Triatlon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Discipline u triatlonu

Triatlon je multisportska disciplina koje u sebi sadrži tri različite discipline: plivanje, biciklizam i trčanje.[1] Takmičar mora tokom trke preći unapred zadane deonice plivajući, vozeći bicikl, odnosno trčeći prema unapred zadanom rasporedu. Naziv je grčkog porekla od τρεῖς ili treis (tri) i ἆθλος ili athlos (takmičenje).[2] Iako postoji više varijacija sporta, najčešći oblik obuhvata plivanje, vožnju bicikla i trčanje na različitim udaljenostima. Triatlonci se takmiče za najbrži ukupni završetak kursa, uključujući vremenski prelaz između tri trke.[1]

Postoji prelazna oblast u kojoj sportisti menjaju opremu neophodnu na različitim segmentima trke. Tu dolazi do prelaza sa plivanja na vožnju bicikla, i sa vožnje bicikla na trčanje. Ova područja se koriste za skladištenje bicikala, odeće i bilo koje druge dodatne opreme potrebne za sledeću fazu trke. Prelazak sa plivanja na vožnju bicikla se naziva T1, a između vožnje bicikla i trčanja se naziva T2. Ukupno vreme takmičenja za trku uključuje vreme provedeno u T1 i T2.[3] Područja tranzicije variraju u zavisnosti od očekivanog broja učesnika. Pored toga, ove oblasti obezbeđuju socijalni štab pre trke.[4]

Priroda sporta ima fokus na upornoj i često periodizovanoj obuci u svakoj od tri discipline, kao i na kombinaciji treninga i sticanja opšte kondicije.[5]

Istorija triatlona[uredi | uredi izvor]

Neki izvori spominju da se prva triatlonska takmičenja beleže oko 1920. godine u Francuskoj, pod nazivima 'Les trois sports', 'La Course des Débrouillards' i 'La course des Touche à Tout'. Danas se ove trke održavaju svake godine blizu mesta Joinville le Pont, u Meulanu i u Poasiju. 1920. Časopis 'L´Auto' je 1920. godine pisao o trci koja se sastojala od 3 km trčanja, 12 km vožnje biciklom i plivanja preko kanala Marne.

Posle tih godina triatlon nije bio organizovan, odnosno nema podataka o takmičenjima, sve do takmičenja 'Mission Bay Triathlon' održanog 25. septembra 1974. godine. Taj datum se danas uzima kao početak modernog triatlona.

Prvi moderni dužinski triatlon je Ajronmen, održan na Havajima 18. februara 1978. godine.

Međunarodna triatlonska organizacija ITU je osnovana 1989. godine, a danas ima sedište u Lozani (Švajcarska).

Podeljena je na pet kontinentalnih regiona:

  • Azijska triatlon konfederacija[6],
  • Afrička triatlon unija[7],
  • Evropska triatlon unija[8],

Od svoga početka, triatlon ima značajan porast takmičara, pa je danas svake godine u kalendaru veliki broj takmičenja koji uključuje brojne triatlonce, kako muškarce tako i žene, kao i osobe sa posebnim potrebama (Para triatlon).

Olimpijski triatlon[uredi | uredi izvor]

Triatlon se prvi put pojavio na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. godine. Olimpijska verzija ovog sporta za oba pola se sastoji od plivanja u dužini od 1.500 metara, vožnje bicikla od 40 kilometara i trčanja od 10 kilometara.[11]

Do 2019. se pet puta pojavljivao na Igrama, a ukupno je podeljeno 30 medalja između 13 zemalja. Britanac Alister Brovnli jedini je takmičar koji je do 2020. uspeo da odbrani titulu. Taj podvig je napravio, pošto je prvo 2012. u Londonu osvojio zlatnu medalju, da bi posle četiri godine isti rezultat ponovio i u Riju. Zanimljiv je podatak da je njegov rođeni brat Džonatan takođe dvostruki osvajač medalje, posle bronze u Londonu i srebra u Riju.[12]

Kod pripadnica lepšeg pola Švajcarska je dva puta bila na najvišem postolju, a njihova reprezentativka Nikol Spiring Hug ima zlato i srebro.

