Pređi na sadržaj

Fimoza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fimoza
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnosturologija

Fimoza (od grčke reči φῑμός - „začepiti usta“) otežana je, delimična ili potpuna nemogućenost prevlačenje kožice (prepucijuma) muškog polnog uda (penisa) preko njegovog glavića.[1] U fiziološkim uslovima, kožica muškog polnog uda predstavlja zaštitni mehanizam organizma, kojim se sprečava uticaj spoljašnjih štetnih faktora - kako hemijskih, tako i mehaničkih, i na taj način čuva fina, ranjiva koža tela penisa.[2]

Razvojna (fiziološka) fimoza kod dece kao i ona koja ne izaziva nikakve poteškoće pri mokrenju ili obavljanju seksualnih funkcija ne smatra se patološkim stanjem. Međutim kada se glavić uda, kao što je to slučaj kod patološke fimoze ili parafimoze, ne može osloboditi kožice (u bilo kom stanju ili samo pri erekciji), nastaje poremećaj koji zahteva lečenje, zbog mogućih komplikacija, ukoliko se pravovremeno ne pristupi lečenju.[3]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima iz SAD oko 10% muškaraca do 3 godine života može imati fiziološku fimozu, dok je nešto veći procenat dece koja mogu imati samo delimični oblik fimoze.[4]

Jedan do pet odsto muškaraca imati neki od oblika nemogućnosti vraćanja prepucijuma, do uzrasta od 16 godina.[5]

Samo oko 2% odraslih muškaraca ima pravu urođenu fimozu - kad im je otvor na kožici penisa toliko uzak da ometa normalno prevlačenje preko glavića, a time i normalne fiziološke funkcije.

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Prema uzroku koji iazaziva njihov nastanak, Fimoze mogu biti fiziološke, urođene,[6] i stečene.

Fiziološka fimoza[uredi | uredi izvor]

Većina dečaka se rađa sa fiziološkim fimozom (kožica im se ne može prevući preko glavića uda). To je normalno stanje. U prvim godinama života, fiziološka slepljenja prepucijuma sa glavićem penisa je prirodna pojava koja ima za cilj zaštitu glavića od uticaja amonijaka iz mokraće.

Kod većine dece prepucijum se potpuno odvaja od glavića uda tokom prve tri godine života. Tom prirodnom procesu rastezanja kožice i odlepljivanja od tkiva glavića, mogu pomoći roditelji, koji će dečaku povremeno rastezati kožicu - posebno nakon kupanja, s obzirom da topla voda povoljno utiče na elastičnost kože.

Ako se kožica teško prevlači preko glavića, ili se uopšte ne može prevući, do treće godine života, to još nije alarmantno stanje jer u trećoj godini života gotovo 50% dečaka još uvek ima fiziološku fimozu, tj. unutrašnja strana prepucijuma im je sljepljena za glavić uda. Ovo stanje ne treba da zabrinjava roditelje - osim ako otvor prepucijuma nije toliko uzak da izaziva smetnje u oticanju mokraće.

Ako dete otežano mokri ili mokraća otežano otiče u tankom mlazu, a na vrhu uda mu se stvara balončić (ispod kože) - neophodna je konstultacija sa urologom. Dakle ako kod deteta u trećoj godini života fimoza ne nestane, obavezan je pregled urologom - koji će proceniti u kojem stepenu je fimoza prisutna, kao i da li je potrebno odstraniti veze prepucijuma i glansa uda ili je možda potrebno izvršiti operativni zahvat - delimično ili potpuno obrezivanje.

Patološka fimoza[uredi | uredi izvor]

Kao patološko stanje smatra se fimoza koja se javlja kod prethodno normalnog prevlačenja kožice preko glavića uda, ili fmoza koja je prisutna posle puberteta.

Urođena fimoza

Patološka urošena fimoza može se javiti kada je kožica prepucijuma urođeno uska u predelu otvora.

Stečena fimoza

Ovaj oblik fimoze može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Ponekad se stariji muškarci stide fimoze jer smatraju da se tako nešto dešava samo deci, ali ona može nastati kod svih uzrasta kao posledica zapaljenjskih procesa na glaviću sa posledičnim stvaranjem priraslica i nemogućnošću njenog pomeranja.

Tačan uzrok fimoze još uvek nije poznat. Pretpostavlja se, da može biti posledica infekcije ili dejstva samog ejakulata na prepucijum ukoliko se ne održava redovna i adekvatna higijena posle seksualnog odnosa.

