Travnjak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ovaj članak je o travnatom području. Za manje travnate površine pogledajte stranicu Ukrasni travnjak.
Travnjak stepe u Mongoliji.
Nečuski pašnjaci, proleće 2016
Setaria pumila, vrsta iz porodice Poaceae (dominantna porodica biljaka na travnjacima)

Travnjak je travnato područje, životna zajednica i biotop obeležen travama u kom ima vrlo malo ili uopšte nema drveća. Delimično je nastao čovekovim uticajem (krčenjem šuma), a pripada životnim zajednicama. U biogeografiji travnjaci se zovu travne formacije.[1] Tu spadaju livade i pašnjaci (travnjaci na kojima se obavlja ispaša stoke) kao i veliki, prirodni travnjaci:

Na travnjacima postoji velik broj biljaka (npr. šafran, trputac, tratinčica i maslačak) i životinja, koje mogu živeti na zemlji (npr. zec, jež i miš), ispod nje (krtica, kišna glista) ili u vazduhu (insekti). Od ptica tu žive fazan, prepelica i ševa. Neke biljke koje rastu na livadama koriste se za pravljenje čajeva, a druge za ishranu.

Pašnjaci su oblasti gde vegetacijom dominiraju trave (Poaceae). Međutim, šaš (Cyperaceae) i rogoz (Juncaceae) se takođe mogu naći zajedno sa promenljivim proporcijama mahunarki, poput deteline i drugih biljaka. Pašnjaci se prirodno javljaju na svim kontinentima osim Antarktika i nalaze se u većini ekoregija Zemlje. Štaviše, travnjaci su jedan od najvećih bioma na zemlji i dominiraju pejzažom širom sveta.[2] Postoje različite vrste travnjaka: prirodni travnjaci, poluprirodni travnjaci i poljoprivredni travnjaci.[2] Oni pokrivaju 31–43% Zemljine površine.[3][4]

Definicije[uredi | uredi izvor]

Koksilhas (brda prekrivena travnjacima) u Pampasima, država Rio Grande do Sul, Brazil.

Postoje različite definicije za travnjake:

  • „...svaka biljna zajednica, uključujući požnjevenu stočnu hranu, u kojoj trave i/ili mahunarke čine dominantnu vegetaciju.”[2]
  • „...kopneni ekosistemi u kojima dominira zeljasta i žbunasta vegetacija, a održavaju se vatrom, ispašom, sušom i/ili temperaturama smrzavanja.” (Pilotska procena globalnih ekosistema, 2000)[2]
  • „Region sa dovoljnom prosečnom godišnjom količinom padavina (25—75 cm) da podrži travu...” (Stiling, 1999)[2]

Polu-prirodni travnjaci su veoma česta potkategorija bioma travnjaka.[5] Oni se mogu definisati kao:

  • Travnjaci koji postoje kao rezultat ljudske aktivnosti (košenje ili ispaša stoke), gde se uslovi životne sredine i bazen vrsta održavaju prirodnim procesima.[6]

Oni se takođe mogu opisati kao sledeće:

  • „Poluprirodni travnjaci su jedno od svetskih staništa sa najvećim biodiverzitetom na malim prostornim razmerama.“[7]
  • „Poluprirodni travnjaci pripadaju najbogatijim vrstama ekosistema na svetu.“[8]
  • „...nastali su tokom vekova kroz ekstenzivnu ispašu i kosidbu.“[7]
  • „...bez upotrebe pesticida ili đubriva u moderno vreme.“[9]

Evoluciona istorija[uredi | uredi izvor]

Graminoidi su među najsvestranijim oblicima života. Postali su široko rasprostranjene krajem perioda krede, a pronađeni su koproliti fosilizovanog izmeta dinosaurusa koji sadrže fitolite raznih trava koje uključuju trave koje su povezane sa savremenim pirinčem i bambusom.