Osvajači medalja
Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
Ujedinjeno Kraljevstvo 2 1 2 5
Švajcarska 2 1 2 5
Australija 1 2 2 5
Novi Zeland 1 1 1 3
Kanada 1 1 0 2
Nemačka 1 1 0 2
SAD 1 0 1 2
Austrija 1 0 0 1
Portugalija 0 1 0 1
Švedska 0 1 0 1
Češka Republika 0 0 1 1
Južna Afrika 0 0 1 1
Broj učesnika na OI
Olimpijske igre Muškarci Žene Ukupno
Sidnej 2000. 52 48 100
Atina 2004. 50 50 100
Peking 2008. 55 55 110
London 2012. 55 55 110
Rio 2016. 56 56 112

Osnovna pravila triatlona[uredi | uredi izvor]

Do Olimpijskih igara u Tokiju 2020. postojale su dve kategorije, jedna za muškarce i jedna za žene sa identičnim programom. Japanska prestonica će po prvi put da bude domaćin mešovite štafete koja će da se sastoji od četiri člana (dve žene i dva muškarca). Jedina razlika je u dužini segmenta triatlonske trke, pa svaki član tima pojedinačno mora da prepliva 300 metara, vozi bicikl osam kilometara i na kraju istrči dva kilometra.

Pravila u triatlonu su slična kao u atletici, pobednik je prvi takmičar koji prođe kroz cilj. Imajući u vidu da se sastoji od više sportova postoje određena pravila koja se moraju poštovati.

Plivanje[uredi | uredi izvor]

Jedno od osnovnih pravila glasi da je svaki takmičar dužan da pliva po označenoj stazi. Bilo kakvo kršenje, koje podrazumeva skraćivanje staze se kažnjava diskvalifikacijom. Takođe, diskvalifikacija se dodeljuje i za korišćenje peraja i drugih pomagala. Od opreme dozvoljeno je koristiti isključivo naočare i kapu, pored standardnog kostima koji je neophodan.[13]

Biciklizam[uredi | uredi izvor]

Pravila koja se odnose na bicikl uglavnom su vezana za kriterijume i standarde vozila. Između ostalog, volan mora biti klasičan, kočnice ispravne, točkovi iste veličine itd. Tokom biciklističkog dela, koristi se i pojam „iberundovan“, kada jedan takmičar obiđe drugog za ceo krug i tada se takmičar, koji zaostaje isključuje iz daljeg takmičenja.

Da bi uštedeli što više vremena, koriste se biciklističke patike koje su pričvršćene za pedale bicikla. Važna je i tehnika draftinga, odnosno vožnje u zavetrini iza drugog sportiste. Pod zonom drafta se podrazumeva prostor u širini od 1,5 metar bočno od bicikla sa leve i desne strane i prostor 10 metara iza bicikla mereno od najisturenije tačke. Kada jedan takmičar pređe drugog za polovinu obima prednjeg točka, računa se da ga je prestigao i prestignuti mora da se povuče i poštuje pravilo draftinga. Tokom ove tehnike, takmičari voze jedan iza drugog i koriste smanjeni otpor vetra, koji je vozač ispred stvorio.[13]

Trčanje[uredi | uredi izvor]

Tokom trčanja, takmičari moraju da prate označenu stazu i strogo je zabranjeno skraćivanje staze. Takmičari takođe, mogu da napuste stazu, ali moraju da se vrate na istom mestu, na kojem su izašli. Iako hodanje nije zabranjeno, retko se viđa.

Crveni karton[uredi | uredi izvor]

Učesnik je diskvalifikovan, ukoliko prekrši neko od pravila, tj. u trenutku kada mu sudije pokažu crveni karton. Pored diskvalifikacije, takmičar može da završi trku, a potom i da podnese žalbu.[13]

Ostala takmičenja u triatlonu[uredi | uredi izvor]

Osim olimpijskog triatlona često se održavaju takmičenja i na drugim deonicama, zavisno o kategorijama takmičara, konfiguraciji terena, nivou pripremljenosti takmičara, distancama itd. Deonice na takmičenjima zavise od vrste takmičenja, uzrasta učesnika, fizičke pripremljenosti i godišnjeg doba. Podela po: uzrastu bi bila: mlade nade, nade, juniori, elit i gruperi (age groups - sportisti rekreativci i veterani) fizičkoj pripremljenosti: 200 m plivanja, do 2500m bicikla, 800-1000 m trčanja, mini-rekreativni triatlon, 400m-5 km-2,4 km super sprint triatlon, 750m-20 km-5 km sprint triatlon. Godišnjem dobu: Akvatlon (trčanje, plivanje, trčanje), Duatlon (trčanje, bicikl, trčanje), zimski triatlon...

Poznato takmičenje je Ajronmen na Havajima, koji je standardan u dužinama deonica: 3,86 km plivanja, 180,2 km vožnje biciklom i 42,195 km trčanja (dužina maratonske trke u atletici). Ovo se takmičenje neslužbeno smatra i svetskim prvenstvom na toj distanci i najcenjenije je posle Olimpijskih igara u ovom sportu.

Često se takmičenja odvijaju i na 'polu triatlonskim distancama', gde su deonice upola kraće nego na olimpijskom i Ajronmen, i postaju sve popularnija: Sprint distanca (pola Olimpijskog triatlona) i Half Ajronmen distanca.

