Pređi na sadržaj

Tri suverena i pet careva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Istorija Kine
Istorija Kine
ANTIKA
Neolit c. 8500 – c. 2070 p. n. e.
Dinastija Sja c. 2070 – c. 1600 p. n. e.
Dinastija Šang c. 1600 – c. 1046 p. n. e.
Dinastija Džou c. 1046 – 256 p. n. e.
 Zapadni Džou
 Istočni Džou
   Proleće i Jesen
   Zaraćene države
CARSTVO
Dinastija Ćin 221–206 p. n. e.
Dinastija Han 206 p. n. e. – 220 n. e.
  Zapadni Han
  Dinastija Sin
  Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
  Vej, Šu i Vu
Dinastija Đin 265–420
  Zapadni Đin
  Istočni Đin Šesnaest
kraljevstava
Južne i Sjeverne dinastije
420–589
Dinastija Suej 581–618
Dinastija Tang 618–907
  (Druga Džou dinastija 690–705)
Pet dinastija i
deset kraljevstava

907–960
Dinastija Ljao
907–1125
Dinastija Sung
960–1279
  Severni Sung Zapadni Sja
  Južni Sung Đin
Dinastija Juan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Ćing 1644–1911
SAVREMENO DOBA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika
Kina

1949–sadašnjost
Republika
Kina (Tajvan)

1949–sadašnjost

Tri suverena i pet careva su bili mitološki vladari ili bogovi u antičkoj severnoj Kini.[1][2] Tri suverena su pre Pet careva, Petim carevima u kasnijoj istoriji dodeljeni su datumi u periodu od oko 2852. godine pre nove ere do 2070. godine pre nove ere. Danas se mogu smatrati narodnim herojima,[3][4] ali su u drevnim vremenima bili široko obožavani kao božanski „duhovi predaka“. Prema primljenoj istoriji, period u kome su postojali prethodio je dinastiji Sja,[5] iako se smatralo da su postojali u kasnijim periodima u izvesnoj meri[6] u bestelesnim oblicima koji su pomagali kineskom narodu, posebno sa pričama o Nuvi koji je postojao kao duh u dinastiji Šang[7] i Šenong koji je identifikovan kao božanski oblik Hou Đia i osnivač Džoua.[8]

U mitu, Tri Suverena su bili polubogovi koji su koristili svoje sposobnosti da pomognu u stvaranju čovečanstva i da im prenesu osnovne veštine i znanja. Pet careva su bili uzorni mudraci koji su posedovali veliki moralni karakter i bili su iz zlatnog doba kada su „komunikacije između ljudskog poretka i božanskog bile centralne za sav život“ i gde su mudraci bili otelotvorenje božanskog ili su pomagali ljudima u prenošenju poruka božanskim silama.[9]

U ovom periodu sistem abdikacije je korišćen pre nego što je Ći iz Sja nasilno preuzeo vlast i uspostavio naslednu monarhiju.[10]

Opis[uredi | uredi izvor]

Za tri suverena, ponekad poznata i kao Tri avgusta, rečeno je da su polubogovi ili božji carevi[11] koji su koristili svoje sposobnosti da poboljšaju život svojih ljudi i prenesu im osnovne veštine i znanje. Pet careva su predstavljeni kao uzorni mudraci koji su posedovali izvrstan moralni karakter i živeli do velike starosti i vladali su u periodu velikog mira. Tri suverena pripisuju različite identitete u različitim kineskim istorijskim tekstovima.

Kažu da su ovi kraljevi pomogli u uvođenju vatre, naučili ljude kako da grade kuće i izmisli poljoprivredu. Žena Žutog cara je zaslužna za pronalaženje svile. Otkriće medicine, pronalazak kalendara i kineskog pisma takođe se pripisuju kraljevima. Nakon njihove ere, kralj Ji je osnovao dinastiju Sja.[12]

Prema savremenoj teoriji, Žuti car je navodno predak naroda Hanzu.[13] Mauzolej žutog cara osnovan je u provinciji Šensi u znak sećanja na legendu predaka.

Kineska reč za cara, huangdi (皇帝), proizilazi iz, prvog korisnika ovog naslova Ćin Ši Huanga koji je smatrao da je njegovo spajanje svih zemalja bivšeg kraljevstva Džou veće od čak Tri suverena i pet cara.

