Filibaster
Termin filibaster (engl. filibuster) u zakonodavnom procesu označava pravo na neograničenu raspravu o određenom pitanju. Koristeći pravo na filibaster, moguće je odgoditi ili potpuno sprečiti glasanje o nekom zakonu ili drugom predlogu. Filibaster tako predstavlja vrstu opstrukcije u skupštini ili drugom organu za donošenje odluka.
Reč filibaster dolazi iz holandskog i španskog jezika, a u 19. veku su se njome označavali pirati.[1] U današnjem smislu, reč je prvi put upotrebljena 1854. u Kongresu SAD, kada su protivnici Zakona o Kanzasu i Nebraski pokušali da odgode njegovo donošenje.[2]
Jedan od prvih poznatih praktičara filibastera bio je rimski senator Marko Porcije Katon Mlađi. U raspravama oko donošenja zakona kojima se posebno protivio, Katon Mlađi je često opstruisao glasanje o njima govoreći neprekidno do sumraka.[3] Kako je Rimski Senat imao pravilo da se svi poslovi moraju zaključiti do sumraka, Katonovi dugi govori bili su efikasno sredstvo za sprečavanje glasanja.
U novije vreme reč filibaster se uglavnom koristi za taktiku opstrukcije u američkom Senatu, iako se slične taktike koriste i u drugim državama.
U Senatu SAD, pravila dozvoljavaju senatoru, ili grupi senatora, da govore koliko god žele o bilo kojoj temi koju izaberu, sve dok „tri petine izabranih senatora koji su položili zakletvu“[4] (obično 60 od 100 senatora) ne glasa za zatvaranje debate.
Najduži filibaster u Senatu SAD održao je senator Strom Termond iz Južne Karoline. U pokušaju da spreči donošenje Zakona o građanskim pravima iz 1957, Termond je govorio neprekidno 24 sata i 18 minuta,[5] ali je zakon ipak usvojen.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ U američkom senatu se očekuje značajan politički sukob povodom parlamentarne taktike «filbastera»[mrtva veza], Glas Amerike
- ^ Safire 1993, str. 245–246.
- ^ Goldsworthy 2006, str. 583
- ^ „Precedence of motions (Rule XXII)”. Rules of the Senate. United States Senate. Arhivirano iz originala 31. 01. 2010. g.
- ^ „Strom Thurmond Biography”. Strom Thurmond Institute. Arhivirano iz originala 9. 7. 2011. g.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Safire, William (1993). Safire's New Political Dictionary: The Definitive Guide to the New Language of Politics. Random House. str. 245—246. ISBN 978-0-679-42068-2.
- Beth, Richard; Bach, Stanley. Filibusters and Cloture in the Senate. Congressional Research Service.
- Binder, Sarah A. and Steven S. Smith (1996). Politics or Principle: Filibustering in the United States Senate. Washington, D.C.: Brookings Institution Press. ISBN 978-0-8157-0952-7.
- Eleanor Clift, "Filibuster: Not Like It Used to Be," Newsweek, 24 Nov. 2003.
- Bill Dauster, "It’s Not Mr. Smith Goes to Washington: The Senate Filibuster Ain’t What it Used To Be" Архивирано на сајту Wayback Machine (16. октобар 2015), The Washington Monthly, Nov. 1996, at 34-36.
- Alan S. Frumin, "Cloture Procedure," in Riddick's Senate Procedure, 282-334. Washington, D.C.: Government Printing Office, 1992.
- Koger, Gregory (2010). Filibustering: A Political History of Obstruction in the House and Senate. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-44964-7. OCLC 455871593..
- Lazare, Daniel (1996). The Frozen Republic: How the Constitution Is Paralyzing Democracy. Harcourt. ISBN 9780151000852. OCLC 32626734.
- Goldsworthy, Adrian (2006). Caesar: Life of a Colossus. New Haven: Yale University Press. стр. 583.
- Jessica Reaves, "The Filibuster Formula Архивирано на сајту Wayback Machine (16. јануар 2013)," Time
- U.S. Senate, "Filibuster and Cloture."
- U.S. Senate, "Filibuster Derails Supreme Court Appointment."