Trka na 100 metara
Trka na 100 metara je atletska disciplina koja se sastoji od sprinta u pravoj liniji. Istorijski gledano smatra se klasičnom sprinterskom disciplinom, jer je jedna od najstarijih trka u stazi i može se pratiti unazad nekoliko vekova pre organizacije prvih olimpijskih igara. Pošto je reč o najkraćoj trkačkoj disciplini, pobednik trke na 100 m često se smatra najbržim trkačem na svetu. Rezultati vrhunskih atletičara na 100 m su manji od 10 sekundi za muškarce i 11 sekundi za žene.
Renomirani sprinteri koji su obeležili istoriju ove discipline bili su Amerikanci: Džesi Ovens 1930, Džim Hajns, prvi čovek koji je trčao ispod 10 sekundi sa pojavom elektronskom merenja vremena u 1968. i prestigao Boba Hejsa (10,00) koji je bio na zalasku karijere. U skorije vreme, Karl Luis je sedamdesetih godina 20. veka, Kanađanin Donovan Bejli i Amerikanac Moris Grin devedesetih.
Tokom 2000-ih, Jamajkanac Jusejn Bolt, naslednik svog sunarodnika Asafa Pauela, dominira disciplinom i drži svetski rekord 9,58 sek od 2009. godine.
Kod žena, prva koja je trčala ispod 11 sekundi bila je Nemica Marlis Ger sa 10,88 sek 1977. godine. Američka sprinterka Florens Grifit Džojner postavila je 1988. godine svetski rekord u vremenu od 10,49 sekundi, koji nije oboren već 30 godina.
Najbolji rezultati[uredi | uredi izvor]
Amerikanac Džim Hines bio je prvi atletičar koji je stazu pretrčao ispod deset sekundi mereno elektronski. Hines je sličan rezultat postigao nekoliko meseci ranije na prvenstvu Sjedinjenih Država, tokom čuvene „Noći brzine“, ali rezultat nije bio priznat zbog jakog vetra. Karl Luis je prvi pretrčao 100 metara za manje od 9,9 sek (9,86 s) Ova trka bila je finale 3. Svetskog prvenstva u Tokiju bila je naročito brza jer je 6 od 8 učesnika trčalo za manje od 9,96 s.[1]
Trkači afričkog porekla gotovo su jedini koji su prešli rezultat od 10 sekundi, osim australijskog mešanca Patricka Džonsona 9,93 iz 2003. godine čiji je otac beli Irac a majka crna Australijanka i Francuza Kristofa Lemetra 2010. koji je prvi belac koji je trčao ispod deset sekundi u vremenu 9,98. Pre njih, beli Poljak Marijan Voronin postigao je vreme od 9,992 sek 1982. godine, ali nakon zaokruživanja vremena priznato mu je rezultat od 10,00. Neki objašnjavaju ovu dominaciju crnih trkača genetskim uticajem, naročito ulogom gena ACTN3[2] koji deluju na brza mišićna vlakna, koja mogu delovati na isti način kao i trening, način ishrane ili ponašanje sportiste. Međutim, prema genetičaru Akselu Kanu, „genetska komponenta ove sposobnosti je verovatna, ali nije dokazana a odgovorni geni ... nisu jasno određeni” .
