Pređi na sadržaj

Uroš Dojčinović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Uroš Dojčinović
Lični podaci
Datum rođenja(1959{{month}}{{{day}}})1959.(64/65 god.)
Mesto rođenjaBeograd, NR Srbija,
FNR Jugoslavija
Zanimanjemuzičar, kompozitor, muzikolog, pedagog i publicista
Muzički rad
Žanrklasična muzika
Instrumentgitara

Uroš Dojčinović (Beograd, 1959) srpski je gitarista, muzikolog, kompozitor, pedagog i publicista.

Diplomirao je klasičnu gitaru na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (R. Hrvatska), a potom završio postdiplomske studije, odbranivši dva doktorata na interdisciplinarnim muzičkim temama na Filološkom i Filozofskom fakultetu.[1] Dojčinovićeva umetnička aktivnost obuhvata preko 3000 nastupa ostvarenih širom sveta, veliki broj radio i televizijskih emisija, više stotina održanih stručnih predavanja, majstorskih seminara i učešća u radu različitih domaćih i međunarodnih žirija.

Objavio je preko 600 stručnih radova i snimio više od 60 diskografskih izdanja (LP-ploča, muzičkih kaseta, CD i DVD albuma), za različite izdavačke kuće u Evropi, Americi i Aziji.

Za višestruko umjetničko delovanje nagrađen je sa više od 50 medalja, plaketa, diploma i drugih priznanja u zemlji i svetu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Uroš Dojčinović je rođen u Beogradu 1959. godine. Nakon srednjeg opšteg i muzičkog obrazovanja (I beogradska gimnazija Moša Pijade i SMŠ Josip Slavenski) u Beogradu, osnovne akademske studije je završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Hrvatska). Postdiplomske studije književnosti završio je na Filološkom, a potom i Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Stekao je dve akademske titule doktora nauka odbranivši dva doktorata na interdisciplinarnim temama u oblasti nacionalne filologije i nacionalne i balkanske muzičke istorije. Usavršavao se u majstorskim klasama različitih profesora na više internacionalnih kurseva i seminara. Njegova umetnička aktivnost obuhvata preko 3000 nastupa ostvarenih širom sveta (solističkih i kamernih koncerata, muzičko-poetskih i drugih programa) i veliki broj radio i televizijskih emisija. Snimio je više od 60 diskografskih izdanja (LP-ploča, muzičkih kaseta, kompakt diskova i DVD albuma) za različite kompanije i objavio preko 500 radova (originalnih kompozicija, transkripcija, aranžmana, redakcija kao i stručnih-tekstualnih publikacija). Često je učestvovao u radu žirija domaćih i internacionalnih takmičenja i konkursa za interpretaciju i kompoziciju i stalno je prisutan kao stručni, muzički, predavač i rukovodilac majstorskih klasa i seminara u zemlji i inostranstvu. Autor je prve jugoslovenske istorije klasične gitare i pokretač prve edicije dela domaćih kompozitora za ovaj instrument. Kreator je novog plana i programa za klasičnu gitaru Republike Srbije, 1987/93. i pisac prvog srpskog didaktičko-instruktivnog opusa za gitariste u oblasti kamernog muziciranja i prima-vista metode sa poznavanjem orkestarske literature.

Kao pedagog od 1978. godine deluje u više muzičko-pedagoških ustanova u Zagrebu (R. Hrvatska) i Beogradu (R. Srbija), a od 1989. i kao gostujući predavač i profesor velikog broja inostranih obrazovnih institucija (muzičkih konzervatorija, akademija, univerziteta, itd). Redovan je profesor na Fakultetu savremenih umetnosti, gde predaje na predmetima Metodologija umetničkog istraživanja i Tehnika pisanja naučno-umetničko istraživačkog rada[2]. Jedan je od osnivača i umetnički direktor Prvog jugoslovenskog festivala klasične gitare (Zaječar, 86), zatim, Mećunarodne gitarističke serije GITAFES-a (Smederevo), SORABIJA Međunarodnog festivala klasične gitare (Niš), Međunarodnog festivala kamerne muzike OLD GOLD (Niš), Međunarodnog festivala muzike VRNjCI (Vrnjačka Banja), kao i Savicium Classic Festa (Šabac). Takođe je osnivač i Predsednik Yugoslav Guitar Society fondacije. Redovni je član Udruženja muzičkih umetnika Srbije, Udruženja kompozitora Crne Gore, Američke fondacije gitarista, Matice Srpske u Novom Sadu, Britanskog udruženja gitarističkih pedagoga RGT, itd.

Stručni je saradnik (pisac i muzički kritičar) inostranih, specijalizovanih gitarističkih časopisa i magazina: Soundboard-GFA (SAD), Guitar International i Classical Guitar (Velika Britanija), Laute un Gitarre i Concertino-ZUPFMUSIK (Nemačka), Les Cahiers de la Guitare (Francuska), itd. Za višestruko umetničko delovanje nagrađen je sa preko 50 različitih medalja, plaketa, diploma i drugih priznanja u zemlji i svetu.

Delovao je kao kulturni «Ambasador sa svojim instrumentom» (The Nation - Malezija, 1992. god.) Dojčinović je 1992. godine promovisan u počasnog američkog građanina.

Poznata je Dojčinovićeva studiozna monografija o istorija gitare na Balkanu. Za ovu obimnu knjigu od 400 stranica više od 80 procenata materijala o razvoju gitare na Balkanu autor je našao u privatnim kolekcijama samoukih gitarista. Pre njega razvoj gitarističke umetnosti na Balkanu niko nije obrađivao. Pored toga Dojčinović je autor čitavog niza stručnih knjiga, muzikoloških studija i članaka.

Muzičke knjige[uredi | uredi izvor]

  • Magični svet gitare, Nota, Knjaževac, 1985.
  • Following the Guitar Trails in Yugoslavia, Sorabia (Serbia)
  • Trijumf gitare, Nikšić, Unirex, 1994.
  • Tajna gitare, DKSG, Beograd, 1996.
  • Prvi gitaristički koraci (Guitar Method), Demetra, Knjaževac, 1995.
  • Sight-reading & Orchestral Literature for Guitarists, Nota & Prometej
  • Antologija muzike za gitaru u Srbiji, Prometej, Novi Sad, 1996.
  • Antologija muzike za gitaru u Crnoj Gori,ProArte, Nikšić, 1996.
  • Guitar Compositions from Yugoslavia ( 6 Volumes), Syukhtun Editions (Sweden)
  • Ivan Padovec – The Complete Solo Concert-Guitar Works, Syukhtun Editions (Sweden)
  • The Guitar in Balkans: A History,2001 (USA)
  • Gitara na Balkanu, Prosveta, Beograd, 2012.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Zvanična prezentacija[uredi | uredi izvor]

Homepage

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dojčinović, Uroš. „Klasična gitara u Jugoistočnoj Evropi do 1941. godine : doktorska disertacija”. Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković". Beograd : [U. Z. Dojčinović], 2009. Pristupljeno 27. 1. 2018. [mrtva veza]
  2. ^ „Profesor - Uroš Dojčinović”. Fakultet savremenih umetnosti (na jeziku: srpski). 2018-01-16. Pristupljeno 2020-12-08. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]