Pređi na sadržaj

Filibaster

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Termin filibaster (engl. filibuster) u zakonodavnom procesu označava pravo na neograničenu raspravu o određenom pitanju. Koristeći pravo na filibaster, moguće je odgoditi ili potpuno sprečiti glasanje o nekom zakonu ili drugom predlogu. Filibaster tako predstavlja vrstu opstrukcije u skupštini ili drugom organu za donošenje odluka.

Reč filibaster dolazi iz holandskog i španskog jezika, a u 19. veku su se njome označavali pirati.[1] U današnjem smislu, reč je prvi put upotrebljena 1854. u Kongresu SAD, kada su protivnici Zakona o Kanzasu i Nebraski pokušali da odgode njegovo donošenje.[2]

Jedan od prvih poznatih praktičara filibastera bio je rimski senator Marko Porcije Katon Mlađi. U raspravama oko donošenja zakona kojima se posebno protivio, Katon Mlađi je često opstruisao glasanje o njima govoreći neprekidno do sumraka.[3] Kako je Rimski Senat imao pravilo da se svi poslovi moraju zaključiti do sumraka, Katonovi dugi govori bili su efikasno sredstvo za sprečavanje glasanja.

U novije vreme reč filibaster se uglavnom koristi za taktiku opstrukcije u američkom Senatu, iako se slične taktike koriste i u drugim državama.

U Senatu SAD, pravila dozvoljavaju senatoru, ili grupi senatora, da govore koliko god žele o bilo kojoj temi koju izaberu, sve dok „tri petine izabranih senatora koji su položili zakletvu“[4] (obično 60 od 100 senatora) ne glasa za zatvaranje debate.

Najduži filibaster u Senatu SAD održao je senator Strom Termond iz Južne Karoline. U pokušaju da spreči donošenje Zakona o građanskim pravima iz 1957, Termond je govorio neprekidno 24 sata i 18 minuta,[5] ali je zakon ipak usvojen.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ U američkom senatu se očekuje značajan politički sukob povodom parlamentarne taktike «filbastera»[mrtva veza], Glas Amerike
  2. ^ Safire 1993, str. 245–246.
  3. ^ Goldsworthy 2006, str. 583
  4. ^ „Precedence of motions (Rule XXII)”. Rules of the Senate. United States Senate. Arhivirano iz originala 31. 01. 2010. g. 
  5. ^ „Strom Thurmond Biography”. Strom Thurmond Institute. Arhivirano iz originala 9. 7. 2011. g. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]