FK Liverpul

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Liverpul
Puno imeFudbalski klub Liverpul
NadimakCrveni
Osnovan(1892-03-15)15. mart 1892.(132 god.)[1]
StadionEnfild,
Liverpul, Engleska
Kapacitet53.394
PredsednikSjedinjene Američke Države Tom Verner (izvršni direktor)
TrenerHolandija Arne Slot
LigaPremijer liga
2023/24.3.
Domaća oprema
Gostujuća oprema
Treća oprema

Fudbalski klub Liverpul (engl. Liverpool Football Club) engleski je fudbalski klub iz Liverpula. Klub je 19 puta bio osvajač Engleske prve divizije, današnje Premijer lige. FA kup je osvojio osam puta, deset puta Liga kup, a šesnaest puta engleski superkup. Liverpul je šest puta bio pobednik Lige šampiona, tri puta Kupa UEFA, četiri puta UEFA superkupa, a jednom i klupski prvak sveta. Jedan je od osnivača G-14, organizacije vodećih evropskih fudbalskih klubova.

FK Liverpul je osnovan 15. marta 1892. i svoje utakmice igra na stadionu Enfild roud, kapaciteta 54.074 mesta. Planira se proširenje stadiona, koji će po novim planovima moći da primi 60.000 navijača.

Navijači kluba bili su akteri dve velike tragedije. Prva je bila na stadionu Hejsel 1985. godine gde je poginulo 39, većinom Juventusovih navijača. Nakon toga engleski klubovi su dobili petogodišnju zabranu igranja u evrokupovima. Druga tragedija desila se na stadionu Hilsboro 1989. godine, gde je poginulo 96 Liverpulovih navijača. Klub je promenio boje svojih šorceva iz belih u crvene 1964. godine. Zvanična himna kluba je You'll Never Walk Alone.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Od 1885. do 1892. na Enfild roudu je igrao FK Everton. Tada je Džon Holding, koji je bio vlasnik zemljišta na kojem se nalazio stadion, povećao cenu najma sa 100 na 250 funti, pa je uprava Evertona odlučila da klub igra na Gudison parku.

Sa tri preostala igrača, Holding je 3. juna 1892. osnovao novi klub. Holding je nameravao da klubu da ime Everton atletik, ali, budući da Engleski fudbalski savez to nije dozvolio, novi klub je dobio ime FK Liverpul. Za direktora kluba bio je imenovan Džon Makena koji u klub doveo 13 profesionalnih škotskih fudbalera.

Godine 1901, Liverpul je prvi put osvojio Fudbalsku Ligu, a 1914. se prvi put plasirao u finaleFA kupa. Nakon toga, klub se uglavnom nalazio na sredini tabele, bez većih uspeha, sve dok 1959. za menadžera nije postavljen Bil Šenkli, koji je od kluba stvorio najjači tim u Ligi. S njim je 1965. po prvi put osvojen FA kup, 1973. i UEFA kup, ali se Šenkli naredne godine povukao, ostavivši za sobom jedan od najboljih timova Evrope koji je u svojim redovima imao igrače kao što su Rej Klemens, Emlin Hjuz, Tomi Smit, Fil Tompson, Ijan Kalahan, Kevin Kigen i Džon Tošak.

Naredno poglavlje u istoriji kluba započinje imenovanjem Šenklijevog asistenta, Boba Pejzlija, za menadžera kluba. Liverpul je sa njim nastavio tamo gde je stao i uspeo otići korak dalje - njegov tim je u Rimu 1977. savladao Borusiju Menhengladbah sa 3:1 i osvojio Evropski kup, prvi u istoriji kluba. Ovaj uspeh je ponovio još dva puta, 1978. i 1981, i utemeljio najuspešniji period ovog kluba uz pomoć novih igrača, pre svega Kenija Dalgliša, najveće igračke legende kluba, kao i Alana Hansena, Fila Nila, Grejema Sunesa i Ijana Raša. Sa Pejzlijevim naslednikom, Džoom Feganom, klub osvaja Evropski kup i 1984, a u istoj sezoni osvaja i Prvu diviziju, i Liga kup. Posle dvadeset i jedne godine, Liverpulov tim predvođen Rafaelom Benitezom je osvojio Ligu šampiona 2005. u Istanbulu, u najboljem finalu ovog takmičenja ikad zabeleženom.

