Pređi na sadržaj

Finale Evropskog prvenstva u fudbalu 2020.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Finale Evropskog prvenstva u fudbalu 2020.
Stadion Vembli pre finala
DogađajEvropsko prvenstvo u fudbalu 2020.
Nakon produžetaka
Italija je pobedila sa 3 : 2 posle penala
Datum11. jul 2021. (2021-07-11)
StadionVembli, London
Igrač utakmiceLeonardo Bonuči (Italija)
SudijaBjorn Kojpers (Holandija)
Posjećenost67.173
2016
2024

Finale Evropskog prvenstva u fudbalu 2020. bila je fudbalska utakmica koja je odlučila pobjednika Evropskog prvenstva 2020. godine. Ovo je bilo 16. finale Evropskog prvenstva, turnira u kome učestvuju fudbalske reprezentacije članice UEFA. Finalna utakmica je odigrana na stadionu Vembli u Londonu u Engleskoj, 11. jula 2021.[1] Meč je prvobitno zakazan za 12. jul 2020. godine, ali je kasnije odložen zbog pandemije kovida 19 u Evropi. U utakmici su se sastale reprezentacije Italije i Engleske.

Italija je pobijedila Englesku rezultatom 3 : 2 na penale, nakon neriješenog rezultata 1 : 1 posle produžetaka i osvojila je Evropsko prvenstvo prvi put od 1968. godine.

Stadion[uredi | uredi izvor]

Stadion Vembli, na kome je odigrano finale.
Unutrašnjost Vemblija.

Finale Evropskog prvenstva 2020. održano je na stadionu Vembli u Vembliju, glavnom gradu londonske opštine Brent, u Londonu, Engleska. Na dan 6. decembra 2012. UEFA je objavila da će se prvenstvo 2020. održati u više gradova širom Evrope, kako bi se obilježila 60. godišnjica od prvog Evropskog prvenstva, a da se nijedna država domaćin neće kvalifikovati direktno.[2][3] Na dan 19. decembra 2014. Izvršni komitet UEFA odlučio je da Vembli bude domaćin polufinala i finala, nakon što je Alijanc arena u Minhenu povukla kandidaturu za domaćina finala.[4] Nakon što je izabran za domaćina polufinala i finala, London je povukao kandidaturu za organizovanje utakmica grupne faze i utakmica prve dvije eliminacione faze.[5] Ipak, Izvršni komitet UEFA uklonio je Brisel sa spiska gradova domaćina, 7. decembra 2017. zbog kašnjenja sa izgradnjom Evrostadiona, čija je izgradnja zvanično prekinuta 30. januara 2018.[6] Utakmice koje su trebale da se odigraju u Briselu, tri utakmice grupne faze i jedna utakmica osmine finala, premještene su u London, zbog čega se na Vembliju igralo sedam utakmica.[7]

Vembli je otvoren 2007. godine, na mjestu prvobitnog stadiona Vembli, koji je otvoren 1923. a srušen 2003.[8][9] Stadion je u vlasništvu fudbalskog saveza Engleske i služi kao nacionalni stadion, na kojem igra reprezentacija Engleske, kao i mlade reprezentacije. Prvobitni stadion, koji je bio poznat kao Empajer, bio je domaćin nekoliko utakmica na prvenstvu 1996. uključujući i finale između Njemačke i Češke.[10]

Od otvaranja stadiona 1923. Vembli je bio domaćin finala FA kupa svake godine, osim u periodu od 2001. do 2007. kad je bio u izgradnji novi stadion.[11]

Put do finala[uredi | uredi izvor]

Italija Kolo Engleska
Protivnik Rezultat Grupna faza Protivnik Rezultat
 Turska 3 : 0 Utakmica 1  Hrvatska 1 : 0
 Švajcarska 3 : 0 Utakmica 2  Škotska 0 : 0
 Vels 1 : 0 Utakmica 3  Češka 1 : 0
Ekipa I P N PR DG PG GR Bod.
 Italija (D) 3 3 0 0 7 0 +7 9
 Vels 3 1 1 1 3 2 +1 4
 Švajcarska 3 1 1 1 4 5 −1 4
 Turska 3 0 0 3 1 8 −7 0
Konačni poredak
Ekipa I P N PR DG PG GR Bod.
 Engleska (D) 3 2 1 0 2 0 +2 7
 Hrvatska 3 1 1 1 4 3 +1 4
 Češka 3 1 1 1 3 2 +1 4
 Škotska (D) 3 0 1 2 1 5 −4 1
Protivnik Rezultat Nokaut faza Protivnik Rezultat
 Austrija 2 : 1 (prod.) Osmina finala  Njemačka 2 : 0
 Belgija 2 : 1 Četvrtfinale  Ukrajina 4 : 0
 Španija 1 : 1 (prod.) (4 : 2 pen.) Polufinale  Danska 2 : 1 (prod.)

Utakmica[uredi | uredi izvor]

Detalji[uredi | uredi izvor]

Italija 1 : 1 (prod.) Engleska
Bonuči Gol 67 Izvještaj Šo Gol 2
Penali
Berardi fudbalska lopta sa kvačicom
Beloti fudbalska lopta sa crvenim iksom
Bonuči fudbalska lopta sa kvačicom
Bernardeski fudbalska lopta sa kvačicom
Žoržinjo fudbalska lopta sa crvenim iksom
3:2 fudbalska lopta sa kvačicom Kejn
fudbalska lopta sa kvačicom Megvajer
fudbalska lopta sa crvenim iksom Rašford
fudbalska lopta sa crvenim iksom Sančo
fudbalska lopta sa crvenim iksom Saka
Gledalaca: 67.173
Italija
Engleska

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „2021 match schedule” (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 13. 11. 2020. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 02. 2021. g. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  2. ^ „UEFA EURO 2020 to be held across continent”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 6. 12. 2012. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  3. ^ „European Championship: Uefa to hold 2020 finals across continent”. BBC Sport. 6. 12. 2012. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  4. ^ „Wembley to stage UEFA EURO 2020 final”. UEFA.com. 19. 9. 2014. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  5. ^ „Wembley welcomed as UEFA EURO 2020 final”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 19. 9. 2014. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  6. ^ Bradshaw, Lisa (30. 1. 2018). „No environmental permit for Eurostadium”. Flanders Today. Arhivirano iz originala 18. 06. 2019. g. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  7. ^ „EURO 2020 to open in Rome, more London games, venues paired”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 7. 12. 2017. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  8. ^ „Final whistle for Wembley's towers”. BBC News. 1. 9. 2016. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  9. ^ „Gates' Microsoft Becomes Wembley Stadium Backer”. Forbes. 20. 10. 2005. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  10. ^ „EURO Classics: Czech Republic 1-2 Germany, 1996”. uefa.com. 8. 6. 2020. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  11. ^ „Istorija FA kupa, najstarijeg fudbalskog takmičenja na svetu”. englezi.net. 23. 1. 2015. Pristupljeno 21. 1. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]