Unkjar-Iskelesijski ugovor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Unkjar-Iskelesijski ugovor (rus. Ункяр-Искелесийский договор; tur. Hünkâr İskelesi Antlaşması) je sporazum sklopljen 8. jula 1833. godine između Osmanskog carstva i Ruske imperije. Sporazumom se Turska obavezala da će zatvoriti moreuze Bosfor i Dardaneli za ratne brodove zapadnoevropskih država.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Tursko carstvo se sredinom prve polovine 19. veka nalazilo u velikoj krizi. Istočno pitanje dvadesetih godina bilo je obeleženo Grčkim ratom za nezavisnost. Ustanici su dobijali veliku pomoć zapadnih sila koje su bile zainteresovane za proučavanje antičke istorije Grčke. Rezultat je pobeda ustanika i formiranje Kraljevine Grčke, prve nezavisne države na Balkanu. Iste, 1830. godine, Osmansko carstvo gubi jednu od tri zapadne provincije na prostorija severozapadne Afrike. Pod izgovorom uvrede konzularnog predstavnika, Francuzi okupiraju Alžir (7. jul). Vrhunac turskih nevolja jeste Egipatska kriza (1831—1841) koja se ispoljila u dva maha: Prva (1831—1833) i druga (1838—1841). Za pomoć koju je sultanu pružao prilikom Grčkog rata za nezavisnost, egipatski valija Mehmed Alija tražio je od Porte celu Siriju, naslednost i nezavisnost. Kada je sultan odbio zahtev, Mehmed Alija je napao Portu. Turci su strahovito poraženi u bici kod Konije i od poraza ih je spasila intervencija ruskog cara koji je u Carigrad poslao desantni korpus od 30.000 vojnika. Zahvaljujući tom odredu, sultan je uspeo da izdejstvuje primirje u Ćuhatiji (maj 1833. godina) kojim je Mehmed Alija zadržao Siriju, ali nije stekao nove teritorije, naslednost i nezavisnost.

Sporazum[uredi | uredi izvor]

Posledica Prvog tursko-egipatskog rata jeste jačanje uticaja ruskog dvora u Carigradu. Pod pritiskom Engleske i Francuske, ruske trupe morale su napustiti Carigrad. Međutim, pre njihovog odlaska došlo je do sklapanja sporazuma između Rusije i Turske. Unkjar-Iskelesijski ugovor predstavlja značajan uspeh u spoljnoj politici ruskog carizma. Taj ugovor doveo je Portu skoro pod rusko pokroviteljstvo. Sporazumom je Crno more postalo "rusko jezero", a sultan se obavezao da moreuze Bosfor i Dardaneli zatvori za ratne brodove zapadnoevropskih država. Iako to u ugovoru nije istaknuto, ruskim brodovima nije bio zabranjen prolaz. Sporazum je u tom trenutku odgovarao Turskoj jer su je ruski brodovi štitili od Mehmed Alijinih napada. Sporazumom je dovršeno rešavanje pitanja prolaska ruske flote moreuzima započeto Jedrenskim mirom 1829. godine po završetku Rusko-turskog rata.

Jačanje ruskog uticaja u Carigradu imalo je posledicu i po kneževinu Srbiju koja je iste godine, zahvaljujući angažovanju Rusije, dobila hatišerif kojim je određen iznos godišnjeg danka koga je kneževina isplaćivala Porti. Time je u Srbiji ukinut feudalizam.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Kneževina Srbija (1830—1839) - Radoš Ljušić, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd 1986. godina, pp. 269/270