Takođe, osobe koje boluju od povišenog nivoa šećera u krvi mogu imati sklonost ka stvaranju fimoze.

Parafimoza[uredi | uredi izvor]

Parafimoza, je jedna od komplikacija fimoze muškog uda koje se manifestuje u nemogućnosti da se kožica, koja je van erekcije prevučena preko glansa, odnosno glavića, vrati preko glavića, nego ostane kao prsten čvrsto stegnuta oko suženja ispod oboda glavića (u koronarnom sulkusu). Zbog poremećene cirkulacije krvi, mogu nastati otekline uz jake bolove, a nelečena može dovesti do gangrene uda.[7]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Kliničkom slikom fimoze dominiraju sledeći znaci i simptomi:

  • Koža koja prekriva glavić (prepucijum) ne može se prevući preko glansa uda.
  • Kod fiziološke fimoze, dete je uzrasta do tri godine i ne postoje ožiljci na prepucijumu
  • Formiranje balončić ispod kože prepucijuma tokom mokrenja
  • Otežano mokrenje sa poremećajem mlaza mokraće
  • Pojava infekcije glavića usled zadržavanja mokraće u prepucijalnoj kesi
  • Pojava ascedentnih infekcija mokraćnih puteva
  • Zaostajanje mokraće u mokraćnoj bešici zbog otežanog pražnjenja
  • Moguća pojava bolnih seksualnih odnosa
  • Kod fimoze nastale kao posledica zapaljenjskog procesa, može se uočiti beli fibrozni prsten na otvoru prepucijuma koji onemogućava njegovo širenje

Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Jedan od težih oblika fimoze

Diferencijalno dijagnostički kod fimoze i parafimoze treba imati u vidu sledeće bolesti:

  • Akutnu angioedem
  • Alergijski kontaktni dermatitis
  • Anasarka
  • Balanitis,
  • Balanpostitis
  • Obliterirajući keratobalanitis
  • Celulitis
  • Strano telo, uključujući dlake, konac, metalni predmet, ili gumicu
  • Ujed insekta
  • Karcinom penisa
  • Prelom penisa
  • Hematom penisa

Terapija[uredi | uredi izvor]

Naučne studije o prirodnom razvoju uvlačenja kožice

Fiziološku fimoze nije potrebno lečiti, već se savetuje roditeljima da prilikom kupanja, u toploj vodi, prevlače kožicu preko glavića kako bi se povećala njena elastičnost. Kako se procesom starenja kožica olabavljuje, kod 98-99% osamnaestogodišnjaka postiže se normalno prevlačenje kožice preko glavića uda. Lečenje se stoga može odložiti do perioda posle puberteta.

Konzervativno lečenje[uredi | uredi izvor]

Cirkumcizija
Metoda rastezanja

Metoda rastezanja kožice ili Božeova metoda[a] je fiziološki postupak koji se primenjuje kod dece i odraslih. Zasniva se na ovladavanju pravilnom tehnikom masturbacije kod odraslih muškaraca kao i redovnim vežbama istezanja prepucijuma prevlačenjem kožice. Prevlačenje se radi unazad, u stranu i unapred sve do granice zategnutosti, a zavisno od stepena fimoze vežbe se rade ručno ili uz pomoć aparata za istezanje (idealno pean, u nedostatku istog se preporučuju štapići za uši, a postoje i posebni prstenovi koji se nose tako da prepucijum istežu duži period dana). U kožici (prepucijumu) koja se redovno, pravilno i duže vreme rasteže, nastaje umnožavanje ćelija kao odgovor na navedene oblike nadražaja. Kad se pritisak vrši tokom dužeg vremena, kod oko 86% pacijenata (prema jednoj studiji) za oko 6 nedelja kožica postaje labavija i proširenija,[8] što joj omogućava normalno prevlačenje prego glavića uda.[9]

Lečenje steroidima

Primena steroidnih masti, kao metoda lečenja fimoze, počela je da se koristi od 90-ih godina 20. veka.[10] Zasniva se na činjenici da steroidi (betametazon, mometazon fluroat i kortizon), podstiču rast i širenje kožice, a ujedno i razbijaju priraslice. Prednosti lečenja lokalnim steroidima zasnivaju se na: nehirurškom lečenju koje smanjuje rizik, ne deluje traumom, a cena lečenja je niža od plastične operacije.[8][11][12][13][14]