Dana 29. maja 1985. desila se nesreća na stadionu Hejsel u Briselu, kada je Liverpul igrao finale Evropskog kupa protiv Juventusa, gde je poginulo 39 Juventusovih navijača. 15. aprila 1989, u finalu FA kupa između Liverpula i Notingem foresta, na stadionu Hilsboro, u sličnoj tragediji poginulo je 96 navijača Liverpula. Rangiran je kao dvanaesti u listi FIFA najboljih klubova 20. veka.[2]

Poznati igrači[uredi | uredi izvor]

U periodu pre Drugog svetskog rata nekoliko igrača je steklo veliko poštovanje navijača. Među njima su najpoznatiji Efrejm Longvort, igrač odbrane koji je postao kapiten engleske reprezentacije 1921, Eliša Skot, fudbaler sa najdužim igračkim stažom u istoriji Liverpula (22 godine), napadač Gordon Hodžson koji je postigao 17 hettrikova 20-ih i 30-ih godina 20. veka.

Šezdesetih godina mendžer Bil Šenkli je stvorio tim koji je vladao engleskom ligom i Evropom. Ključni igrači tog tima bili su Ron Jejts, koga je Šenkli zvao Kolos, Rodžer Hant, koji je postigao 245 ligaških golova (još uvek rekord tima), i bio član engleske fudbalske reperezentacije koja je osvojila Svetsko prvenstvo 1966. Bob Pejsli, menadžer Liverpula od 1974. do 1983, takođe je doveo dva škotska fudbalera: Alana Hansena, koji je sa Liverpulom osvojio tri Kupa šampiona, i Kenija Dalgliša (među navijačima poznatog kao Kralj Keni). Godine 1980, Pejsli je doveo tada devetnaestogodišnjeg Ijana Raša, koji je tokom 80-ih postao vodeći strelac kluba.

Tokom devedesetih najpoznatiji igrači Liverpula su bili bili Stiv Makmanaman, Robi Fauler i Majkl Oven. Danas je najpoznatiji Stiven Džerard, bivši kapiten.

Boje i grb tima[uredi | uredi izvor]

„Šenklijeve kapije“

Liverpul nosi crvene dresove kao domaćin i bele na gostovanjima, ali nije uvek bilo tako. U ranim danima postojanja kluba, kad je Liverpul počeo nastupati na Enfild roudu, dresovi su bili plave boje koja je bila skoro ista kao i boja Evertonovih dresova. Godine 1894, rukovodstvo kluba se odlučilo za crvene dresove. Godine 1901, liverpulska ptica, simbol grada, unesena je u grb kluba. U narednih šezdeset godina igrači Liverpula su nosili crvene dresove sa belim šorcevima (boja štucni je tokom godina varirala od crvene, crne, bele pa opet crvene).

Godine 1964, na utakmici protiv belgijskog Anderlehta, menadžer Bil Šenkli je odlučio da tim pošalje na teren u potpuno crvenoj opremi. Igrači FK Liverpul trenutno nose dresove firme Vorior.

U grbu FK Liverpul dominira liverpulska ptica, koja je i simbol grada. Grb je smešten na štitu, a iznad štita je natpis You'll never walk alone („Nikad nećeš hodati sam“), što je i naslov himne Liverpulovih navijača. Dva plamena sa svake strane štita simbolizuju uspomenu na navijače stradale na stadionu Hilsbrou.

Stadion[uredi | uredi izvor]

Enfild je izgrađen 1884. na zemlji posvećenoj Stenli Parku. Originalno je korišćena od strane Evertona pre prelaska kluba u Gudison Park nakon nesporazuma oko plaćanja s Enfildovim vlasnikom Džonom Hulingom[3]. Ostavljen s praznim zemljištem, Hulding je osnovao Liverpul 1892. godine i od tada klub igra na Enfildu. U to vreme kapacitet stadiona je bio 20000 iako su samo 100 gledalaca prisustvovali Liverpulovom prvom meču na Enfildu.[4]

