Folksvagen fejton

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Folksvagen fejton
Folksvagen fejton
Pregled
ProizvođačFolksvagen
Proizvodnja2002. – 2016.
(84.325 primjeraka)
Modeli2003. – 2016.
2003-2006 (Sjeverna Amerika)
MontažaDrezden, Njemačka
Karoserija i šasija
Klasaluksuzni automobil
Karoserija4 vrata – limuzina
PlatformaVolkswagen Group D1
SličniAudi A8
Pogonski agregat
Motorbenzin 3.2 VR6, 3.6 VR6, 4.2 VR6, 6.0 W12 L 2004–2011
dizel 3.0 V6 TDI, 5.0 L V10 TDI 2003–2007
Stepen prenosa5 i 6 stepeni (manuelni)
5 i 6 stepeni (automatik)
Veličine
Međuosovinsko
rastojanje
2881 / 3001
Dužina2002–2009:
5055 / 5175
2010–2016:
5059 / 5179
Širina1903
Visina1450
Masa2184–2449 kg
Hronologija
NaslednikFolksvagen fideon (Kina)

Folksvagen fejton (nem. Volkswagen Phaeton) je luksuzni sedan f-segmenta proizveden od strane njemačke kompanije i opisan kao njihov automobil premijum klase.[1][2] Predstavljen je 2002. godine na Međunarodnom sajmu automobila u Ženevi. Prodaja u Sjevernoj Americi završena je 2006. godine, dok je globalna prodaja prestala 2016. godine.

Proizvodnja je prestala 2016. i najavljena je druga električna generacija,[3][4] ali je umjesto nje, 2017. godine predstavljen Folksvagen e-golf.[5]

Prva generacija (2002–2006)[uredi | uredi izvor]

Fejton

Fejton je bio zamišljen od strane Ferdinanda Pijeha koji je želio da Folksvagen proizvede vozilo koje bi se suprotstavilo njemačkim prestižnim vodećim brendovima, poput Mercedes-Benca i BMV-a. Odluka o stvaranju fejtona je donekle bila i odgovor na Mercedesov pokušaj da dostigne Folksvagen na evropskom tržištu sa manje vrijednom A-klasom. Folksvagenova namjera je takođe bila da sa fejtonom poveća svoj ugled i sliku samog brenda. Iako je Folksvagen već imao svog suparnika u f-segmentu Audi A8, namjeravali su da fejton bude više od komforno orijentisane limuzine, poput Mercedesove S klase i Leksusa LS, dok su Audi A8 i BMV serije 7 imali više sportskih karakteristika.

Razvoj Fejtona započeo je nakon što je Ferdinand Pijeh konstruktorima i inženjerima dao listu od 10 stavki koje automobil mora ispuniti. Većina tih specifikacija nikad nisu javno objavljena publici, ali jedan broj njih je bio rečen automobilskim reporterima. Jedna od njih jeste bila ta da fejton treba biti sposoban da bude vožen cijeli dan brzinom od 300 km/h na spoljnoj temperaturi od 50 °C, a unutrašnjoj od 22 °C. Ferdinand Pijeh je ovo zahtijevao iako je maksimalna brzina koju je fejton mogao postići bila 250 km/h.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Fejton je izgrađen na Folksvagenovoj D1 platformi koju je dijelio sa Bentlijem kontinental GT, kao i Bentlijem flying spur. Određene stavke, poput automatskog mjenjača i pojedinih dijelova motora fejton je takođe dijelio sa Audijem A8. Poredeći sa Audijem A8, fejton je 247 kg teži, ali je i dalje konkurent sa lakšim A8 u većini testova vožnje, upravo zbog svog naprednijeg motora od 335 konjskih snaga kao i kraćeg osovinskog rastojanja, ali ipak, težina fejtonu daje mnogo lošije ubrzanje i potrošnju u odnosu na A8.

Kreatori ovog vozila osmislili su na stotine obilježja specifičnih za fejton, kao što su 4-zonska klima i standardni Torsen baziran na Folksvagenovom 4−motion pogonu na sva četiri točka. Za visoko luksuzni osjećaj u ovom automobilu, Folksvagen je predstavio adaptivnu vazdušnu suspenziju koja je tehnički ista kao ona Audijeva predstavljena u novembru 2002. godine. Fejton je takođe posjedovao i ADR tempomat.

Fejton laundž (2005)[uredi | uredi izvor]

Volkswagen Concept D u 1999 u Frankfurtu

Folksvagen fejton laundž je bio koncept baziran na produženoj verziji fejtona sa sjedištima za četvoro (po dva para sjedala okrenuta licem jedan prema drugom) u zadnjem dijelu automobila. Laundž posjeduje W12 motor, ojačanu šasiju, šestostepeni automatski tiptronik mjenjač, individualnu kontrolu klime za svakog putnika, frižider sa prostorom za boce vina, osvjetljenje u više različitih boja, čuvar za cigarete, dva monitora od 17 in (43 cm), DVD punjač u prtljažniku, još jedan DVD plejer u zadnjoj kabini i računar sa blutut tehnologijom. Ovaj model je predstavljen 2005. godine na Srednjoevropskom Internacionalnom Sajmu Automobila.

