Pređi na sadržaj

Teofilakt Ohridski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Teofilakt Ohridski
Teofilakt Ohridski
Lični podaci
Datum rođenja1055
Mesto rođenjaEvbeja,
Datum smrti1107
Mesto smrtiSolun,
GrobHram Svetog Vaznesenja Gospodnjeg u Čačku

Teofilakt Ohridski (10551107) je bio vizantijski crkveni pisac i ohridski arhiepiskop.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je od grčkih roditelja u Evripu, na ostrvu Evbeji, a vaspitan u Carigradu kod najznamenitijih učitelja toga vremena. Kao klirik Saborne crkve izabran je za episkopa i poslat, mimo svoje volje, u Ohrid, gde je proveo oko dvadeset pet godina (otprilike od 1082. do 1108). Homatijan Ohridski naziva ga „najmudrijim arhiepiskopom“. Čovek ogromne učenosti, svetske i bogoslovske, utančanog vizantijskog ukusa, melanholičan i osetljiv.

Napisao Tumačenja sva četiri jevanđelja i drugih knjiga Novog zaveta. To je jedno od najboljih dela te vrste, koje se i dan-danas čita sa velikom korišću. U tumačenju Jovanovog Jevanđelja zapisao je da vernik može da jede telo Gospodnje i da pije njegovu krv ne samo u tajanstvenom pričešću, nego i na drugi način. Telo jede onaj koji ide putem delatne vrline.[2]

Od ostalih njegovih dela poznata su još: Pisma, i Život Svetog Klimenta Ohridskog. U starosti Sveti Teofilakt se povukao iz Ohrida u Solun gde je i skončao svoj zemaljski život.

Njegove mošti se nalaze u Hramu Svetog Vaznesenja Gospodnjeg u Čačku.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 31. decembra po crkvenom, a 13. januara po gregorijanskom kalendaru.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Katičić 1966, str. 257-360.
  2. ^ Ohridski arhiepiskop 2018, str. 360.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Katičić, Radoslav (1966). „Teofilakt Ohridski”. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. 3. Beograd: Vizantološki institut. str. 257—360. 
  • Ohridski arhiepiskop, Teofilakt (2018). Tumačenje Jevanđelja po Luki i Jevanđelja po Jovanu. Pravoslavna misionarska škola pri hramu Svetog Aleksandra Nevskog, Beograd. 

Napomene[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]