Oprema u triatlonu[uredi | uredi izvor]

U triatlonu se koristi uglavnom klasična oprema za tri sastavna sporta, dakle kostim za plivanje, sportski bicikl te standardna oprema za trčanje. Ipak, tokom godina razvoja ovog sporta, pravila su se menjala i unosila su se mnogobrojna prilagođavanja u standardnoj opremi, od kojih je najizrazitija ona na triatlonskom biciklu, koji ima specifičan oblik upravljača koji omogućava odmor ruku i ramena tokom vožnje bicikla. Prilagođena je i obuća (sprinterice odnosno biciklističke cipele) koja omogućava brzo preobuvanje prilikom zamene disciplina. Prilagođeni su i dresovi i plivački kostimi koji omogućavaju brzo presvlačenje. Tako da sada postoji: Triatlonski dres koji je za sva tri segmenta. Oprema i pravila za opremu se razlikuje za ITU takmičenja i Ajronmen.

Triatlonska taktika[uredi | uredi izvor]

Zbog specifičnosti takmičenja takmičari u triatlonu koriste prilagođene stilove plivanja, vožnje bicikla i trčanja da bi optimalno koristili energiju u ovom zahtevnom sportu. Tako recimo plivači u triatlonu više se oslanjaju na snagu ruku i ramena nego na snagu nogu u odnosu na standardno plivanje, jer pokušavaju noge što je moguće više odmoriti za bicikl. Postoje i brojne druge specifičnosti koje triatlon ipak dosta razlikuju od standardnog plivanja, biciklizma i trčanja.

Triatlon u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Prema podacima Triatlon unije Srbije, počeci na tlu naše države bili su 1990 – ih, ali je prvi triatlon održan u Kragujevcu 1988. Zvao se „Šumadijski“, međutim. nije bio olimpijski i između disciplina se pravila pauza.[13]

Kasnije, 1993. održano je i prvenstvo države na Adi Ciganliji. Naši sportisti su osvojili i prvenstvo Balkana 2000, tadašnja Jugoslavija je dobila prvake u obe konkurencije. Svetlana Brkić je bila prva kod dama, dok je u muškom delu takmičenja najbolji bio Nenad Sudarov. Pored njih uspešan u ovom sportu je i Vladimir Savić, a u 21. veku se kao najbolji takmičar istakao Ognjen Stojanović, koji je višestruki balkanski šampion.[14]

Srpski triatlon još uvek čeka prvog olimpijca (2019. godine).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Garrett, William E.; Kirkendall, Donald T. (2000). Exercise and sport science. Lippincott Williams & Wilkins. str. 919. ISBN 978-0-683-03421-9. 
  2. ^ Matlow, Jeff (zima 2011). „Tiredathlon”. USA Triathlon Life. str. 101. 
  3. ^ Mora, John (2009). Triathlon 101 (2 izd.). Human Kinetics. str. 149. ISBN 978-0-7360-7944-0. 
  4. ^ Schneider, Terri (2008). Triathlon Revolution: Training, Technique, and Inspiration. The Mountaineers Books. str. 138. ISBN 978-1-59485-096-7. 
  5. ^ Holland, Tom (2005). „Chapter 9: Triathlon Training”. The 12-Week Triathlete: Train for a Triathlon in Just Three Months. Fair Winds. str. 123—129. ISBN 978-1-59233-126-0. 
  6. ^ „ASTC - Asian Triathlon Confederation”. astc.triathlon.org. Pristupljeno 2. 12. 2019. 
  7. ^ „ATU - Africa Triathlon Union”. atu.triathlon.org. Pristupljeno 2. 12. 2019. 
  8. ^ Union, International Triathlon. „European Triathlon Union”. Triathlon.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2. 12. 2019. 
  9. ^ „CAMTRI - Confederación Americana de Triathlon”. americas.triathlon.org. Pristupljeno 2. 12. 2019. 
  10. ^ „OTU - Oceania Triathlon Union”. otu.triathlon.org. Pristupljeno 2. 12. 2019. 
  11. ^ „International Triathlon Union - Olympic Sport”. International Olympic Committee (na jeziku: engleski). 15. 5. 2018. Pristupljeno 2. 12. 2019. 
  12. ^ „Individual men - Olympic Triathlon”. International Olympic Committee (na jeziku: engleski). 15. 5. 2018. Pristupljeno 2. 12. 2019. 
  13. ^ a b v g „Istorijat i pravila – Srpska triatlonska unija” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2. 12. 2019. 
  14. ^ „Biografija”. Ognjen Stojanović (na jeziku: engleski). 6. 4. 2014. Pristupljeno 2. 12. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]