Kop je izgrađen 1906 zbog zbog visokog odziva na utakmice i nazvan je inicijalno Oukfild Roud Embankment. Prva igra je bila 1. septembra 1906. kada je strana domaćina pobedila Strouk Siti 1-0[5]. 1906. bankomatski štand na jednom kraju zemlje je formalno preimenovan u Spion Kop po brdu u KvaZulu-Natalu.[6] Brdo je bilo na mestu Bitke za Spion Kop u Drugom Boerskom ratu, gde je preko 300 ljudi Lankaširskog puka poginulo, a mnogi su bili iz Liverpula. Na vrhuncu, stadion je primio 28000 gledalaca i bio jedan od najvećih jednospratnih stadiona na svetu. Mnogi stadioni u Engleskoj su nazvani po Spion Kopu ali Enfild je bio najveći od svih u tadašnje vreme; mogao je podržati više gledalaca nego neki celi fudbalski tereni.[7]

Ulaz na teren Enfilda

Enfild je mogao da se prilagodi za preko 60000 navijača maksimalno i imao kapacitet od 55000 do kraja devedesetih. Tejlor Report i regulacije Premijer Lige su obavezale Liverpul da pretvori Enfild u stadion gde svi sede u vreme sezone 1993-94, smanjujući mu kapacitet na 45276. Pronalasci Tejlora Reporta usporili su obnavljanje Kemlin Roud Stadion, koji je ponovno izgrađen 1992. poklapajući se sa stogodišnjicom kluba i poznat je kao Stogodišnji Stadion sve do 2017. kada je preimenovan u Keni Dalgliš Stadion. Dodatni sprat je dodat Enfild Roudu krajem 1998. i time naknadno povećao kapacitet zemljišta ali stvorio i nove probleme. Serija potpornih šipki i postolja je implementirana kako bi se dobilo na dodatnoj stabilnosti višeg sprata stadiona jer je prijavljeno pomeranje sprata na početku sezone 1999-2000.[8]

Zbog zabrane povećanja kapaciteta Enfilda, Liverpul je najavio plan da se prebaci na predložen Stenli Park Stadion u maju 2002. Planirana dozvola je dodeljena u Julu 2004. i u septembru 2006, Liverpul Siti Sud se složio da dodeli Liverpulu 999-godišnji zakup na predloženoj lokaciji. Nakon preuzimanja kluba od strane Džordža Žileta i Toma Hiksa u februaru 2007, predložen stadion je renoviran. Novi dizajn je prihvatio Sud u novembru 2007. Stadion je trebalo da bude otvoren u avgustu 2011. godine i imao bi 60.000 gledalaca i sa HKS-om ugovorili izgradnju stadiona.[9] Izgradnja je zaustavljena u avgustu 2008. godine jer su Žilet i Hiks imali poteškoće u finansiranju 300 miliona funti potrebnih za razvitak. U oktobru 2012. BBC Sport je objavio da je Fenvej Sportska Grupa (novi vlasnici Liverpul FK-a) odlučili da preuređuju svoj trenutni dom na stadionu Enfild, umesto izgradnje novog stadiona u Stanli Parku. Kao deo obnove, kapacitet Enfilda bi porastao sa 45276 na oko 60000 i koštao bi približno 150 miliona funti. Kada je izgradnja završena na novom Glavnom stadionu, kapacitet Enfilda je povećan na 54,074. Ova stomilionska nadogradnja je dodala treći sprat stadionu. Sve ovo je bio deo projekta od 260 miliona funti da bi se povećala površina Enfilda. Jurgen Klop, tadašnji menadžer, opsisao je stadion "impresivnim".[10]

„Šenklijeve kapije“

Podrška[uredi | uredi izvor]

Liverpul je jedan od najbolje podržanih klubova Evrope. Klub navodi da njihova svetska navijačka populacija uključuje preko 200 zvanično priznatih klubova navijača u preko 50 država.

Pesma You'll Never Walk Alone, originalno iz Rodžers i Hamersten mjuzikla Karusel i kasnije snimljena od Liverpulovih muzičara Geri i pejsmejkeri, je klubska hitmna i pevana je od strane Enfild publike još od početka 1960-ih. Od tada je postala popularna među navijačima širom sveta. Naziv pesme krasi vrh Šenkli kapije, koja je postavljena 2. avgusta 1982 u znak sećanja na bivšeg trenera Bila Šenklija.

