Ulica Dositejeva (Sombor)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ulica Dositejeva
Početak Ulica Laze Kostića
Kraj Venac vojvode Stepe Stepanovića
Dužina 235 m
Širina 5 do 5,5 m
Stvorena
Nazvana
Stari nazivi Pašin sokak
Pogled na ulicu

Ulica Dositejeva jedna je od starijih gradskih ulica Somboru. Proteže se pravcem koji povezuje Ulicu Laze Kostića i Venac vojvode Stepe Stepanovića. U njoj se i danas nalaze mnogi značajni objekti.

Tabla s nazivom ulice

Ime ulice[uredi | uredi izvor]

Ulica je prvo nosila naziv Pašin sokak, a od 1920. godine se zove Ulica Dositeja Obradovića (1739 - 1811).[1]

O ulici[uredi | uredi izvor]

Dositejeva ulica je jedna od starijih ulica grada Sombora. Pouzdano se zna da je postojala još u vreme turske uprave gradom. Za vreme turske uprave u ulici se nalazila pašina rezidencija.[1]

Ulica je popločana polovinom sedamdesetu godina 19. veka a asfaltirna je šezdesetih godinsa 20. veka.[1]

Spada u red onih ulica u Somboru koje zbog uskog prostora nije ozeleljena.[1] Otvorena je za saobraćaj ali u jednom smeru.

Susedne ulice[uredi | uredi izvor]

Dositejevom ulicom[uredi | uredi izvor]

U ulici se nalazi nekoliko prodavnica, uslužne delatnosti, ugostiteljski objekti i stmbene zgrade, prizemne, jednospratnice i jedna višesprtnica.

Gimnazija "Veljko Petrović"[uredi | uredi izvor]

Na početku ulice nalazi se zgrada Gimnzije "Veljko Petrović", koja svojim drugim delom pripada i ulici Laze Kostića.

Državna gimnazija u Somboru počela je sa radom 11. novembra 1872. Nastava je u početku tekla na srpskom i mađarskom nastavnom jeziku. Zgrada je sagrađena u stilu romantizma, s osnovom u obliku nepravilnog slova E i sa fasdom od žute "svilene" cigle.[2]

Pogled na Gimnaziju

Zgrada je prvo bila jednospratnica da bi drugi sprat zdanja somborske Gimnazije dozidan, sredstvima Dunavske banovine, u istom arhitektonskom stilu kao i njena osnova, tokom školske 1939/40. godine.[2] Škola je vremenom obnavljana, a stara sportska sala iz 19. veka temeljno je rekonstruisana i proširena tokom 2017. godine (ostavljena je samo nekadašnja fasada.[2]Sala se nalazi u Ulici Laze Kostića.

Gimnazija je svoj obrazovni rad obavljala za vreme trajanja oba cvetska rata, kao i u periodu posle drugog svetskog rata. Najplodniji period u istoriji somborske Gimnazije otpočeo je njenim obnovljenjem ubrzo posle oslobođenja, nakon drugog svetskog rata.

Reformom gimnazije i srednjih škola, posle 106 godina prestao je rad i somborske Gimnazije. Reformu srednjeg obrazovanja 1974. godine inicirali su politički faktori u zemlji. Posle višegodišnjeg kolebanja u traženju puta za raviziju neuspele reforme srednjeg obrazovanja, prosvetni organi Srbije opredelili su se za obnovljenje gimnazije kao škole za savremeno opšte obrazovanje.[3]

U školskoj 1990/91. godini, obnovljena je u Somboru Gimnazija "Veljko Petrović" i vraćena u svoje zdanje u Dositejevoj ulici broj 2 u Somboru.[3]

Od 1969. godine zdanje somborske Gimnazije ima status spomenika kulture.[2]

Na predlog Saveta Gimnazije od 21. oktobra i odlukom Skupštine opštine Sombor od 28. decembra 1967. godine, Gimnazija je dobila ime Veljka Petrovića (1884 - 1967).[3]

Pošta

Ugostiteljski objekti[uredi | uredi izvor]

Salaš u srcu grada[uredi | uredi izvor]

U Ulici Dositejevoj nalazi se nekoliko ugostiteljskih objekata a najpozntiji je Kafe bar Salaš u srcu grada na broju 15.[4]

Pošta[uredi | uredi izvor]

Na broju 12 nalazi se Pošta 1 Sombor, jedna od filijala Javnog preduzeća "Pošta Srbije".[5]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Stepanović, Milan (2020). U tom Somboru...Grad u prizmi stoleća. Sombor: Udruženje građana "Norma" : Gradska biblioteka "Karlo Bijelicki". str. 271. 
  2. ^ a b v g Stepanović, Milan. „Somborska Gimnazija”. Ravnoplov. Pristupljeno 22. 10. 2020. 
  3. ^ a b v „Gimnazija "Veljko Petrović" Sombor - Istorija škole”. GimnzijaSo.edu. Pristupljeno 22. 10. 2020. 
  4. ^ „Kafe bar Salaš u srcu grada”. Pan Plus. Pristupljeno 22. 10. 2020. 
  5. ^ „Pošta Sombor 1”. Pan Plus. Pristupljeno 22. 10. 2020.