Pređi na sadržaj

Flavija Julija Konstancija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Flavija Julija Konstancija
Lični podaci
Datum smrti330.
Porodica
SupružnikLicinije
PotomstvoLicinije II
RoditeljiKonstancije I Hlor
Flavia Maximiana Theodora

Flavija Julija Konstancija (lat. Flavia Iulia Constantia) je bila ćerka Konstancija i Teodore i sestra po ocu Konstantinu Velikom. Krajem 311. ili početkom 312. udana je za Licinija. Venčanje je obavljeno februara 313. u Mediolanumu. Moguće da je tamo putem jednog Konstantinovog reskripta adoptirala vanbračnog sina svog supružnika koji će se kasnije zvati njenim sinom. Dok je u Nikomediji boravila kao carica istočnog dela Carstva, na dvoru je prevagnuo uticaj tamošnjeg episkopa Euzebija. On ju je doveo u vezu sa Arijem čija je istinska sledbenica ona bila. Takođe je bila u prepisci sa jednim drugim starešinom arijanske sekte, episkopom Euzebijem Pamfilijem Cezarejskim. Kada joj je suprug, posle presudnog poraza kod Hrisopolja (324), pobegao u Nikomediju, Konstancija mu je isposlovala mir kod Konstantina. Doduše, prestala je da bude avgusta, i prihvatila samo niži naslov vrlo plemenite žene (nobilissima femina), ali je zadržala uticaj na svog polubrata. On je kasnije dao da se njen lik utiskuje na novcu. Kada je uzdigla luku Gazu do samostalnog grada, nazvala ju je po sebi. Stoga su joj i posle smrti njenog supružnika postavljali statue. Bila je prisutna na Nikejskom saboru i nagovarala svoje arijanske prijatelje da usvoje formulu vere (formula confessionis). Da se Konstantin zbog toga što mu je polusestra na samrtničkoj postelji preporučivala jednog arijanskog prezvitera opredelio za arijansku sektu, čini se da je mit.

Umrla je oko 330. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • O. Seeck, „Constantia 13“, in: Paulys Realencyclopädie der classischen Altertumswissenschaft, Band IV/1, Stuttgart 1900, S. 958.