Pređi na sadržaj

Udvajanje kocke

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kvadratura kruga, udvajanje kocke i trisekcija ugla spadaju u tri klasična problema grčke matematike koja su od izuzetnog značaja za razvoj geometrije.

Problem[uredi | uredi izvor]

Udvajanje kocke ili delfski problem je jedan od geometrijskih problema antike. Poznajući ivicu kocke koja je data, potrebno je konstruisati kocku dvostruko veće zapremine.

Neka je ivica date kocke a, a ivica tražene kocke b. Tada je 2a³=b³. Ukoliko uzmemo da je a=1 tada je b=∛2. Pošto je minimalni polinom za ovo rešenje, x3 – 2, trećeg stepena, onda je|Q[∛2] : Q| = 2≠2r. To znači da je ∛2 nije konstruktibilan, pa je problem udvajanja kocke nerešiv.


Prvi značajan korak u rešavanju problema preduzeo je Hipokrat.[1]

Dugi naučnici koji su se bavili rešavanjem ovog problema su: Platon, Eratosten, Heron, Diokles i Gaus. Dokaz da je problem nerešiv iѕveden je u 19. veku. Zaključne argumente izveo je Pjer Vancel 1837. godine. Dokaz je dodatno unapredio Charles Sturm, ali ih nije objavio.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Matematički rečnik brojeva, Dejan R. Cvijetić, Mikroknjiga, Beograd, 2009.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]