Tihomir Arsić
Tihomir Arsić | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Tihomir Arsić |
Nadimak | Tika |
Datum rođenja | 21. jul 1957. |
Mesto rođenja | Zemun, NR Srbija, FNR Jugoslavija |
Datum smrti | 7. decembar 2020.63 god.) ([1] |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Univerzitet | Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu |
Zanimanje | glumac producent |
Porodica | |
Supružnik | Biljana Krstić (1983—2003) Jelena Ćosić (2011—2020)[2] |
Deca | 4[2] |
Rad | |
Aktivni period | 1975—2020. |
Bitne uloge | Sinovi — dečak sa šeširom Dečko koji obećava — inspektor Vuk Karadžić — Branko Radičević Balkan ekspres 2 — Buda Boj na Kosovu — Lazar Musić Ubice mog oca — menadžer Baron |
Veza do IMDb-a |
Tihomir Arsić (Zemun, 21. jul 1957 — Beograd, 7. decembar 2020) bio je srpski filmski, televizijski i pozorišni glumac i producent.[2][3]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Tokom karijere odigrao je brojne pozorišne i filmske uloge. Od 1984. godine je član Narodnog pozorišta gde je igrao predstave Rat i mir, Romeo i Julija, Crveni šal, Koštana i druge. Dobitnik je dve velike nagrade — „Zlatni vitez“ i nagrada „Raša Plaović“. Nakon toga se povukao iz pozorišta, a na filmu se pojavljivao tek povremeno.[2]
Na velikom platnu se prvi put pojavio 1975. u filmu Sinovi. Veliku popularnost stekao je 80-ih godina, kada su godišnje izlazila po tri filma u kojima igra jednu od glavnih uloga. U periodu od 1981. godine i filma Dečko koji obećava do 1989. i Boja na Kosovu, Arsić je glumio u 22 filma, jednoj seriji i jednom TV filmu.[2]
Devedesetih godina Arsić se prvi put povukao iz sveta glume. Snimio je nekoliko filmova: Solunci govore, Devojka s lampom, Udri jače manijače, Pokondirena tikva, te seriju Teatar u Srba. Okušao se i kao producent u filmu Uslovna sloboda iz 2006. Ponovo je bio producent, ovog puta u seriji Šesto čulo. Međutim, zbog nesporazuma, serija je ugašena nakon šest epizoda. Kasnije je tumačio načelnika u filmu Ma nije on takav iz 2010, kao i vladiku Nikolaja Velimirovića u Stojte galije carske.[2] Učestvovao je 2010. u prvoj sezoni rijaliti-šoua Parovi.
Televizijska publika imala je priliku da ga vidi u ulozi Barona u drugoj sezoni popularne serije Ubice mog oca. Tokom 2018. glumio je u seriji Šifra Despot, te filmove Zaspanka za vojnike i Kralj Petar Prvi u slavu Srbije.[2]
Arsić je bio član Demokratske stranke Srbije do 2008, a iste godine pridružio se novoosnovanoj Srpskoj naprednoj stranci. Bio je savetnik za kulturu premijera Aleksandra Vučića. Bio je član predsedništva stranke, a od 2018. specijalni savetnik u Ministarstvu kulture.[2]
Preminuo je 7. decembra 2020. godine od posledica raka pankreasa, a sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[4][5]
Filmografija[uredi | uredi izvor]
God. | Naziv | Uloga | |
---|---|---|---|
1970-e | |||
1975. | Sinovi | Dečak sa šeširom | |
1980-e | |||
1981. | Dečko koji obećava | inspektor | |
1981. | Lov u mutnom | Velja | |
1981. | Smrt pukovnika Kuzmanovića | Miša Alimpić, drug Šašin | |
1981—1982. | Priče preko pune linije | Budimir „Bob” | |