Operativno lečenje[uredi | uredi izvor]

Operativni zahvati kod fimoze vrše se do puberteta, a retko i ranije. Za razliku od ranijeg perioda operativno lečenje, pogotovo agresivnije metode poput cirkumcizije, ostavljaju se samo za teže oblike fimoze gde istezanje ili terapija kortiko preparatima nije dala efekta. Najčešći oblici lečenja su:

Cirkumcizija

Cirkumcizija ili obrezivanje je tradicionalna metoda rešavanja problema fimoze.[15] Intervencija se izvodi u ambulantnim uslovima tako što se jednim delom ili u celosti hiirurški odstrani prepucijum. Intervencija se radi pod lokalnom anestezijom, tako da je pacijent svestan tokom operacije, ali ne oseća bol. Oporavak traje oko 3 nedelje.[16]

Fimoza pre i nakon cirkumcizije ili obrezivanja
Prepucioplastika

Ovo je hirurška metoda u kojoj se plastičnom operaciju kožica i prepucijumski otvor šire do potrebne veličine. Prednosti prepucioplastike su brži i bezbolniji oporavak, manje komplikacija i očuvanje prepucijuma.

Komplikacije[uredi | uredi izvor]

Fimoza može da postoji, a da pri tome ne izaziva bilo kakve simptome. Međutim u većini slučajeva, ako se ne leči, može da pre ili kasnije izazove sledeće komplikacije:

