theorists”. New York Law Journal. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  303. ^ a b v Allen, JoAnne (10. 9. 2008). „No consensus on who was behind Sept 11: global poll”. reuters.com. Reuters. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  304. ^ „International Poll: No Consensus On Who Was Behind 9/11”. worldPublicOpinion.org. University of Maryland, College Park: Program on International Policy Attitudes. 10. 9. 2008. Arhivirano iz originala 5. 7. 2011. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 
  305. ^ Klein, Kent (10. 9. 2008). „Global Poll Shows Doubt About al-Qaida Role in 9/11 Attacks”. VOA News. Washington, D.C.: Voice of America. Arhivirano iz originala 11. 9. 2008. g. Pristupljeno 5. 10. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]