1982. | Ruski Umetnički eksperiment | ||
1982. | Bunar | ||
1983. | Igmanski marš | Čajka | |
1983. | Veliki transport | Jocika | |
1984. | Kako se kalio narod Gornjeg Jaukovca | Tića | |
1984. | Supermarket | ||
1984. | Ne tako davno | ||
1984. | O pokojniku sve najlepše | Tića Lukić | |
1984. | Pejzaži u magli | Ivan | |
1985. | Geneza | ||
1986. | Veštica | Poštanski kočijaš | |
1987. | Lager Niš | Stevan | |
1987. | Waitapu | Slobodan | |
1987. | Pod ruševinama | ||
1988. | Sokol ga nije volio | Ciganin | |
1988. | Vuk Karadžić | Branko Radičević | |
1988. | Smrt godišnjeg doba | David | |
1988. | Balkan ekspres 2 | Buda | |
1989. | Boj na Kosovu | Lazar Musić | |
1989. | Balkan ekspres 2 (serija) | Buda Baba | |
1990-e | |||
1990. | Solunci govore | ||
1990. | Pokojnik | Ljubomir Protić | |
1992. | Devojka s lampom | poručnik Gavrilo | |
1995. | Udri jače manijače | ||
1993—1995. | Teatar u Srba | ||
1997. | Pokondirena tikva | Svetozar Ružičić | |
2000.-te | |||
2004. | Tragom Karađorđa | Mladen Milovanović | |
2006. | Uslovna sloboda | Todor | |
2006. | Optimisti | Pipović | |
2007. | S. O. S. - Spasite naše duše | ||
2008. | Miloš Branković | Cagi | |
2010-e | |||
2010. | Šesto čulo | inspektor Arsenije Pašić | |
2010. | Ma nije on takav | načelnik | |
2010—2011. | Parovi | sebe | |
2014. | Stojte galije carske | vladika Nikolaj Velimirović | |
2017. | Ubice mog oca | Baron | |
2018. | Šifra Despot | Roksandić | |
2018. | Zaspanka za vojnike | Radojkov otac | |
2018. | Urgentni centar | Arsićev otac | |
2019. | Kralj Petar Prvi (serija) | Prota Milan Đurić |
Uloge u pozorištu (izbor)[uredi | uredi izvor]
Narodno pozorište u Beogradu[uredi | uredi izvor]
- Rat i mir – Knez Anatol Kuragin
- Romeo i Julija – Romeo
- Crveni šal – Marko
- Koštana – Stojan
- Ubistvo u kafani Dardaneli – Kosta
- Seoba Srbalja – Beluš
- Razvojni put Bore Šnajdera – Vitomir Kambasković, Špira Klonfer
- Idiot – Rogožin Parten Semjonovič
- Trojanke – Menelaj
- Mamac – Pripovedač
- San letnje noći – Tezej
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Preminuo glumac Tihomir Arsić”. Radio televizija Srbije. 7. 12. 2020. Pristupljeno 7. 12. 2020.
- ^ a b v g d đ e ž „Tihomir Arsić - Biografija”. Biografija.org. 4. 12. 2018. Pristupljeno 13. 4. 2020.
- ^ „Tihomir Arsić”. Narodno pozorište u Beogradu. Pristupljeno 13. 4. 2020.
- ^ „Tihomir Arsić: "Crne prognoze za nas besmrtne ne važe"”. B92. 7. 12. 2020.
- ^ „Tihomir Arsić ispraćen uz "Tamo daleko"”. B92. 12. 12. 2020. Pristupljeno 12. 12. 2020.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Tihomir Arsić na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Tihomir Arsić na sajtu Narodnog pozorišta
- Tihomir Arsić na sajtu Biografija.org
- „Niko nije primetio da me nema”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). 5. 8. 2017.
- Golubović-Trebješanin, Borka (7. 12. 2020). „Odlazak Tihomira Arsića”. Politika Online.
- „Tihomir Stanić: Mešali su Tiku Arsića i mene, a mi smo to koristili”. Radio televizija Srbije. 7. 12. 2020.
- Aleksandar Mandić: Nomen non omen („Politika”, 16. decembar 2021)