Pređi na sadržaj

Finale UEFA Lige šampiona 2022.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Finale UEFA Lige šampiona 2022.
2022 UEFA Champions League Final
Poster za finale
DogađajUEFA Liga šampiona 2021/22.
Datum28. maj 2022. (2022-05-28)
StadionStad de Frans, Sen Deni
Igrač utakmiceTibo Kurtoa (Real Madrid)
SudijaKleman Tirpen (Francuska)
Posećenost75.000
Vremedelimično oblačna noć
18 °C
vlažnost vazduha: 45%
2021.
2023.

Finale UEFA Lige šampiona 2022. bila je završna utakmica UEFA Lige šampiona u sezoni 2021/22, ukupno 67. sezone najjačeg evropskog fudbalskog takmičenja za klubova koje se igra pod okriljem UEFA i ukupno 30. sezone otkad je takmičenje preimenovano iz Kup evropskih šampiona u UEFA Liga šampiona. Finale se igralo na Stad de Fransu u francuskom gradu Sen Deni, 28. maja 2022. godine, između engleskog Liverpula i španskog Real Madrida. Ovo je bio treći put da su se ova dva kluba sastala u finalu najelitnijeg evropskog klupskog takmičenja, posle 1981. i 2018. godine, treći put da se finale igra na ovom stadionu, posle 2000. i 2006. godine, kao i prvi put da su se ista dva kluba zajedno našla u trima finala.

Ovogodišnje finale je bilo prvo u kome je kapacitet stadiona bio potpuno ispunjen još od finala iz 2019. budući da su se prethodna dva finala igrala u jeku pandemije kovida 19, koja je naterala UEFA da ograniči broj gledalaca na tribinama u tom periodu. Najpre je bilo u planu da se finale igra na minhenskoj Alijanc areni, ali kao posledica odlaganja i premeštanja finala iz 2020, do koga je došlo pošto je UEFA od domaćina finala Lige šampiona i Lige Evrope zatražila da ih odlože u svojim gradovima za godinu dana, domaćinstvo ovogodišnje završne utakmice Lige šampiona pripalo je Sankt Peterburgu. Međutim, nakon početka vojne invazije Rusije na Ukrajinu 24. februara 2022, UEFA je sazvala vanredni sastanak svog Izvršnog odbora, na kojem je odlučeno da će se domaćin utakmice premestiti iz Rusije u Francusku, tačnije u Sen Deni.

Golom Vinisijusa Žuniora, Real Madrid je izašao kao pobednik utakmice i po četrnaesti put je postao prvak Evrope; po peti put su fudbaleri Reala podigli „ušati pehar” u prethodnih devet godina. Kao pobednik Lige šampiona 2021/22, Real Madrid je ostvario pravo da igra u UEFA superkupu 2022. protiv Ajntrahta iz Frankfurta, šampiona Lige Evrope 2021/22. Madridski klub se takođe kvalifikovao za Svetsko klupsko prvenstvo.

Učesnici[uredi | uredi izvor]

Takmičenje je nosilo naziv Kup evropskih šampiona do 1992, a naziv UEFA Liga šampiona koristi se od 1993.

Klub Prethodni nastupi u finalima (podebljane godine označavaju pobednika te godine)
Engleska Liverpul 9 (1977, 1978, 1981, 1984, 1985, 2005, 2007, 2018, 2019)
Španija Real Madrid 16 (1956, 1957, 1958, 1959, 1960, 1962, 1964, 1966, 1981, 1998, 2000, 2002, 2014, 2016, 2017, 2018)

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Liverpul je igrao svoje deseto finale Kupa evropskih šampiona, odnosno UEFA Lige šampiona. Prethodno su bili bolji u šest finala (1977, 1978, 1981, 1984, 2005, 2019) dok su tri izgubila (1985, 2007, 2018).[1] Trener Liverpula Jirgen Klop po četvrti put se našao u finalu Lige šampiona: s Borusijom Dortmund je bio u finalu 2013. i s Liverpulom 2018. i 2019. godine[2] Pored pomenutih titula u Kupu šampiona, odnosno Ligi šampiona, Liverpul je bio viceprvak Kupa pobednika kupova 1965/66. (u finalu je izgubio od Borusije Dortmund) i četiri puta je učestvovao u finalima Kupa UEFA, odnosno UEFA Lige Evrope (1973, 1976 i 2001. je osvajao takmičenje, a izgubio je 2016). Jirgen Klop je imao mogućnost da postane četvrti trener koji dolazi iz Nemačke koji je uspeo uzastopno da odvede svoj klub do naslova Lige šampiona (2019. je titula pripala Liverpulu koji je predvodio upravo Klop, 2020. Bajern Minhenu koji je predvodio Hanzi Flik i 2021. Čelsiju koji je predvodio Tomas Tuhel).