Ši[uredi | uredi izvor]

Povezani koncept pojavljuje se u legendi o Četiri ši (四氏) koji su učestvovali u stvaranju sveta. Četiri člana su Joučao-ši (有巢氏), Suiren-ši (燧人氏), Fusi-ši (伏羲氏), i Šenong-ši (神農氏). Lista se ponekad proteže do još jednog člana koja je Nuva-ši (女媧氏), čineći Pet ši (五氏)[14]. Četiri od tih pet imena nalaze se na različitim spiskovima Tri suverena. ši (氏) je značenje klana ili plemena u Kini, tako da nijedan od njih nije jedna osoba iz praistorijskih vremenima.

Postoji kazivanje da su Tri suverena Suiren-ši (燧人氏), Joučao-ši (有巢氏), i Šenong-ši (神農氏). Suiren uči ljude da seku drvo za vatru, tako da ljudi lako mogu migrirati. Joučao uči ljude da grade kuće od drveta, tako da ljudi napuštaju pećinu i idu u ravnice. Nakon što je broj ljudi postao veći, Šenong je probao razne trave kako bi pronašao odgovarajuće žitarice za rešavanje problema hrane kod ljudi. Ljudi ih zovu Tri suverena kako ne bi propustili njihov doprinos, pleme je takođe koristilo njihov doprinos kao ime plemena.

Varijacije[uredi | uredi izvor]

Zavisno od izvora, mnogo je varijacija ko se klasifikuje kao Tri suverena ili Pet careva. Postoji najmanje šest do sedam poznatih varijacija.[15] Mnogi dole navedeni izvori napisani su u mnogo kasnijim periodima, vekovima, pa i milenijumima nakon navodnog postojanja tih ličnosti, i umesto istorijske činjenice, oni mogu da odražavaju želju u kasnijim vremenskim periodima da se stvori izmišljeno poreklo nastalo drevnim narodnim herojima. Carevi su isticani kao preci iz dinastija Sja, Šang i Džou.[16]Sledeći se pojavljuju u različitim grupama Tri suverena: Fusi (伏羲), Nuva (女媧), Šenong (神農), Suiren (燧人), Džu Žung (祝融), Gung Gung (共工), Nebeski Suveren (天皇), Zemaljski Suveren (地皇), Ljudski Suveren (人皇), i čak i Žuti car (黄帝).

Sledeći se pojavljuju u različitim grupama Pet careva: Žuti car (黃帝), Džuan Šu (顓頊), car Ku (嚳), car Jao (堯), car Šun (舜), Šaohao (少昊), Tehao (太昊), i car Jan (炎帝).

Izvor Datum izvora Tri suverena Pet careva
Zapisi velikog istoričara (史記)

izdanje Sima Ćena[14]

94. godina p. n. e. Nebeski suveren (天皇) ili Fusi (伏羲)

Zemaljski suveren(地皇) ili Nuva (女媧) Ljudski suveren (泰皇) ili Šenong (神農)

Žuti car (黃帝)

Džuan Šu (顓頊)
Car Ku ()
Car Jao ()
Car Šun ()

Soverena serija (帝王世系)[14] Fusi (伏羲)

Šenong (神農) Žuti car (黃帝)

Šaohao (少昊)

Džuan Šu (顓頊)
Car Ku ()
Car Jao ()
Car Šun ()

Šiben[14] 475-221. godina p. n. e. (Period zaraćenih država) prema knjizi Hana (111 godine n.e) Fusi (伏羲)

Šenong (神農) Žuti car (黃帝)

Baihu Tongyi (白虎通義)[14] Fusi (伏羲)

Šenong (神農) Džu Žung (祝融) ili Suiren (燧人)

Fengsu TongYi (風俗通義)[14] 195. godina n.e. Fusi (伏羲)

Nuva (女媧) Šenong (神農)

Yiwen Leiju (藝文類聚)[14] 624. godine n.e. Nebeski suveren (天皇)

Zemaljski suveren (地皇) Ljudski suveren (人皇)

Tongjian Waiji (通鑑外紀) Fusi (伏羲)

Šenong (神農) Gung Gung (共工)

Chunqiu yundou shu (春秋運斗樞)

Chunqiu yuanming bao (春秋元命苞)

Fusi (伏羲)

Nuva (女媧) Šenong (神農)

Shangshu dazhuan (尚書大傳) Fusi (伏羲)

Šenong (神農) Suiren (燧人)

Diwang shiji (帝王世紀) Fusi (伏羲)

Šenong (神農)

Žuti car (黃帝)

Ji đing (易經)[14] 800. godine p. n. e. Tehao (太昊)