  • Infekcija — praćena crvenilom, svrabom ili pečenjem.
  • Bolovi — koji su izraženiji tokom seksualnog odnosa
  • Otežano mokrenje
  • Parafimoza.[18]
  • Problemi sa potencijom — koja može preći i u impotenciju
  • Prenos infekcije na seksualnog partnera.
  • Stvaranje ožiljnih promena — praćeno suženjem i patološki izmenjenom kožicom (prepucijuma). Takva promena je podložna pucanju, a pukotine koje nastanu teško zarastaju i dugo su bolne. A kada jednom zarastu, zbog ožiljnih promena, još više otežavaju prevlačenje kožice, sve dok ono ne postane nemoguće i pri opuštenom stanju uda. Tada se stvaraju novi uslovi za nastanak bakterijske ili gljivične infekcije sa svim pratećim komplikacijama.[19]
  • Maligna alteracija — kojoj pogoduje hronična infekcija prepucijama koja prelazi u neko vrstu prekanceroznih stanja muškog polnog organa — karcinoma glavića i prepucijuma. Nastali karcinom se teško leči, često zahteva delimičnu ili potpuna amputacija (odsecanje) uda i drugih delova genitalija, a neretko dovodi i do smrtnog ishoda.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Božeova metoda je nazvana po francuskom urologu koji je 1990-ih godina koncipirao vežbe za istezanje prepucijuma.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Entry "phimosis" in Merriam-Webster Online Dictionary.
  2. ^ Castagnetti, Marco; Leonard, Mike; Guerra, Luis; Esposito, Ciro; Cimador, Marcello (2015-03-09). „Benign penile skin anomalies in children: a primer for pediatricians”. World Journal of Pediatrics. 11 (4): 316—323. ISSN 1708-8569. PMID 25754752. S2CID 40635288. doi:10.1007/s12519-015-0015-5. 
  3. ^ Cooke, Richard W. I. (1993). „Neonatal—perinatal medicine: Diseases of the Fetus and Infant, 5th ed. Avroy A. Fanaroff and Richard J. Martin, Eds. St. Louis, MO: Mosby Year Book, 1992, 1450 pp”. Pediatric Pulmonology. 16 (3): 207. ISSN 8755-6863. doi:10.1002/ppul.1950160312. 
  4. ^ Kidger, EA; Haider, N; Qazi, A (2012-09-01). „Acquired phimosis after plastibell circumcision: a preventable consequence”. Annals of the Royal College of Surgeons of England. 94 (6): 186—188. ISSN 0035-8843. PMC 3954356Slobodan pristup. PMID 22943316. doi:10.1308/003588412x13373405384774. 
  5. ^ McGregor, Sophie; Goldman, Ran D. (2022). „Language outcomes after cochlear implant”. Canadian Family Physician. 68 (10): 737—738. ISSN 0008-350X. PMC 9833135Slobodan pristup. PMID 36241402. doi:10.46747/cfp.6810737. 
  6. ^ IMAMURA, EIICHI (1997). „Phimosis of infants and young children in Japan”. Pediatrics International. 39 (4): 403—405. ISSN 1328-8067. PMID 9316279. S2CID 19407331. doi:10.1111/j.1442-200x.1997.tb03605.x. 
  7. ^ Tews M, Singer JI. Paraphimosis: Definition, pathophysiology, and clinical features. [www.utdol.com.] 20.9.2008.
  8. ^ a b Zampieri N; Corroppolo M; Giacomello L (2005). Phimosis: Stretching methods with or without application of topical steroids?. J Pediatr. 147 (5): 705—6. PMID 16291369. S2CID 29301071. doi:10.1016/j.jpeds.2005.07.017. 
  9. ^ Atilla, Kemal M.; Dundaroz, Rusen; Odabas, Oner; Ozturk, Haluk; Akin, Ridvan; Gokcay, Erdal (1997). „A Nonsurgical Approach to the Treatment of Phimosis: Local Nonsteroidal Anti-Inflammatory Ointment Application”. Journal of Urology. 158 (1): 196—197. ISSN 0022-5347. PMID 9186358. doi:10.1097/00005392-199707000-00069. 
  10. ^ Monsour MA, Rabinovitch HH, Dean GE. Medical management of phimosis in children: our experience with topical steroids. J Urol. 1999 Sep. 162(3 Pt 2):1162-4.
  11. ^ Hayashi, Y.; Kojima, Y.; Mizuno, K.; Kohri, K. (2011). Prepuce: phimosis, paraphimosis, and circumcision.. ScientificWorldJournal. 11: 289—301. PMC 5719994Slobodan pristup. PMID 21298220. doi:10.1100/tsw.2011.31Slobodan pristup. 
  12. ^ Moreno, G; Corbalán, J; Peñaloza, B; Pantoja, T (2. 9. 2014). „Topical corticosteroids for treating phimosis in boys.”. The Cochrane Database of Systematic Reviews. 9 (9): CD008973. PMID 25180668. doi:10.1002/14651858.CD008973.pub2. 
  13. ^ Nobre, Yuri D.; Freitas, Ricardo G.; Felizardo, Maria J.; Ortiz, Valdemar; Macedo Jr., Antonio (2010). „To circ or not to circ: clinical and pharmacoeconomic outcomes of a prospective trial of topical steroid versus primary circumcision”. International Braz J Urol. 36 (1): 75—85. ISSN 1677-5538. PMID 20202239. doi:10.1590/s1677-55382010000100012. 
  14. ^ Nascimento, Fabio J.; Pereira, Rodrigo F.; Silva II, Jarques L.; Tavares, Alessandro; Pompeo, Antonio C. L. (2011). „Topical betamethasone and hyaluronidase in the treatment of phimosis in boys: a double-blind, randomized, placebo-controlled trial”. International Braz J Urol. 37 (3): 314—319. ISSN 1677-5538. PMID 21756378. doi:10.1590/s1677-55382011000300004. 
  15. ^ Gairdner, D. (1949-12-24). „Fate of the Foreskin”. Br Med J. 2 (4642): 1433—7. PMC 2051968Slobodan pristup. PMID 15408299. doi:10.1136/bmj.2.4642.1433. 
  16. ^ Cuckow PM, Rix G, Mouriquand PD (1994). „Preputial plasty: a good alternative to circumcision”. J. Pediatr. Surg. 29 (4): 561—563. PMID 8014816. doi:10.1016/0022-3468(94)90092-2. 
  17. ^ Christianakis, E. (2008). „Sutureless prepuceplasty with wound healing by second intention: An alternative surgical approach in children's phimosis treatment”. BMC Urology. 8: 6. PMC 2311323Slobodan pristup. PMID 18318903. doi:10.1186/1471-2490-8-6Slobodan pristup. 
  18. ^ Williams, J.Chandler; Morrison, Patricia M; Richardson, John R (1995). „Paraphimosis in elderly men”. The American Journal of Emergency Medicine. 13 (3): 351—353. ISSN 0735-6757. PMID 7755835. doi:10.1016/0735-6757(95)90217-1. 
  19. ^ Lundquist, Steven T.; Stack, Lawrence B. (2001). „Diseases of the Foreskin, Penis, and Urethra”. Emergency Medicine Clinics of North America. 19 (3): 529—546. ISSN 0733-8627. PMID 11554274. doi:10.1016/s0733-8627(05)70202-9. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi



Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).