Real Madrid je igrao svoje rekordno sedamnaesto finale Kupa evropskih šampiona, odnosno UEFA Lige šampiona. Prethodno su bili bolji u trinaest finala (1956, 1957, 1958, 1959, 1960, 1966, 1998, 2000, 2002, 2014, 2016, 2017, 2018) dok su tri ozgubila (1962, 1964 i 1981).[3] Trener Reala Karlo Ančeloti uspeo je doći do svog rekordnog petog finala u Ligi šampiona kao trener; s Milanom je bio prvak takmičenja 2003. i 2007. i viceprvak 2005. a 2014. podigao je pehar kao trener Real Madrida. U finalu je imao mogućnost da postane prvi fudbalski trener u istoriji koji je osvojio četiri Lige šampiona i ukupno osam evropskih trofeja.[4][5] Real Madrid je takođe bio učesnik dvaju finala Kupa pobednika kupova (oba je izgubio — 1971 i 1983) i dvaju finala Kupa UEFA (oba je dobio — 1985. i 1986).[6]

U finalu su se po rekordni treći put susrela ova dva tima. Prvo su se sastali u finalu iz 1981, koje se održalo na pariskom stadionu Park prinčeva, koje je završeno rezultatom 1 : 0 u korist Liverpula. Drugi put su se našli u finalu iz 2018, održanom na Olimpijskom stadionu u Kijevu, koje je pripalo Realu (3 : 1). Ovo je bilo treće finale za Karla Ančelotija u kome mu je protivnik bio Liverpul, posle finala iz 2005 i 2007. godine, dok je kao fudbaler Rome igrao protiv Liverpula u finalu iz 1984. Šesti put je klub iz Španije igrao finale protiv kluba koji dolazi iz Engleske, posle 1981, 2006 (Barselona protiv Arsenala), 2009. i 2011. (oba puta Barselona protiv Mančester junajteda) i 2018. godine.

Ne računajući finala iz 1981 i 2018. godine, dva kluba su igrala međusobno ukupno šest puta u evropskim takmičenjima: Liverpul je dobio obe utakmice u osmini finala LŠ 2008/09. (1 : 0 u gostima, 4 : 0 kod kuće), Real je bio bolji u obe utakmice tokom grupne faze LŠ 2014/15. (3 : 0 u gostima, 1 : 0 kod kuće) i Real je dobio prvu i remizirao drugu utakmicu u četvrtfinalnom duelu LŠ 2020/21. (3 : 1 kod kuće, 0 : 0 u gostima).[7]

Utakmica[uredi | uredi izvor]

Detalji[uredi | uredi izvor]

„Domaćin” (iz administrativnih razloga) izabran je dodatnim žrebom koji se održao nakon žrebova za četvrtfinale i polufinale takmičenja.[8]

Liverpul Engleska0 : 1Španija Real Madrid
Izveštaj Vinisijus Žunior Gol 59
Gledalaca: 75.000[9]
Liverpul
Real Madrid
G 1 Brazil Alison Beker
O 66 Engleska Trent Aleksander-Arnold
O 5 Francuska Ibraima Konate
O 4 Holandija Virdžil van Dajk
O 26 Škotska Endru Robertson
S 14 Engleska Džordan Henderson (k) Izašao iz igre — zamenjen 77
S 3 Brazil Fabinjo Žuti karton 62
S 6 Španija Tijago Alkantara Izašao iz igre — zamenjen 77
N 11 Egipat Mohamed Salah
N 10 Senegal Sadio Mane
N 23 Kolumbija Luis Dijaz Izašao iz igre — zamenjen 65
Zamene:
G 62 Republika Irska Kivin Keleher
O 12 Engleska Džo Gomez
O 21 Grčka Kostas Cimikas
O 32 Kamerun Žoel Matip
S 7 Engleska Džejms Milner
S 8 Gvineja Nabi Keita Ušao u igru 77
S 15 Engleska Aleks Okslejd-Čejmberlen
S 17 Engleska Kertis Džouns
S 67 Engleska Harvi Eliot
N 9 Brazil Roberto Firmino Ušao u igru 77
N 18 Japan Takumi Minamino
N 20 Portugalija Diogo Žota Ušao u igru 65
Trener:
Njemačka Jirgen Klop
G 1 Belgija Tibo Kurtoa
O 2 Španija Dani Karvahal
O 3 Brazil Eder Militao
O 4 Austrija David Alaba
O 23 Francuska Ferland Mendi
S 10 Hrvatska Luka Modrić Izašao iz igre — zamenjen 90
S 14 Brazil Kasemiro
S 8 Njemačka Toni Kros
N 15 Urugvaj Federiko Valverde Izašao iz igre — zamenjen 86
N 9 Francuska Karim Benzema (k)
N 20 Brazil Vinisijus Žunior Izašao iz igre — zamenjen 90+3
Zamene:
G 13 Ukrajina Andrij Lunin
O 6 Španija Načo
O 12 Brazil Marselo
S 17 Španija Lukas Vaskez
S 19 Španija Dani Sebaljos Ušao u igru 90
S 22 Španija Isko
S 25 Francuska Eduardo Kamavinga Ušao u igru 86
N 7 Belgija Edan Azar
N 11 Španija Marko Asensio
N 18 Vels Garet Bejl
N 21 Brazil Rodrigo Ušao u igru 90+3
N 24 Dominikanska Republika Marijano
Trener:
Italija Karlo Ančeloti

