Pređi na sadržaj

Unutrašnji proizvod

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Unutrašnji proizvod prostora je poopštenje skalarnog proizvoda vektora, čiji rezultat je skalar.

Definicija
Neka je V vektorski prostor. Unutrašnji proizvod nad poljem realnih brojeva (ℝ) je preslikavanje
sa sledećim osobinama
  1. (pozitivnost)
  2. (nulta dužina)
  3. (linearnost)
  4. (simetrija)

Za unutrašnji proizvod istog vektorskog prostora nad poljem kompleksnih brojeva (ℂ) osobina simetrije (četvrta) je osobina konjugovane simetrije

4. (konjugovana simetrija)

Norma[uredi | uredi izvor]

Norma (intenzitet, dužina) vektora definiše se sa

Stav 1.
Norma zadovoljava sledeće osobine>

Dokaz: Imamo da je

Stav 2.

Dokaz: Možemo pretpostaviti da su oba vektora različita od nule, jer je u suprotnom nejednakost očigledna. Dalje, koristimo definicione osobine

- pozitivnost
- linearnost
- simetrija

Otuda

ili

što je i trebalo dokazati.♦

Primetimo da je

ako i samo ako je

tj. ako je

Prema tome, u i v moraju biti na istoj pravoj koja sadrži ishodište.

Posledica 3.

U stavu 2. stoji jednakost, tj.

ako i samo ako su u i v na istoj pravoj koja prolazi ishodištem.

Sledeći stav je poopštenje Pitagorine teoreme.

Stav 4.
Za proizvoljne vektore u i v datog vektorskog prostora važi
Biće
ako i samo ako je

Dokaz:

Prema tome, dokazano je

U istom dokazu, ako je <u, v> = 0, onda je

Obratno, ako imamo navedenu jednakost, iz istog djela dokaza vidimo da je unutrašnji proizvod nula.♦

Na primjer, dati su vektori

Pokazaćemo da za njih važi jednakost stava 4. Naime

- normalnost

Sa druge strane, iz u + v = (1, 8, 1) sledi

Prema tome, tačno je

Primeri[uredi | uredi izvor]

Skalarni proizvod[uredi | uredi izvor]

Skalarni proizvod vektora u i v iz ℝn je skalar (realan) broj

Norma, dužina vektora v je nenegativan broj

Na primer, u = (1, -2, 3) i v = (2, 1, -1). Tada je prostor 3-dimenzionalan (n = 3), pa imamo

Normalnost se može definisati za opšti slučaj dimenzije n = 2, 3, ..., zbog nejednakosti

tj.

Naime, za vektore ne nulte dužine, imamo

pa možemo definisati kosinus ugla između njih

Kažemo da su dva vektora normalna kada je ovaj kosinus nula, preciznije

Normalnost je veoma praktična.

Na primer, treba naći tačku P na pravoj y = 2x + 1 koja je najbliža tački T(4, 2) van te prave.

Prvo definišemo vektore u = (t, 2t + 1) čiji vrhovi su tačke na datoj pravoj, recimo u1 = (0, 1) i u2 = (1, 3). Vektor u0 = u2 - u1 = (1, 2) paralelan je datoj pravoj. Zatim definišemo vektor v = (4, 2) čiji vrh je data tačka T. Ako je parametar t takav da je u najbliža tačka tački T, dakle da je to tražena tačka P, onda je vektor PT = v - u = (4 - t, 1 - 2t) normalan na datu pravu. Prema tome, rješenje zadatka je rješenje jednačine

Dalje lako nalazimo, redom

Našli smo tačku P na pravoj y = 2x + 1 koja je najbliža tački T(4, 2) van te prave.

U istom primeru, drugo pitanje je: kolika je udaljenost od date prave do date tačke?

Odgovor je: to je dužina vektora PT = v - u, gdje sada za vrh vektora u treba uzeti tačku P, tj.

Integral[uredi | uredi izvor]

Neka su dati zatvoreni interval I = [a, b], pri čemu je a < b, i vektorski prostor V koji čini skup integrabilnih funkcija na tom intervalu.

Stav

je unutrašnji proizvod na prostoru V.

Dokaz: Neka su α i β realni brojevi, a f, g i h vektori iz V. Tada:

1.

jer

2.

tj. funkcija f(t) jednaka je nuli u svakoj tački datog intervala.

3.

4. ♦.

Norma ovog prostora je

Primjer 1.

Neka je a = 0 i b = 1, i neka su dati polinomi

Tada imamo

Za njihove norme imamo

Primjer 2.

Na istom intervalu I = [0, 1] date su trigonometrijske funkcije

Tada je

Prema tome, ove fukcije su normalne na datom intervalu.♦

Primjer 3.

Na intervalu [0, 1] dat je polinom f(t) = t. Naći polinom oblika g(t) = kt + n normalan na dati.

Rješenje: Tražimo brojeve k i n takve da je

Prema tome, 2k + 3n = 0. Pa možemo uzeti, recimo g(t) = 3t - 2.♦

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]