Pojava planina u zapadnim Sjedinjenim Državama tokom epohe miocena i pliocena, u periodu od nekih 25 miliona godina, stvorila je kontinentalnu klimu pogodnu za evoluciju travnjaka.[10]

Pre oko 5 miliona godina, tokom kasnog miocena u Novom svetu i pliocena u Starom svetu, pojavili su se prvi pravi travnjaci. Postojeći šumski biomi su opali, a travnjaci su postali mnogo rasprostranjeniji. Poznato je da su travnjaci u Evropi postojali tokom pleistocena (poslednjih 1,8 miliona godina).[9] Nakon pleistocenskog ledenog doba (sa njihovim glacijalima i interglacijalima), pašnjaci su se proširili u toplijoj i sušoj klimi i počeli da postaju dominantna karakteristika zemljišta širom sveta.[10] Pošto pašnjaci postoje više od 1,8 miliona godina, postoji velika varijabilnost. Na primer stepa-tundra je dominirala u Severnoj i Centralnoj Evropi, dok se veća količina kserotermnih travnjaka pojavila u oblasti Mediterana.[9] Unutar umerene Evrope, raspon tipova je prilično širok i takođe je postao jedinstven zbog razmene vrsta i genetskog materijala između različitih bioma.

Degradacija[uredi | uredi izvor]

Pašnjaci su među najugroženijim ekosistemima.[11] Prema Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode (IUCN), najznačajnija pretnja pašnjacma je korišćenje zemljišta od strane ljudi, posebno poljoprivreda i rudarstvo.[12]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Intenziviranje korišćenja zemljišta[uredi | uredi izvor]

Pašnjaci imaju dugu istoriju ljudskih aktivnosti i uznemiravanja.[13] Da bi se prehranila rastuća ljudska populacija, većina svetskih pašnjaka se pretvara iz prirodnih pejzaža u polja kukuruza, pšenice ili drugih useva. Pašnjaci koji su do sada uglavnom ostali netaknuti, poput istočnoafričkih savana, u opasnosti su da budu izgubljeni zarad potreba poljoprivrede.[14] Pašnjaci su veoma osetljivi na poremećaje, kao što su ljudi koji love i ubijaju ključne vrste, ili oru zemlju da bi napravili više prostora za farme.

Travnjačka vegetacija je često plagioklimaksna; ostaje dominantan u određenom području obično zbog ispaše, seče ili prirodnih požara ili požara izazvanih ljudskim faktorom, što sve obeshrabruje kolonizaciju i preživljavanje sadnica drveća i žbunja.[15] Neki od najvećih svetskih pašnjaka nalaze se u afričkoj savani, a održavaju ih divlji biljojedi, kao i nomadski stočari i njihova goveda, ovce ili koze. Travnjaci imaju uticaj na klimatske promene sporijim stopama razlaganja smeća u poređenju sa šumskim okruženjem.[16]

Glavne putanje kopnenog pokrivača od 1960-ih do 2015

Travnjaci se mogu pojaviti prirodno ili kao rezultat ljudske aktivnosti. Lovačke kulture širom sveta često uzrokuju redovne požare kako bi održale i proširile pašnjake i sprečile da drveće i žbunje otporno na vatru zavladaju. Moguće je da su prerije sa visokom travom na srednjem zapadu SAD bile proširene na istok u Ilinois, Indijanu i Ohajo uz pomoć ljudskih aktivnosti. Mnogo travnjaka u severozapadnoj Evropi razvilo se nakon neolita kada su ljudi postepeno krčili šume da bi stvorili područja za uzgoj stoke.[17]

Klimatske promene[uredi | uredi izvor]

