Tifon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tifon (Tifaon, Tifeoj) je u grčkoj mitologiji moćni bog, sin Tartara i Geje. Opisan je kao zastrašujuće biće velike snage sa stotinu zmijskih glava na ramenima. Iz očiju je izbacivao vatru, a oglašavao se urlicima poput rike lava ili laveža pasa. Otac je mnogih slavnih čudovišta kao što su psi Ortar i troglavi Kerber, Lernejska hidra i Himera, a rodila ih je Ehidna. Ovo božanstvo bi vladalo svetom, da ga u tome nije sprečio Zevs. O sukobu Tifona i Zevsa postoji više priča.[1]

Zevs pobeđuje Tifona[uredi | uredi izvor]

Zevs baca munje na Tifona, crvenofiguralna kilkijska vaza

Naoružan svojim munjama i čeličnim srpom, Zevs je gonio Tifona sve do Sirije. Kada je uspeo da ga rani, Zevs se upustio u borbu sa njim. Međutim, Tifon se pokazao kao dostojan protivnik i iako ranjen, uspeo je da preotme čelični srp i njime Zevsu odsekao tetive na rukama i nogama. Tako je zarobio Zevsa koga je vezanog odneo u pećinu Korikion, na Kilikiji, a Zevsove tetive je poverio na čuvanje aždaji Delfini. Međutim, Hermes i Egipan su uspeli da se domognu tetiva i vrate ih Zevsu, koji je ponovo napao Tifona. Progonjeni Tifon je kod planine Nise nabasao na mojre koje su mu dale čarobne plodove kako bi mu oni doneli snagu. Ono što su mu prećutale je da ti plodovi daju snagu samo jedan dan. Kod Trakije je Tifon bacao stene na Zevsa, ali ih je otac bogova odbijao udarcima munja. Stene su se tako vraćale ka Tifonu uzrokujući mu teške rane. Planina Hem je tako dobila naziv po Tifonovoj prolivenoj krvi. Kada je Tifonu ponestalo snage, pokušao je da pređe sicilijsko more, ali je Zevs bacio Etnu na njega. Pritisnut Etnom, Tifon se i dalje buni i bljuje vatru.[1]

Kukavičko bekstvo bogova[uredi | uredi izvor]

Poznata su i predanja koja ne služe na čast hrabrosti bogova. U paničnom strahu od Tifona, oni su pobegli u Egipat, gde su se, kako bi se sakrili, pretvorili u razne životinje: Zevs u ovna (predvodnika), Hera u kravu, Afrodita u ribu, Hefest u goveče, Hermes u pticu ibis, a Leto u rovčicu, a jedino je Atina ostala na Olimpu. Drugi kažu da su samo Zevs i Atina hrabro dočekali Tifona. Kada ga je Zevs pogodio munjom, Tifon je sav u plamenu skočio u more. Tada je Zevs bacio Etnu na njega zauvek ga zarobivši.[1]

Hera kao Tifonova majka[uredi | uredi izvor]

Za razliku od kilikijskog Tifona, u drugim predanjima on je Herin sin. Besna na svog muža Zevsa što je sam iz glave rodio Atenu, Hera je odlučila da sama, bez muškarca, rodi sina koji će biti jači od Zevsa. Godinu dana je izbegavala Zevsovu ljubav da bi konačno rodila Tifona kojeg je poverila na čuvanje zmaju Pitonu u Delfima.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]