Igrač utakmice:
Belgija Tibo Kurtoa (Real Madrid)[10]

Pomoćne sudije:[11]
Francuska Nikola Dano
Francuska Siril Gringor
Četvrti sudija:[11]
Francuska Benoa Bastjen
VAR:[11]
Francuska Žerom Brizar
Pomoćne sudije za VAR-om:[11]
Francuska Vili Delažo
Italija Masimilijano Irati
Italija Filipo Meli

Pravila:[12]

  • Regularni deo utakmice traje 90 minuta;
  • Ukoliko je rezultat nerešen, igraju se produžeci u trajanju od 30 minuta;
  • Ukoliko je rezultat i dalje nerešen, izvode se jedanaesterci;
  • Svaki tim ima dvanaest igrača na klupi;
  • Dozvoljeno je ukupno izvršiti pet izmena, s tim da se u produžecima može izvršiti i šesta izmena.[b]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Finale je prvobitno trebalo da počne u 21.00 čas, ali je početak istog odložen zbog bezbednosnih razloga i zbog ulaska navijača na stadion koji nisu platili karte.
  2. ^ Svaki tim ima samo tri šanse da izvrši izmene, s četvrtom šansom u produžecima, s tim da se ne računaju izmene koje su obavljene tokom poluvremena, pre početka produžetka i tokom pauze između dva produžetka.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Emons, Michael (3. 5. 2022). „Villarreal 2-3 Liverpool (2-5 on aggregate): Jurgen Klopp's side advance to Champions League final”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 5. 5. 2022. g. Pristupljeno 26. 5. 2022. 
  2. ^ McNulty, Phil (4. 5. 2021). „Man City 2–0 Paris St-Germain (4–1 on aggregate): City into first Champions League final”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 6. 5. 2021. g. Pristupljeno 7. 5. 2021. 
  3. ^ Begley, Emlyn (4. 5. 2022). „Real Madrid 3-1 Manchester City (6-5 agg): Real come back to reach Champions League final”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 8. 5. 2022. g. Pristupljeno 26. 5. 2022. 
  4. ^ „Real Madrid coach Carlo Ancelotti on the UEFA Champions League final against Liverpool and bid for more history – interview”. UEFA. 26. 5. 2022. Arhivirano iz originala 26. 5. 2022. g. Pristupljeno 26. 5. 2022. 
  5. ^ Bysouth, Alex (3. 5. 2022). „Carlo Ancelotti: What next for Real Madrid's record-breaking boss?”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 5. 5. 2022. g. Pristupljeno 26. 5. 2022. 
  6. ^ „Big Match Feature: Liverpool v Real Madrid”. Super Sport. Pristupljeno 29. 5. 2022. 
  7. ^ „Liverpool vs Real Madrid Champions League final match facts: Previous meetings, pedigree, links and trivia, latest news”. UEFA. 25. 5. 2022. Arhivirano iz originala 26. 5. 2022. g. Pristupljeno 26. 5. 2022. 
  8. ^ „UEFA Champions League preliminary round draw”. UEFA.com. Pristupljeno 8. 6. 2021. 
  9. ^ „Spielinfo | FC Liverpool – Real Madrid 0:1 | Finale in Paris | Champions League 2021/22” [Match info | Liverpool 0–1 Real Madrid | Final in Paris | 2021–22 Champions League]. kicker (na jeziku: nemački). 28. 5. 2022. Pristupljeno 29. 5. 2022. 
  10. ^ „Official Champions League final PlayStation Player of the Match: Thibaut Courtois”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 28. 5. 2022. Pristupljeno 28. 5. 2022. 
  11. ^ a b v g „Referee teams appointed for 2022 UEFA club competition finals”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 11. 5. 2022. Pristupljeno 11. 5. 2022. 
  12. ^ „Regulations of the UEFA Champions League, 2021/22 Season”. UEFA. 2021. Pristupljeno 30. 5. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]