Univerzitet u Kelnu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Univerzitet u Kelnu
nem. Universität zu Köln
Glavna zgrada Univerziteta u Kelnu
lat. Universitas Coloniensis
MotoDobre ideje. Od 1388
Tipautonomna, državna ustanova
Osnivanje1388 — 1798 / 1919.
OsnivačPapa Urban VI
Budžet853,4 miliona evra, uključujući finansiranje treće strane (12/2019) [1]
RektorAkel Frajmut
Administrativno
osoblje
4.529 (2019.) [1]
Broj studenata50.792 (20/21) [2]
LokacijaKeln Severna Rajna-Vestfalija,  Nemačka
50° 55′ 41″ S; 6° 55′ 43″ I / 50.928056° S; 6.928611° I / 50.928056; 6.928611
Veb-sajtwww.uni-koeln.de
Univerzitetski pečat iz 1392

Univerzitet u Kelnu (nem. Universität zu Köln) se nalazi u Nemačkoj, osnovan 1388. (zatim zatvoren 1798.) i ponovo otvoren 1919. Bio je četvrti najstariji univerzitet u Svetom rimskom carstvu; ustavnu povelju potpisao je Papa Urban VI.

Istorija i razvoj[uredi | uredi izvor]

Stari univerzitet[uredi | uredi izvor]

→ Glavni članak: Univerzitet studio Keln

Univerzitet u Kelnu je osnovan 21. maja 1388. godine kao četvrti univerzitet u Svetom rimskom carstvu nakon Karlova univerziteta u Pragu (1348), Univerziteta u Beču (1365) i Univerziteta „Rupreht-Karl“ iz Hajdelberga (1386). Inicijativa za ovo nije potekla od cara ili princa, kao što to obično biva, već od Saveta Slobodnog carskog grada Kelna, koji je takođe preuzeo troškove nastave i nadao se velikim prednostima za revitalizaciju grada. Osnivačku povelju potpisan je u Peruđi i sačinio papa Urban VI. Predavanja su započela 6. januara 1389. Koledž je dugo bio jedan od velikih univerziteta u carstvu.

Pošto su Francuzi okupirali Rajnland. Kelnski univerzitet je zatvoren 28. aprila 1798. nakon što su rektor Ferdinand Franc Valraf i svi profesori odbili da polože zakletvu Prvoj francuskoj republici, objašnjavajući to potrebom da se očuva nezavisnost univerziteta. Međutim, 1799. godine Valraf se zakleo na vernost Francuskoj i postavljen je za nastavnika takozvane „Centralne škole“, naslednika zatvorenog univerziteta. U ovom poslu uspeo je da se sakrije od Francuza i tako spasi mnoga umetnička dela. Većina njegove kolekcije nalazi se u muzeju Valraf Rihart.

Pruska se odriče 1818. godine vratiti univerzitet, u korist susednog Univerziteta u Bonu. Tako je grad Keln ostao bez univerziteta više od sto godina.

Novi univerzitet[uredi | uredi izvor]

Tokom 19. veka pokušaji grada i njegovih građana da osnuju novi univerzitet nisu uspeli. 1919. godine, pridobijena je pruska državna vlada. Gradski univerzitet je ponovo uspostavljen rezolucijom Gradskog veća Kelna. Dana 29. maja 1919. godine tadašnji gradonačelnik Konrad Adenauer potpisao je državni ugovor sa pruskom.

Londonski Tajms skeptično je izveštavao o ceremoniji otvaranja Girzenih fest hale, 12. juna 1919. godine, gde su govorili Adenauer, dva profesora i podsekretar Ministarstva prosvete:

„Svi govornici tad su se složili da se Nemačka može obnoviti samo duhovnom ili intelektualnom, ali ne i fizičkom energijom. Gradonačelnik je rekao da je moć Nemačke slomljena, i u ove tmurne sate, sa neprijateljem u sredini, ljudi Kelna mogli su da gledaju u budućnost samo sa nadom da će doći do duhovnog napretka. Još jedan govor je ponovio želju da Keln ostane deo Nemačke i Pruske. Publika je aplaudirala, ali se nije moglo videti da je to bila većina“.

