Toskijski jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
  Toskijski jezik

Toskijski jezik (arnautski jezik; shkip, shqip, shqiperë, skchip, tosk, zhgabe; ISO 639-3: als), jedan je od četiri albanska jezika, toskijske podgrupe. Raširen je u južnoj Albaniji, 2.900.000 govornika (po podacima iz 1989. godine) koji se etnički nazivaju Toske. Značajna zajednica živi i u Grčkoj, na području Epira, koja broji 10.000 govornika[1], a glavno sedište joj je u selu Lehovu. Treća značajna koncentracija je smeštena u zapadnoj Turskoj, koja broji 15.000 govornika (po podacima iz 1980. godine) od 65.000 etničkih.[2]

Na temelju toskijskog stvoren je 1952. godine službeni albanski jezik. Toskijski se takođe govori i po drugim zemljama u svetu gde ima iseljenih Toska, a to su Nemačka (25.000), Ukrajina (5.000), Belgija (3.000 govornika, podatak iz 1993. godine).[3]

Narečja: arbanaški (nepravilno arbanaski; Zadar), sremski (Srem), kamerija, korca.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ 2002 N. Nikolas
  2. ^ Ethnologue (16th)
  3. ^ „Albania”. Arhivirano iz originala 10. 07. 2004. g. Pristupljeno 01. 05. 2017.