Svetski rekordi[uredi | uredi izvor]
Aktuelni svetski rekordi u trci na 100 metara[uredi | uredi izvor]
Pol | Rezultat | Vetar | Ime | Zemlja | Datum | Mesto | Prosečna brzina |
---|---|---|---|---|---|---|---|
Muškarci | 9,58 | +0,9 | Jusejn Bolt | Jamajka | 16. avgust 2009. | Berlin | 37,58 km/s |
Žene | 10,49 | 0 | Florens Grifit Džojner | SAD | 16. jul 1988. | Indijanapolis | 34,32 km/s |
Muškarci[uredi | uredi izvor]
Prvi svetski rekord na 100 m u atletici IAAF (International Association of Athletics Federations – Međunarodna atletska federacija) je priznala 1912. godine. Najveći napredak doživeo je u periodu od 1910. do 1960. godine, kada je vreme mereno ručno, a rezultat je ručno meren do desetinke sekunde. Amerikanac Don Lipincokot prvi je zvanični nosilac svetskog rekorda na 100 metara (10,6 iz 1912. godine). Dvadeset i četiri godine kasnije, prilikom svog trijumfa u na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu Džesi Ovens postiže četiri desetinke bolji rezultat. Godine 1968. Džim Hejns je postao prvi čovek koji je trčao ispod deset sekundi: njegovo vreme od 9,9 je poslednji svetski rekord koji je oboren pomoću ručnog merenja vremena, a njegov učinak od 9,95, postignut tokom Meksičkih igara, predstavlja prvi svetski rekord meren elektronskim putem. U skoro pola veka, rekord je napredovao za gotovo sedam desetina sekunde. Od 1972. Evolucija performansi ostala je relativno slaba, uprkos poboljšanjima discipline, poput tartan staza, sprinterica, napretka u trenerskim metodama ili profesionalizacije atletike. Svetski rekord razvija se samo za jednu desetinku između 1968. (9,95) i 1994. (9,85), i čini se da se približava ljudskim fiziološkim granicama koje su opisali naučnici. Od 1. januara 1977. godine, IAAF je odobrio samo vreme mereno korišćenjem elektronskim putem. Moris Grin je 1999. zaustavio ovu relativnu stagnaciju poboljšavajući svetski rekord za pet stotina (9,79). Tokom Pekingških olimpijskih igara 2008. godine, Jusejn Bolt je popravio svetski rekord u vremenu od 9,69. Prema naučnoj studiji, vreme bi bilo blizu 9,60 da Jamajkanac ne bi raširio ruke i presekao napor malo pre cilja. Godine 2009.na Svetskom prvenstvu u Berlinu Jusejn Bolt je još jednom nadmašio sebe i oborio svoj dosadašnji rekord za 11 stotinki u vremenu od 9,58, sa prosečnih 37,58 km na sat. On je prvi čovek koji je tri puta zaredom poboljšao ovaj svetski rekord i najjasnije je poboljšanje u odnosu na prelaz elektronskog merenja vremena 1968. Dakle, ovaj rekord nadilazi fiziološke granice koje je Institut za biomedicinska istraživanja i epidemiologiju sporta u Parizu, predvideo 2008. godine, koja je predviđala teorijsku barijeru u 9,67. Prema holandskoj studiji koju je jula 2012. objavio univerzitet u Tilburgu, mogućnost da Bolt istrči 100 m za 9:40 je „izvodljiva“. Takođe prema ovoj studiji, krajnji mogući svetski rekord u ovom trenutku je 9,36. Istraživač Sander Smets dobio je ovaj rezultat analizirajući matematičkim i statističkim modelima referentna vremena preko 100 m od 1.034 najboljih svetskih sportisti od 1991. godine. Ažurirao je studiju koju je već sproveo 2008. u kojoj je zaključio da je „krajnji svetski rekord” bio 9,51.
Trkači afričkog porekla gotovo su jedini koji su prešli stazu ispod 10 sekundi, osim australijskog mešanca Patrika Džonsona 9,93 iz 2003. godine koji je dete belog oca iz Irske i crne majke Australijanke, aboridžinskog porekla i Francuza Kristofa Lemetra 2010. koji je prva belac koji je stazu prešao ispod 10 sekundi rezultatom 9,9 sekundi. Pre njih, beli Poljak Marijan Voronin postigao je 1982. vreme od 9,992, ali nakon zaokruživanja rezultat je zaokružen za 10,00. Neki objašnjavaju ovu dominaciju crnih trkača genetskim uticajem, naročito ulogom gena ACTN3, koji mogu koji mogu delovati na isti način kao i trening, način ishrane ili ponašanje sportiste. Međutim, prema genetičaru Akelu Kanu, genetska komponenta ove sposobnosti je verovatna, ali nije dokazana a odgovorni geni nisu jasno određeni}}