Univerzitet u Kelnu – glavna zgrada na Trgu Albert Veliki u Lindentalu

Univerzitet je proizašao iz Trgovačkog univerziteta u Kelnu, osnovanog 1. maja 1901. godine, Univerzitet za lokalnu i socijalnu upravu od 1912. godine i prve Nemačke akademije za praktičnu medicinu iz 1904. godine, koji su preuzeti kao Fakultet za ekonomiju i društvene nauke i medicinski fakultet. Kristijan Ekert, je do tada bio na čelu komercijalnog koledža, izabran je za prvog rektora. Univerzitet je bio u zgradama podignutim za komercijalni koledž do 26. oktobra 1907. u Romerparku, (koji sada koristi Tehnički univerzitet u Kelnu) od 1919. do 1934. (poznat i kao Alte Univerzitet). Pravni fakultet je dodat 9. januara 1920, a Filozofski fakultet 3. maja 1920, od ​​kojeg se Matematički i prirodni fakultet odvojio 1955. godine. Zbog velikog broja studenata, kamen temeljac za glavnu zgradu novog univerziteta položen je 26. oktobra 1929, univerzitet je bio u Romerparku do 1. oktobra 1934, a zatim se uselio u novu zgradu koju je sagradio Adolf Abel, a svečano je otvorena 5. aprila 1935.

Univerzitet danas[uredi | uredi izvor]

Organizacija[uredi | uredi izvor]

  • Rektorat se sastoji od šest rektora predsedavajućeg (Akel Frajmut) i pet prorektora. Rektor je predsedavajući rektorata i senata. Rektora bira univerzitetsko veće; prvi mandat traje najmanje šest godina, a dalji mandat najmanje četiri godine.[4]
  • Kancelara (Mihajel Štikradt).[5]

Univerzitet je podeljen na sledećih šest fakulteta:[6]

Fakultet Studenti[1] godina osnivanja
Fakultet za ekonomiju i društvene nauke 8.718 1919
Medicinski fakultet 3.178 1919
Pravni fakultet 4.520 1920
Filozofski fakultet 13.723 1920
Matematički fakultet 11.012 1955
Fakultet humanističkih nauka 7.557 2007
ukupno 48.708

VS 2013/14, prema kratkim statistikama univerziteta (od aprila 2014.), glavni i srednji studenti, isključujući doktorante, uključujući i kratkotrajne studente.

Reorganizacija fakulteta formalno je sprovedena 1. januara 2007. godine uspostavljanjem odgovarajućih tela. 2010. godine osnovan je Centar za obuku nastavnika, koji je dobio široke kompetencije u organizaciji i koordinaciji kurseva za nastavnike tokom restrukturiranja obuke učitelja u Severnoj Rajni-Vestfaliji.

Akademska reputacija[uredi | uredi izvor]

Univerzitet u Kelnu ima istaknuto mesto na međunarodnim rang listama. U 2014., on je postavljen između 151. i 200. mesta u Akademskom rangiranju univerziteta u svetu, od Cao Tun Univerziteta.[7] Takođe je rangiran u 25 najboljih univerziteta tokom 400 godina.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Wissenschaftliches Personal”. Arhivirano iz originala 13. 04. 2021. g. Pristupljeno 13. 04. 2021. 
  2. ^ „Uni in Zahlen: Studierende”. Arhivirano iz originala 13. 04. 2021. g. Pristupljeno 13. 04. 2021. 
  3. ^ Das Netzwerk der Deutsch-Französischen
  4. ^ Universität. „Rektorat”. portal.uni-koeln.de. 
  5. ^ Verwaltung. „Kanzler”. portal.uni-koeln.de. 
  6. ^ Universität. „Fakultäten”. portal.uni-koeln.de. 
  7. ^ University of Koeln (12. 4. 2014). „World Top 500 Universities”. web.archive.org. Arhivirano iz originala 12. 04. 2014. g. Pristupljeno 13. 04. 2021. 
  8. ^ Ellie Bothwell (10. 2. 2016). „Top 25 universities over 400 years old”. Times Higher Education (THE) (na jeziku: engleski). 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Univerzitet u Kelnu na Vikimedijinoj ostavi