Rivalstva[uredi | uredi izvor]

Liverulovo najduže rivalstvo je sa Evertonom, protiv kojeg igraju Mersisajd derbi. Rivalstvo potiče od nastanka Liverpula F. C.-a i rasprave sa zvaničnicima Evertona i tadašnjim vlasnicima Enflida(84). Ovaj derbi je jedan od retkih gradskih derbija koji je poznat kao "prijateljski derbi". Od sredine 1980-ih, rivalstvo je raslo na terenu, a i van njega, od nastanka Premijer Lige 1992. godine, Mersisajd derbi je imao više igrača koji su isključeni nego bilo koja utakmica Premijer Lige.

Rivastvo sa Mančester Junajtedom[uredi | uredi izvor]

Liverulovo rivalstvo sa Mančester Junajtedom potiče od gradskog rivalstva u Industrijskoj revoluciji u 19. veku. Ova dva kluba su se smenjivali kao šampioni između 1964 i 1967, i Mančester junajted je postao prvi engleski klub koji je osvojio Evropski kup 1968, praćen sa Liverpulove 4 titule Evropskog kupa. Uprkos 38 ligaških titula i 8 Evropskih kupova između njih, ova dva rivala su retko bili uspešni u isto vreme - Liverpul je osvajao titule 1970-ih a Mančester 1980-ih. Ova dva kluba su završavali kao prvo i drugo plasirani u ligi samo 5 puta.

Vlasništvo i finansije[uredi | uredi izvor]

Vlasnik Enfilda i osnivač Liverpula, Džon Hulding je bio prvi predsednik, pozicija koju je držao od osnivanja kluba 1892. do 1904. Džon MeKena preuzeo je njegovu poziciju nakon Huldingove ostavke[11]. MeKena je kasnije postao predsednik Fudbalske lige. Predsedništvo se mnogo puta promenilo pre nego što je Džon Smit, čiji je otac bio akcionar kluba, preuzeo ulogu 1973. godine. On je nadgledao najuspešniji period u istoriji Liverpula pre nego što je napustio poziciju 1990. Njegov naslednik je bio Noel Vajt koji je postao predsednik 1990. Avgusta 1991. Dejvid Murez, čija je familija posedovala klub više od 50 godina, postao je predsednik. Njegov ujak Džon Murez je takođe bio akcionar Liverpula i predsednik Evertona od 1991-1973. Murez je posedovao više od 51% kluba i 2004. izrazio spremnost da razmotri ponudu za svoje akcije u Liverpoolu.

Džon Henri vlasnik Fenvej sportske grupe

Murez je blagovremeno prodao klub američkom biznismenu Džordžu Žiletu i Tomu Hiksu 6. februara 2007. Dogovor je procenio klub i njegov ogroman dug od 219 miliona funti. Dvojica su platili 5 hiljada funti po učešću, tj. 174 miliona funti za cele akcije i 44,8 miliona kako bi se pokrili dugovi kluba. Nesloga Džordža Žileta i Toma Hiksa, kao i manjak podrške fanova rezultirali su da dvojica prodaju klub. Marin Brugton je proglašen predstavnikom kluba 16. aprila 2010. da nadgleda njegovu prodaju. U maju 2010. godine objavljeni su računi koji pokazuju da dug kluba iznosi 350 miliona funti (zbog preuzimanje preuzetih sredstava) sa gubitkom od 55 miliona funti, što je izazvalo da revizor KPMG da svoje mišljenje revizije. Kreditori grupe, uključujući Rojalnu Banku Škotske, pozvali su Žileta i Hiksa na sud da ih primoraju da omoguće odboru da nastavi sa prodajom kluba, glavna imovina holding kompanije. Visoki sudija, Gosn. Pravda Flojd, presudio je u korist kreditora i obezbedio način za prodaju kluba Fenvej Sportskoj Grupi (prethodno poznata kao Novo Engleska Sportska Ventura), iako su Žilet i Hiks i dalje imali opciju na žalbu. Liverpul je 15. oktobra 2010. godine prodat Fenvej Sportskoj Grupi za 300 miliona funti.