Žene[uredi | uredi izvor]
Kontinentalni rekordi u trci na 100 metara[uredi | uredi izvor]
(stanje 31. oktobar 2023)[3]
Muškarci[uredi | uredi izvor]
Vreme/s | Vetar m/s | Ime | Zemlja | Mesto | Datum | |
AZR | 9,83 | +0,9 | Su Bingtjen | Kina | Tokio | 1. avgust 2021. |
AFR | 9,77 | +1,2 | Ferdinand Omanjala | Kenija | Najrobi | 18. septembar 2021. |
ER | 9,80 | 0,1 | Marsel Džejkobs | Italija | Tokio | 1. avgust 2021. |
SAR | 9,58 | +1,5 | Jusejn Bolt | Jamajka | Berlin | 16. avgust 2009. |
OKR | 9,93 | 1,8 | Patrik Džonson | Australija | Mito (Japan) | 5. maj 2003. |
JAR | 9,89 | +0,8 | Isamade Asinga | Surinam | Sao Paolo | 28. jul 2023. |
RS | 10,33 | 0,0 | Slobodan Branković | SR Jugoslavija AK Partizan |
Beograd | 24. jul 1993. |
Žene[uredi | uredi izvor]
Vreme/s | Vetar m/s | Ime | Zemlja | Mesto | Datum | |
---|---|---|---|---|---|---|
AZR | 10,79 | 0,0 | Sjunmej Li | Kina | Šangaj | 18. oktobar 1997. |
AFR | 10,78 | 1,6 | Mirijel Aure | Obala Slonovače | Montverdi | 11. jun 2016. |
ER | 10,73 | 2,0 | Kristin Aron | Francuska | Budimpešta | 19. avgust 1998. |
SAR | 10,49 | 0,0 | Florens Grifit Džojner | SAD | Indijanapolis | 16. jul 1988. |
JAR | 10,91 | -0,2 | Rosangela Santos | Brazil | Belem | 12. maj 2013. |
OKR | 11,12 | 1,9 | Melisa Brin | Australija | Kanbera | 9. februar 2014. |
RS | 11,34 | 0,8 | Kornelija Šinković | SFRJ AK Crvena zvezda |
Beograd | 7. jun 1987. |
Najbolji rezultati svih vremena[uredi | uredi izvor]
Rang lista najbržih muškaraca[uredi | uredi izvor]
Ovo je lista 25 najbržih atletičara svih vremena na dan 31. oktobar 2023. (Napomena: neki atletičari su po nekoliko puta istrčali trku u prikazanom vremenskom rasponu. Prikazan je samo najbolji rezultat svakog atletičara.)
Rang lista najbržih žena[uredi | uredi izvor]
Ovo je lista 25 najbržih atletičarki svih vremena na dan 31. oktobar 2023. (Napomena: neke atletičarke su po nekoliko puta istrčale trku u prikazanom vremenskom rasponu. Prikazan je samo najbolji rezultat svake atletičarke).[4]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Trka na 100 metara na SP 1961
- ^ „ACTN3 Genotype Is Associated with Human Elite Athletic Performance” (na jeziku: engleski). The American Journal of Human Genetics. Arhivirano iz originala 09. 05. 2012. g. Pristupljeno 25. 5. 2011.
- ^ Rekordi trke na 100 metara na sajtu IAAF, Pristupljeno 3. mart 2020.
- ^ „100 Metres - women - senior - outdoor”. worldathletics.org. Pristupljeno 2023-10-31.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Osvajači olimpijskih medalja u atletici — 100 metara za muškarce
- Osvajači olimpijskih medalja u atletici — 100 metara za žene
- Razvoj olimpijskog rekorda u trci 100 metara za muškarce
- Razvoj olimpijskog rekorda u trci 100 metara za žene
- Osvajači medalja na svetskim prvenstvima u atletici na otvorenom — 100 metara za muškarce
- Osvajači medalja na svetskim prvenstvima u atletici na otvorenom — 100 metara za žene
- Razvoj svetskog rekorda na 100 metara za muškarce
- Razvoj svetskog rekorda na 100 metara za žene
- Razvoj rekorda svetskih prvenstava na 100 metara za muškarce
- Razvoj rekorda svetskih prvenstava na 100 metara za žene
- Osvajači medalja na evropskim prvenstvima u atletici na otvorenom — 100 metara za muškarce
- Osvajači medalja na evropskim prvenstvima u atletici na otvorenom — 100 metara za žene
- Razvoj evropskog rekorda na 100 metara za muškarce
- Razvoj evropskog rekorda na 100 metara za žene
- Razvoj rekorda evropskih prvenstava u atletici na otvorenom - 100 metara za muškarce
- Razvoj rekorda evropskih prvenstava u atletici na otvorenom - 100 metara za žene