Pređi na sadržaj

Fokon (top)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Francuski fokono (falkonet) iz 1589. godine.

Fokon (engl. Falcon, u bukvalnom prevodu sokolnik), lako artiljerijsko oruđe malog kalibra, a dugačke cevi. Pojavilo se u drugoj polovini 15. veka, a nestalo iz upotrebe krajem 17. veka. Manja i lakša verzija tog oruđa naziva se fokono (engl. Falconet).[1][2]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Fokoni su bili rani tip lake glatkocevne artiljerije malog kalibra (do 4 funte[a]), ali su imali srazmerno vrlo dugačke cevi. Gađali su, pretežno, olovnim kuglama. Standardizacija svih artiljerijskih oruđa, koju je 1572. propisao francuski kralj Šarl IX, podelila je sva artiljerijska oruđa u 6 tipova: teške topove od 33 funte, velike kulevrine od 16 funti, demi-kulevrine od 7.5 funti, srednje kulevrine od 2.5 funte, fokone od 1.5 funti i falkonete od 3/4 funte. Masa fokoneta iznosila je oko 250 kg.[1]

Kalibar i ostale tehničke karakteristike fokona bile su vrlo različite. Po francuskoj standardizaciji artiljerije u 6 kalibara (1572), fokoni su bili teški 400 kg, dužine cevi 3 m, težine granate 1,5 funte (oko 3/4 kg). U Nemačkoj krajem 16. veka postojali su fokoni kalibra 5-10 funti. Španski vojni pisac D. Ufano sa kraja 16. i početka 17. veka pod fokonom podrazumeva oruđa kalibra 3 funte, dužine cevi 35 kalibara, a dometa 3.318 koraka (oko 2.500 m). U Engleskoj se u prvoj polovini 17. veka pominju fokoni kalibra 2,5 funte.[2]

Fokono (falkonet)[uredi | uredi izvor]

Artiljerijsko oruđe najmanjeg kalibra iz istog perioda nazivalo se fokono (engl. Falconet). Najpre se javilo u Italiji (1536), kao oružje lake konjice, a ubrzo zatim (1547) i u Rusiji. I fokonoi su bili različitog kalibra i konstrukcije. Italijan N. Tarfalja je 1546. opisivao fokono kao oruđe težine 400 funti, kalibra 3 funte i dužine cevi 5 stopa (152 cm). U Francuskoj je 1572. fokono - ponekad nazivan i produžena bombarda (fr. bombarde alongee) bio dug 1-1,5 m, a težak 100-200 kg, pa ga je posluga nosila i gađala iz ruke. Ufano ističe da fokonoi dejstvuju gvozdenim đuladima teškim 1,5 i olovnim teškim 2 funte na daljinama od 1.752 koraka (oko 1.300 m). U engleskoj artiljeriji kalibar fokonoa bio je dve funte. Fokona i fokonoa bilo je i u ratnoj mornarici, na brodovima na jedra.[2]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kalibar glatkocevne artiljerije ne izražava se širinom otvora cevi, već težinom zrna u funtama.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 1, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1970), str. 227-228
  2. ^ a b v Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 3, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 2