Filistejci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karta biblijskih zemalja koja pokazuje filistejske oblasti i gradove Gazu, Ašdod i Aškelon
Levant oko 830. p. n. e.

Filistejci ili Filistinci (hebr. פלשתים, plishtim) su bili narod nastanjen na južnoj obali Hanana, na teritoriji kasnije nazvanoj Filisteja. Poreklo im je predmet rasprave među naučnicima, ali moderna arheologija je sugerisala kulturne veze s mikenskim svetom u Grčkoj.[1] Najverovatnije su bili primorski narod koji se u ranom 2. milenijumu odselio sa Egeja kopnom i morem preko Krita i Kipra na Bliski istok. Selidba je najverovatnije uzrokovana invazijom Grka.[2] Iako su Filistejci preuzeli lokalnu hanansku kulturu i jezik pre nego što su ostavili i jedan zapis, sugeriše se da je nekoliko filistejskih reči bilo indoevropskog porekla (vidi: Filistejski jezik). Filistejci su prodrli prema Egiptu gde ih je faraon Ramzes III odbio sa granice, da bi ih potom naselio na obalnim predelima i upotrebljavao ih kao plaćenike. Vremenom su se osamostalili i pomešali sa lokalnim stanovništvom i uspostavili više gradova kao što su Gaza, Aškelon, Ašdod i drugi.

U Starom zavetu Filistejaci se pominju na više mesta: u Knjizi o sudijima (4-5), gde se govori o prvom sukobu jevrejskih plemena sa filistejcima, u Drugoj knjizi Samuilovoj (2 Sam 5, 17, 8, 1) gde govori o dvoboju Davida i Golijata, i o drugim sukobima (1 Car 15, 27; 16, 15; 2 Car 18, 8; Dnev 21, 16, 26, 6; 28, 18).

Asirci više puta napadaju Filistejce, a konačno ih sebi potčinjava asirski kralj Senaherib i Filisteja postaje asirska pokrajina. U vreme kralja Asarhadona Filisteja postaje pokrajina Asirskog carstva. Nakon upada vojske Nabukodonosora Filistejci više nemaju nikakvu političku ulogu.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]