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Fejton je bio sastavljan u fabrici "Transparent Faktori" u njemačkom gradu Drezdenu. Ova fabrika imala je kapacitet proizvodnje 20.000 vozila godišnje, a planirano je bilo da se broj poveća na 35.000. U istoj fabrici sastavljao se i Bentlijev model kontinental flying spur predodređen za evropsko tržište sve do oktobra 2006. godine, kada je proizvodnja prebačena u engleski grad Kru. Završne dorade na fejtonu obavljale su se u gradu Cvikau u Njemačkoj, a gotovi modeli bili su transportovani stotinjak kilometara dalje specijalnim transportom vozila do glavne fabrike. Većina fejtonovih W12 motora bilo je napravljeno u Folksvagenovoj fabrici u Mađarskoj.

Prodaja[uredi | uredi izvor]

Enterijer

Prodaja fejtona bila je mnogo ispod očekivanog. Najprodavaniji je bio na kineskom tržištu, a odmah potom i na korejskom. 2002. godine, proizvođač je izjavio godišnji kapacitet proizvodnje fejtona koji je iznosio 20.000; do septembra 2006, četiri godine kasnije, bilo je proizvedeno ukupno 25.000, sa prosječnom proizvodnjom na 6.000 godišnje. Ubrzo je proizvodnja spala na 10.190 modela u 2012. i 5.812 modela u 2013. godini. Za 15 godina fejtonove proizvodnje, bilo je napravljeno ukupno 84.253 modela.

U Kanadi, 93 fejtona su bila prodana u 2004. godini, a u prvih osam mjeseci 2005, samo 21 automobil je našao svog vlasnika. Na tržištu Sjedinjenih Američkih Država, 1.433 fejtona su prodana u 2004, a tek 820 u 2005, što je kompaniju navelo da najavi prestanak prodaje na Sjevernoameričkom tržištu poslije 2006. godine.

"Motor Trend" izjavio je da možda Folksvagenov logo na haubi ne govori da je riječ o "premijum" modelu mnogim prodavačima, ali je bio impresioniran fejtonovim performansama. U januaru 2011. Folksvagen je izjavio da postoji vjerovatnoća vraćanja fejtona na američko tržište. U jesen 2013, "D Ekonomist" je postavio fejtona u segment najvećih grešaka u evropskoj proizvodnji automobila. U oktobru 2014, magazin Top gir je fejtona stavio na listu "najgorih auta koje trenutno možete kupiti".

Fejslift iz 2007.[uredi | uredi izvor]

Folksvagenov W12 motor ugrađivan i u fejtona

Prvi fejslift bio je prikazan 2007. godine na Sajmu automobila u Ženevi. Unaprijeđen model podrazumijeva nova LED svjetla, kao i obnovljenu centralnu konzolu sa poboljšanim opcijama i materijalima. Takođe je bio dostupan i novi FSI V6 motor od 206 kW (276 KS). Ostale promjene na autu uključuju: 3 nova tipa felni (17,18 i 19 inča), blago oblikovana prednja maska, tri nove boje spoljašnjosti, novi detalji od drveta u enterijeru, novi ključ, ogledala u zadnjem dijelu, amortizeri optimizovani za slabo trenje, kao i kamera za gledanje unazad i detektor mrtvog ugla.

Fejslift iz 2010.[uredi | uredi izvor]

Novi fejslift

Drugi fejslift je predstavljen 2010. godine. Auto iz 2010. ima novi prednji branik kako bi više ličio na Folksvagenov stilski pravac koji je prvi put viđen na golfu šeste generacije. Uključuje i nova LED svjetla kao i maglenke u LED tehnologiji. Zadnja LED svjetla su bila namjenjena da imitiraju ona koja posjeduju fejslift modeli turan, šaran i tuareg. Enterijer je takođe bio počašćen novim materijalima i tehnologijama. Fejton je bio u ponudi sa "normalnim" i "dugim" međuosovinskim rastojanjem, sa pet ili opciono 4 sjedala u enterijeru. U verziji sa pet sjedišta, prednja su podesiva u 12 različitih smijerova. Standardna obilježja automobila uključuju i pogon na svim točkovimna, vazdušnu suspenziju i 4-zonski klima uređaj. Multifunkcionalni volan se takođe mogao naručiti u kožnom dizajnu ili dizajnu sa detaljima od drveta.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Volkswagen Sachsen GmbH”. Volkswagen-sachsen.de. Pristupljeno 4. 10. 2010. 
  2. ^ Glaesernemanufaktur Dresden. „GlaeserneManufaktur.de”. GlaeserneManufaktur.de. Arhivirano iz originala 2010-04-05. g. Pristupljeno 4. 10. 2010. 
  3. ^ Behrmann, Elisabeth (16. 12. 2015). „Volkswagen to Stop Making Top-End Phaeton Sedan in March”. Bloomberg.com. Pristupljeno 16. 12. 2015. 
  4. ^ „VW suspends Phaeton.”. Pristupljeno 19. 12. 2015. 
  5. ^ „Scharfer Start für den e-Golf aus Dresden”. Arhivirano iz originala 17. 03. 2017. g. Pristupljeno 16. 3. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]