Trodimenzionalni prostor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Reprezentacija trodimenzionog Dekartovog koordinatnog sistema sa x-osom u pravcu posmatrača.

Trodiomenzionalni prostor (skraćeno 3D prostor ili samo 3D) je prostor, koji ima tri dimenzije, ili je to prostor koji je definisan sa tri dimenzije. To je geometrijska postavka u kojoj su potrebne tri vrednosti (zvane parametri) da bi se odredio položaj elementa (tj. tačke). Ovo je neformalno značenje termina dimenzija.

U fizici i matematici, niz od n brojeva može se razumeti kao lokacija u n-dimenzionalnom prostoru. Kada je n = 3, skup svih takvih lokacija naziva se trodimenzionalni euklidski prostor. Obično je predstavljen simbolom 3. Ovo služi kao triparametarski model fizičkog svemira (to je prostorni deo, sa izostavljenim vremenom) u kojem postoji sva poznata materija. Međutim, ovaj prostor je samo jedan primer velike raznolikosti prostora u tri dimenzije koji se nazivaju 3-mnogostrukosti. U ovom klasičnom primeru, kada se tri vrednosti odnose na merenja u različitim pravcima (koordinatama), mogu se odabrati bilo koja tri smera, pod uslovom da vektori u tim smerovima ne leže u istom 2-prostoru (ravni). Dalje, u ovom slučaju ove tri vrednosti mogu se označiti bilo kojom kombinacijom tri termina među pojmovima širina, visina, dubina i dužina.

U Euklidovoj geometriji[uredi | uredi izvor]

Koordinatni sistem[uredi | uredi izvor]

U matematici, analitička geometrija (takođe poznata kao katezijanska geometrija) opisuje svaku tačku u trodimenzionalnom prostoru pomoću tri koordinate. Date su tri koordinatne ose, svaka od kojij je normalna na druge dve. One se presecaju u koordinatnom početku. One se obično obeležavaju x, y, i z. U odnosu na ove ose, položaj bilo koje tačke u trodimenzionalnom prostoru dat je uređenim tripletom realnih brojeva, pri čemu svaki broj daje udaljenost te tačke od koordinatnog početka, merenu duž date ose, koja je jednaka udaljenosti te tačka od ravni koja je određena sa druge dve ose.[1]

Ostale popularne metode opisa lokacije tačke u trodimenzionalnom prostoru uključuju cilindrične koordinate i sferne koordinate, mada postoji neograničen broj mogućih metoda. Pogledajte Euklidski prostor.

Gore pomenuti sistemi su ilustrovani na sledećim slikama.

Linije i ravni[uredi | uredi izvor]

Dve različite tačke uvek određuju (pravu) liniju. Tri različite tačke su ili kolinearne ili određuju jedinstvenu ravan. Četiri različite tačke mogu biti kolinearne, koplanarne ili odrediđivati ceo prostor.

Dvije različite linije mogu se presecati, biti paralelne ili mimoilazeće. Dve paralelne linije, ili dve presecajuće linije, leže u jedinstvenoj ravni, dok se mimoilazeće linije ne presecaju i ne leže u zajedničkoj ravni.

Dve različite ravni se mogu sastati u zajedničkoj liniji ili su paralelne (ne presecaju se). Tri različite ravni, od kojih nijedan par nije paralelan, mogu se sastati u zajedničkoj liniji, sastati se u jedinstvenoj zajedničkoj tački ili nemaju zajedničku tačku. U poslednjem slučaju, tri linije preseka svakog para ravni su međusobno paralelne.

Linija može da leži u datoj ravni, preseca datu ravan u jedinstvenoj tački ili da bude paralelna sa ravnom. U poslednjem slučaju postoje linije u ravni koje su paralelne sa datom linijom.

Hiperravan je podprostor sa jednom dimenzijom manje od dimenzije celog prostora. Hiperravni trodimenzionalnog prostora su dvodimenzionalni podprostori, odnosno ravni. U smislu kartezijanskih koordinata, tačke hiperravni zadovoljavaju jednu linearnu jednačinu, te su ravni u tom 3-prostoru opisane linearnim jednačinama. Linija se može opisati parom nezavisnih linearnih jednačina, a svaka predstavlja ravan, koje imaju ovu liniju kao zajednički presek.

Varignonova teorema navodi da srednje tačke bilo kog četvorougla u ℝ3 formiraju paralelogram i stoga su koplanarne.

Sfere i kugle[uredi | uredi izvor]

Perspektivna projekcija sfere u dve dimenzije

Sfera u toridimenzionalnom prostoru (takođe zvana 2-sfera jer je ona dvodimenzionalni objekat) sastoji se od seta svih tačaka u trodimenzionalnom prostoru na fiksnom rastojanju r od centralne tačke P. Čvrsta materija zatvorena sferom naziva se lopta (ili tačnije 3-kugla). Zapremina sfere je data sa

.

Jedan drugi tip sfere nastaje iz 4-lopte, čija trodimenzionalna površina je 3-sfera: tačke na jednakoj udaljenosti od koordinatnog početka euklidovog prostora 4. Ako tačka ima koordinate, P(x, y, z, w), onda x2 + y2 + z2 + w2 = 1 karakteriše te tačke na jedinici 3-sfere centrirane na koordinatnom početku.

Politopi[uredi | uredi izvor]

U tri dimenzije, postoji devet pravilnih politopa: pet konveksnih Platonskih poliedara i četiri nekonveksna Kepler-Puansova poliedra.

Regularni polipoti u tri dimenzije
Klasa Platonskih poliedri Kepler-Puansovi poliedri
Simetrija Td Oh Ih
Kokseterova grupa A3, [3,3] B3, [4,3] H3, [5,3]
Drugi 24 48 120
Regularni
poliedar

{3,3}

{4,3}

{3,4}

{5,3}

{3,5}

{5/2,5}

{5,5/2}

{5/2,3}

{3,5/2}

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hughes-Hallett, Deborah; McCallum, William G.; Gleason, Andrew M. (2013). Calculus : Single and Multivariable (6 izd.). John wiley. ISBN 978-0470-88861-2. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]