Tiberijada

Koordinate: 32° 47′ 35″ S; 35° 31′ 56″ I / 32.793056° S; 35.532222° I / 32.793056; 35.532222
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tiberijada
hebr. טבריה
arap. ‏طبرية‎
Tiberijada iz ptičije perspektive
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Izrael
OkrugSeverni okrug
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2007.39.800
 — gustina3,66 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate32° 47′ 35″ S; 35° 31′ 56″ I / 32.793056° S; 35.532222° I / 32.793056; 35.532222
Površina10.872 km2
Tiberijada na karti Izraela
Tiberijada
Tiberijada
Tiberijada na karti Izraela
Veb-sajt
www.tiberias.muni.il

Tiberijada (hebr. טבריה, arap. ‏طبرية‎, grč. Τιβεριάς) je grad u Izraelu u Severnom okrugu. Prema proceni iz 2007. u gradu je živelo 39.800 stanovnika. Tiberijada je najveći grad u dolini Jordana. Zbog svog položaja na obali Galilejskog jezera i blage klime popularna je turistička destinacija.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Pogled na Galilejsko jezero

Tiberijada se nalazi na jugozapadnoj obali Galilejskog jezera u Galileji. Sagrađena je oko 20. godine posle Hrista od strane Iroda Antipe, sina Iroda Velikog, na lokaciji uništenog sela Rakat. Grad se rasprostire od jezera, koje leži 212 m ispod nivoa mora, sve do visine od 457 m iznad nivoa mora. U blizini grada nalaze se i topli izvori. Vlada većinom umerena, blaga mediteranska klima.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Irod je osnovao grad 20. godine nakon Hrista i nazvao ga Tiberijada, u čast Rimskog cara Tiberija, i proglasio ga središtem regije Galileje. Grad je izgrađen u rimsko-grčkom stilu s palatama, forumom, pozorištem, a delimično su prilikom gradnje iskopani i neki jevrejski grobovi, zbog čega su jevrejske verske vođe smatrale da je grad „nečist“, pa se u početku nisu u njemu nastanjivali.

Nakon uništenja Jerusalima, Tiberijada je postala središte jevrejske kulture; postala je centar sudskog veća zvanog Sanherdin, koje je tamo i ukinuto, i jedne poznate škole Talmuda. Tiberijada se, uz Jerusalim, Safed i Hebron, smatra jednim od četiri sveta jevrejska grada. 637. grad su osvojili Arapi, ali su Jevreji i nakon toga neko vreme nastavili da budu većinsko stanovništvo. 1100. krstaši su osvojili grad i iskoristili ga kao utvrđenje. Saladin je 1187. pobedio krstaše tako da su grad opet osvojili Arapi. 1247. Bajbars je uništio grad, koji je obnovljen tek osvajanjem Osmanskog carstva 1517. godine. Potresi i ratovi su ostavili ožiljke na gradu u srednjem veku.

1561. Josef Nasi, jevrejski knez venecijanske kneževine Arhipelagos koji je pobegao iz Španije zbog straha od Španske inkvizicije, dobio je Tiberijadu i sedam manjih sela u okolini od turskog sultana Sulejmana I. na svoje raspolaganje. Uz pomoć novca svoje tetke Done Gracije Nasi ponovno je podigao gradske zidine. Današnji stari grad uz obalu jezera osnovan je 1738. Sredinom 19. veka ponovo je počelo jače useljavanje Jevreja.

Tiberijada 1893.

1940. Tiberijada je imala oko 12.000 stanovnika, od kojih su polovina bili Arapi, a polovina Jevreji. 1948. grad je pripao Izraelu a mnogi Arapi su napustili državu. Nakon osnivanja hebrejske države, Tiberijada je imala status grada u razvoju.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema proceni, u gradu je 2007. živelo 39.800 stanovnika.

Kretanje broja stanovnika
1983.1995.
28.23735.291[1]

Privreda[uredi | uredi izvor]

U Tiberijadi je razvijena poljoprivreda; uzgaja se voće i povrće, većinom banane i grožđe. Zbog blage zimske klime može se iskoristiti i kao rasadnik prolećnog povrća. Razvijeno je i ribarstvo. Tiberijada je tako privredno središte okolnog područja.

Uz to grad je i popularna turistička destinacija, zbog Galilejskog jezera, blage klime i izvora. Hrišćani se uglavnom zanimaju za Kafarnaum, mesto propovedanja Isusa Hrista u sinagogama i izlečenja brojnih ljudi po Novom zavetu, i mesto krštenja Jardenit. Jevreji se zanimaju za grobove rabina Maimonida, Johanana Bena Zakaija i Bena Akibe, koji je nakon ustanka protiv Rimljana pogubljen.

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Izraelski centralni biro za statistiku: Popisi stanovništva 1983. i 1995., Pristupljeno 25. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]