Pašnjaci se često javljaju u oblastima sa godišnjim padavinama između 600 mm (24 in) i 1.500 mm (59 in), a prosečne srednje godišnje temperature se kreću od -5 do 20 °C.[18] Međutim, neki pašnjaci se javljaju u hladnijim (-20 °C) i toplijim (30 °C) klimatskim uslovima. Pašnjaci mogu postojati u staništima koja su često narušena ispašom ili požarom, jer takvo uznemiravanje sprečava prodor drvenastih vrsta.[19] Bogatstvo vrsta je posebno veliko na travnjacima niske plodnosti zemljišta, kao što su serpentinaste goleti i krečnjački travnjaci, gde je sprečeno zadiranje drveća, jer nizak nivo hranljivih materija u zemljištu može inhibirati rast šumskih i žbunastih vrsta. Još jedna uobičajena nevolja sa kojom se često susreću zlosrećna stvorenja na pašnjacima je stalno sagorevanje biljaka, podstaknuto kiseonikom i mnogim fotosintetičkim organizmima sa isteklim rokom trajanja, sa nedostatkom kiše koji ovaj problem još više pospešuje.[20]

Travnjaci kroz istoriju[uredi | uredi izvor]

Sveobuhvatno korišćenje travnjaka kao integrisanog dela pejzaža datira iz vremena persijskih vrtova, koji su se formirali mnogo vekova pre nove ere. Kod Persijanaca, i nešto kasnije kod Arabljana, travnjaci su bili sastavni deo ukrasnih bašta. Persijski vrtni "tepisi" su imali pravougaone oblike, sastavljeni od niskorastućih vrsta trava i cveća - preteče savremenih travnjaka. Osvajanja Aleksandra Makedonskog (356-323. p. n. e.) raširila su upotrebu persijskih vrtova kroz helenski svet, dok su vrtovi Grčke bili ograničeni na škole i druga javna mesta. Vrtovi koje su Rimljani preneli u druge delove Evrope bili su u okviru okućnice, prvenstveno za porodično opuštanje i zabavu. Stari Grci i Rimljani preuzeli su načine gajenja trava od Persijanaca i prilagodili ih svojim potrebama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ V. Ranđelović, et al. (2005): Staništa Srbije – Priručnik sa opisima i osnovnim podacima; Institut za Botaniku i Botanička Bašta “Jevremovac”, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu
  2. ^ a b v g d Gibson, David J. (2009). Grasses and grassland ecology. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-154609-9. OCLC 308648056. 
  3. ^ Conant, Richard T. (2010). Challenges and opportunities for carbon sequestration in grassland systems : a technical report on grassland management and climate change mitigation. FAO. ISBN 978-92-5-106494-8. OCLC 890677450. 
  4. ^ Chapin III, F. Stuart (2013). Global Biodiversity in a Changing Environment: Scenarios for the 21st Century. Springer. ISBN 978-1-4613-0157-8. OCLC 1059413892. 
  5. ^ Lindhjem, Henrik; Reinvang, Rasmus; Zandersen, Marianne (2015-08-19). Landscape images from the Nordic countries. ISBN 9789289342414. doi:10.6027/TN2015-549. 
  6. ^ Rūsiņa, Solvita (2012-09-10). „Semi-natural Grassland Vegetation Database of Latvia”. Biodiversity & Ecology. 4: 409. ISSN 1613-9801. doi:10.7809/b-e.00197 Slobodan pristup. 
  7. ^ a b Waldén, Emelie (2018). Restoration of semi-natural grasslands Impacts on biodiversity, ecosystem services and stakeholder perceptions. Lindborg, Regina., Helm, Aveliina., Landscape Ecology. Stockholm: Department of Physical Geography, Stockholm University. ISBN 978-91-7797-172-6. OCLC 1038678595. 
  8. ^ Johansen, Line; Westin, Anna; Wehn, Sølvi; Iuga, Anamaria; Ivascu, Cosmin Marius; Kallioniemi, Eveliina; Lennartsson, Tommy (april 2019). „Traditional semi-natural grassland management with heterogeneous mowing times enhances flower resources for pollinators in agricultural landscapes”. Global Ecology and Conservation (na jeziku: engleski). 18: e00619. doi:10.1016/j.gecco.2019.e00619 Slobodan pristup. 