Car Jan (炎帝) Žuti car (黃帝)

Car Jao () Car Šun ()

Komentari zapuštenika, Qianfulun (潛夫論)[17] Tehao (太昊)

Car Jan (炎帝) Žuti car (黃帝)

Šaohao (少昊) Džuan Šu (顓頊)

Zizhi tongjian waiji, (資治通鑒外紀)[18] Žuti car (黃帝)

Šaohao (少昊) Džuan Šu (顓頊)

Car Ku () Car Jao ()

Porodično stablo pet careva[uredi | uredi izvor]


Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „“三皇五帝”——历史与神话中的始祖记忆” ["Three Emperors and Five Emperors" - the memory of the ancestors in history and mythology]. 知乎专栏 (na jeziku: kineski). Pristupljeno 2023-09-18. 
  2. ^ „三皇五帝 – 国学网” [Three Sovereigns and Five Emperors – Chinese Studies Network] (na jeziku: kineski). 2012-08-16. Pristupljeno 2023-09-18. 
  3. ^ Hucker, Charles (1995). China's Imperial Past: An Introduction to Chinese History and Culture. Stanford University Press. str. 22. ISBN 9780804723534. 
  4. ^ „郭静云:“三皇五帝”和“六帝”概念为哲学范畴的意义” [Guo Jingyun: The significance of the concepts of "Three Emperors and Five Emperors" and "Six Emperors" as philosophical categories]. 知乎专栏 (na jeziku: kineski). 2017-10-28. Pristupljeno 2023-09-18. 
  5. ^ Morton, W. Scott Morton. Morton, William Scott. Lewis Charlton M. (2005). China: its history and culture. McGraw-Hill. ISBN 0-07-141279-4, ISBN 978-0-07-141279-7, p. 14.
  6. ^ Scarpari, Maurizio (2006). Ancient China: Chinese Civilization from the Origins to the Tang Dynasty. Prevod: Milan, A.B.A. New York: Barnes & Noble. str. 28. ISBN 978-0-7607-8379-5. 
  7. ^ Ni, Xueting C. (2023). Chinese Myths: From Cosmology and Folklore to Gods and Immortals. London: Amber Books. str. 76—77. ISBN 978-1-83886-263-3. 
  8. ^ Asim, Ina (2007). „Keynotes 2”. University of Oregon. Pristupljeno 2023-07-18. 
  9. ^ World Religions: Eastern Traditions. Edited by Willard Gurdon Oxtoby (2nd izd.). Don Mills, Ontario: Oxford University Press. 2002. str. 324, 326. ISBN 0-19-541521-3. OCLC 46661540. 
  10. ^ Feng, Shi (2009) "A Study of the Pottery Inscription 'Wen Yi 文邑'". Chinese Archaeology, Vol. 9 (Issue 1), pp. 170-177. full text
  11. ^ Eliade, Mircea; Adams, Charles J. (ur.). The Encyclopedia of religion. ISBN 9780029094808. OCLC 13137882. 
  12. ^ Morton, W. Scott (2005). China : its history and culture (4. izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 9780071465267. OCLC 61110040. 
  13. ^ Wang, Hengwei., 王恆偉. (2005). Zhongguo li shi jiang tang (Chu ban izd.). Xianggang: Zhonghua shu ju (Xianggang) you xian gong si. ISBN 9789628885244. OCLC 70287133. 
  14. ^ a b v g d đ e ž Wang, Hengwei., 王恆偉. (2005). Zhongguo li shi jiang tang (Chu ban izd.). Xianggang: Zhonghua shu ju (Xianggang) you xian gong si. ISBN 9789628885244. OCLC 70287133. 
  15. ^ 刘炜. (2001). Zhonghua wen ming chuan zhen = Chinese civilization in a new light. (Di 1 ban izd.). Shanghai: Shanghai ci shu chu ban she. ISBN 9787532608522. OCLC 50933840. 
  16. ^ Soothill, William Edward (2002). The hall of light : a study of early Chinese kingship. Cambridge: James Clarke & Co. ISBN 9780227171240. OCLC 229432404. 
  17. ^ Theobald, Ulrich. „Wudi 五帝, the Five Emperors (www.chinaknowledge.de)”. www.chinaknowledge.de (na jeziku: engleski). Pristupljeno 02. 11. 2019. 
  18. ^ Sima, Qian (1961). Records of the grand historian of China. Columbia University Press. OCLC 43064124. 
  19. ^ Sima Qian, Records of the Grand Historian

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]