Liverpul je opisan kao globalna marka; izveštaj 2010. vrednuje obeležja kluba i intelektualna posedovanja za 141 milion funti, povećanje za 5 miliona u odnosu na prošlu godinu. Liverpulu je dodeljena marka procene AA (Veoma Jako). U aprilu 2010. poslovni magazin Forbz je postavio Liverpul kao šesti najvredniji fudbalski tim na svetu, iza Mančester Junajteda, Real Madrida, Arsenala, Barselone i Bajern Minhena; procenivši vrednost kluba 822 miliona dolara (532 miliona funti), izuzevši dugove. Računovođa Deloit rangirao je Liverpul na osmom mestu u Deloit Fudval Novac Ligi, koja rangira svetske fudbalske klubove po zaradi. Liverpulovi dohoci u 2009-10. sezoni su iznosili 225,3 miliona evra.

Trenutna postava[uredi | uredi izvor]

Br. Pozicija Igrač
1 Brazil G Alison
2 Engleska O Džo Gomez
3 Japan S Vataru Endo
4 Holandija O Virdžil van Dajk
5 Francuska O Ibrahima Konate
6 Španija S Tijago Alkantara
7 Kolumbija N Luis Dijaz
8 Mađarska S Dominik Soboslai
9 Urugvaj N Darvin Nunjez
10 Argentina S Aleksis Makalister
11 Egipat N Mohamed Salah
13 Španija G Adrijan
17 Engleska S Kertis Džouns
Br. Pozicija Igrač
19 Engleska S Harvi Eliot
20 Portugalija N Diogo Žota
21 Grčka O Kostas Cimikas
26 Škotska O Endru Robertson
32 Kamerun O Žoel Matip
62 Republika Irska G Kivin Keleher
66 Engleska O Trent Aleksander Arnold

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Nacionalni[uredi | uredi izvor]

  • Prva divizija / Premijer liga
    • Prvak (19) : 1900/01, 1905/06, 1921/22, 1922/23, 1946/47, 1963/64, 1965/66, 1972/73, 1975/76, 1976/77, 1978/79, 1979/80, 1981/82, 1982/83, 1983/84, 1985/86, 1987/88, 1989/90, 2019/20.
    • Viceprvak (15) : 1898/99, 1909/10, 1968/69, 1973/74, 1974/75, 1977/78, 1984/85, 1986/87, 1988/89, 1990/91, 2001/02, 2008/09, 2013/14, 2018/19, 2021/22.
  • Druga divizija
    • Prvak (4) : 1893/94, 1895/96, 1904/05, 1961/62.
  • FA kup
    • Osvajač (8) : 1964/65, 1973/74, 1985/86, 1988/89, 1991/92, 2000/01, 2005/06, 2021/22.
    • Finalista (7) : 1913/14, 1949/50, 1970/71, 1976/77, 1987/88, 1995/96, 2011/12.
  • Liga kup
    • Osvajač (10–rekord) : 1980/81, 1981/82, 1982/83, 1983/84, 1994/95, 2000/01, 2002/03, 2011/12, 2021/22, 2023/24.
    • Finalista (4) : 1977/78, 1986/87, 2004/05, 2015/16.
  • FA Komjuniti šild (11 samostalnih trofeja i 5 zajedničkih – 1964, 1965, 1977, 1986 i 1990)
    • Osvajač (16) : 1964, 1965, 1966, 1974, 1976, 1977, 1979, 1980, 1982, 1986, 1988, 1989, 1990, 2001, 2006, 2022.
    • Finalista (8) : 1922, 1971, 1983, 1984, 1992, 2002, 2019, 2020.

Međunarodni[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Happy birthday LFC? Not quite yet...”. liverpoolfc.com. Pristupljeno 20. 1. 2017. 
  2. ^ „web.archive.org” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 23. 04. 2007. g. Pristupljeno 23. 3. 2011. 
  3. ^ Liversedge 1991, str. 112.
  4. ^ Kelly 1988, str. 187.
  5. ^ Moynihan, Leo. The pocket book of Liverpool. pp. 24.
  6. ^ Liversedge 1991, str. 113.
  7. ^ Pearce, James (23 August 2006). "How Kop tuned into glory days". Liverpool Echo. Archived from the original on 10 February 2009. Pristupljeno 6 December2008.
  8. ^ Liverpool F.C. Pristupljeno 15 August 2010.
  9. ^ „BBC. 6 November 2007. Pristupljeno 22 August 2010.”. 
  10. ^ „Anfield”. 
  11. ^ Liversedge 1991, str. 108.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]