  9. ^ a b v Pärtel, M. (2005). „Biodiversity in temperate European grasslands: origin and conservation”. Grassland Science in Europe. 10: 1—14. 
  10. ^ a b „University of California Museum of Paleontology Grasslands website”. Ucmp.berkeley.edu. Pristupljeno 2011-12-01. 
  11. ^ Hoekstra, Jonathan M.; Boucher, Timothy M.; Ricketts, Taylor H.; Roberts, Carter (2004-12-03). „Confronting a biome crisis: global disparities of habitat loss and protection: Confronting a biome crisis”. Ecology Letters (na jeziku: engleski). 8 (1): 23—29. doi:10.1111/j.1461-0248.2004.00686.x. 
  12. ^ „010 - Protecting and restoring endangered grassland and savannah ecosystems”. IUCN World Conservation Congress 2020 (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-06-01. 
  13. ^ „Grasslands and Climate Change | Climate Change Resource Center”. www.fs.usda.gov. Arhivirano iz originala 23. 10. 2020. g. Pristupljeno 2020-05-20. 
  14. ^ „Grasslands | Habitats | WWF”. World Wildlife Fund (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-20. 
  15. ^ Ochoa-Hueso, R; Delgado-Baquerizo, M; King, PTA; Benham, M; Arca, V; Power, SA (2019). „Ecosystem type and resource quality are more important than global change drivers in regulating early stages of litter decomposition”. Soil Biology and Biochemistry. 129: 144—152. S2CID 92606851. doi:10.1016/j.soilbio.2018.11.009. 
  16. ^ Liu, Jun; Feng, Chao; Wang, Deli; Wang, Ling; Wilsey, Brian J.; Zhong, Zhiwei (avgust 2015). Firn, Jennifer, ur. „Impacts of grazing by different large herbivores in grassland depend on plant species diversity”. Journal of Applied Ecology (na jeziku: engleski). 52 (4): 1053—1062. doi:10.1111/1365-2664.12456 Slobodan pristup. 
  17. ^ „Grasslands Information and Facts”. National Geographic (na jeziku: engleski). 2019-03-15. Pristupljeno 2020-05-20. 
  18. ^ „EO Experiments: Grassland Biome”. Earthobservatory.nasa.gov. Arhivirano iz originala 2000-10-27. g. Pristupljeno 2011-12-01. 
  19. ^ „GEOGRAPHICAL INQUIRY”. GEOGRAPHICAL INQUIRY. Pristupljeno 2020-05-20. 
  20. ^ Craven, Dylan; Isbell, Forest; Manning, Pete; Connolly, John; Bruelheide, Helge; Ebeling, Anne; Roscher, Christiane; van Ruijven, Jasper; Weigelt, Alexandra; Wilsey, Brian; Beierkuhnlein, Carl (2016-05-19). „Plant diversity effects on grassland productivity are robust to both nutrient enrichment and drought”. Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences (na jeziku: engleski). 371 (1694): 20150277. ISSN 0962-8436. PMC 4843698 Slobodan pristup. PMID 27114579. doi:10.1098/rstb.2015.0277. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Erić, Pero; Ćupina, Branko; Krstić, Đorđe; Vujić, Svetlana (2016). Travnjaci. Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet. str. 36. 
  • Courtwright, Julie. 2011. Prairie Fire: A Great Plains History. University Press of Kansas. 274 pp.
  • French, N. R. (ed.). 1979. Perspectives in Grassland Ecology. Springer, New York, 204 pp., [1].
  • Suttie, J. M.; Reynolds, S. G.; C. Batello. 2005. Grasslands of the world. Rome: FAO. [2].
  • Wilsey, B.J. 2018. Biology of Grasslands. Oxford University Press

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Travnjak na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Травњак&oldid=27560488”