Fojnički grbovnik

Prva stranica Fojničkog grbovnika sa prikazom grba Srpskog carstva, kog autori grbovnika nazivaju i "Ilirsko carstvo"

Fojnički grbovnik je jedan od najpoznatijih zbornika grbova u seriji Ilirske heraldike. Jedini je i najstariji zbornik grbova koji je sačuvan na teritoriji Bosne i Hercegovine. Fojnički grbovnik je skup grbova jugoslovenskih zemalja, i bosanskih i srpskih kraljeva i plemića. Sadrži ukupno 139 grbova. Na njegovoj prvoj stranici je to napisano da je grbovnik je napisao pop Stanko Rubčić 1340. u čast cara Dušana. Radiokarbonsko datiranje grbovnika iz 2016. godine kojim su datirani dva uzorka zaključilo je: debeli papir 1635–1662, i tanki papir 1695–1917.

Izvorni naziv ove knjige je Rodoslovje Bosanskoga, aliti Iliričkoga i Serpskoga vladania; zajedno postavljeno po Stanislavu Rubčiću popu. Na slavu Stipana Nemanjića, cara Serbljena i Bošnjaka 1340. Ime 'Fojnički grbovnik' je dobio jer se od davnina čuva u franjevačkom manastiru u Fojnici.

Sadržaj

Fojnički grbovnik počinje spiskom Grbova plemenitih obiteljih ilirskih po redu slovah izvagjeni iz starinskih knjigah fojničkih. Taj spisak po azbučnom redu obuhvata pet strana na kojima su popisane tadašnje plemićke porodice. Nakon toga sledi slika Bogorodice, zaštitnice Ilira i bosanskog kraljevstva, a zatim i prikaz zaštitnika kuće Nemanjića - svete braće Kozme i Damjana. Na sledećoj stranici se nalazi originalni naslov Fojničkog grbovnika: Spisak grbova plemenitih obiteljih ilirskih po redu slovah izvagjeni iz starinskih knjigah fojničkih, zajedno sa franjevačkom potvrdom. Posle toga sledi slika Svetog Jeronima, zaštitnika Ilira, i, na posebnom listu, zajednički grb složen od grbova 9 slovenskih zemalja (Makedonije, Slavonije, Bosne, Bugarske, Dalmacije, Srbije, Hrvatske, Raške i Izvorne zemlje (Rame)) i dve vladarske kuće (Nemanjića i Kotromanića). Zatim slede svaki od tih grbova pojedinačno, a uz njih je dodan i još jedan grb, nepostojeće zemlje Ilirije (Bosna, Bugarska, Dalmacija, Hrvatska, Ilirija (velika), Makedonija, Izvorne zemlje (Rame), Raška, Slavonija i Srbija).

Na strani sa naslovom knjige dopisana je naknadna potvrda, koju je 8. jula 1800. godine u Kraljevoj Sutjesci dopisao biskup i apostolski vikar fra Grga Ilić. Potvrda je pisana latinskim jezikom a potvrđuje se da se ovaj grbovnik u Franjevačkom samostanu u Fojnici brižno čuva od pamtiveka, naime od zauzeća bosanskog kaljevstva.

U sadržaju se pominje prezime Branimirović ali ga nema među grbovima; prezime Debeljić se pominje jedanput u sadržaju a u grbovniku postoje dva grba pod tim prezimenom.

Sledećih 126 grbova predstavlja znakove znamenitih plemićkih porodica koje svoje poreklo imaju na tim prostorima.

U sadržaju su, sledećim redom, date plemićke porodice koje su popisane u grbovniku: Alaupović, Aljinić, Bakčić, Baošić, Bibić, Bieloperović, Bilošević, Bisaljić, Bogašinović, Bogupanković, Bosnić, Branković, Branilović, Branimirović, Brzoević, Burmasović, Cetinjanić, Crnoević, Ćorić, Ćubretić, Debeljić, Drašoević, Deskoević, Dinjić, Didlović, Dinjičić, Dukaginović, Dobrijević, Eklić, Euzeblović, Frankopanović, Giendisalić, Grabljanović, Gojković, Grubčević, Grubiesević, Glumčić, Gradanović, Grupović, Jamometović, Jablanić, Hvaoković, Hapuović, Hrabrenović, Kotromanović, Kastriotić, Kosačić, Krstić, Kovačić, Kopjević, Kopčić, Kačić, Kleščić, Kostanjić, Kutlović, Kukretić, Krušičević, Knezović, Kosović, Kraguević, Krasoević, Križić, Krajčinović, Mrnjavčić, Marguitić, Maljević, Milienović, Maovlašić, Mirilović, Meklinić, Mokrović, Matejković, Ljubetić, Ljubibratić, Nemanjić, Neorić, Nimičić, Novaković, Oblačić, Omučević, Pažačić, Parmezanović, Predoević, Prelasović, Radielović, Radmirović, Resić, Rajković, Rubčić, Ruščierević, Sagrielović, Sitničanić, Sestričić, Senčević, Smokrović, Sojmirović, Sokolović, Stanković, Sviloević, Sudić, Sladoević, Šestokrilović, Šubić, Tvrtković, Tarzarović, Tasovčić, Teževčić, Tičinović, Tolišić, Tomanović, Ugrinović, Vilić, Vladimorić, Vlašić, Vojković, Vojnović, Vraničić, Vukotić, Vuković, Zviezdić, Zlatonosović, Zoranović, Žantić, Žarkoević, Ždralović, Žimraković i Županović.

Grbovi

Oblasni grbovi koje sadrži su: Makedonija (Macedoniae), Ilirija (Vllvriae), Bosna (Bosnae), Dalmacija (Dalmatie), Hrvatska (Crovatiae), Slavonija (Slavoniae), Bugarska (Bvlgariae), Srbija (Svrbiae), Raška (Rasciae) i Izvorne zemlje (Rame) (Primordiae).

Vladarski i plemićki porodični grbovi koje sadrži su: Kotromanović (Kotromanouic), Nemanjić (Nemagnichc), Mrnjavčić (Mergniavcictc), Tvrtković (Tvartkovich), Grabljanović (Grebeglianvictc), Branković (Brankovictc), Krstić (Hcarstictc), Kastriotić (Castriotichc), Crnoević (Zarnoevichc), Baošić (Baoxichc), Kosačić (Cosacichc), Hapuović (Hapvovichc), Jablanić (Iablanichc), Žimraković (Ximracovch), Omučević (Ohvmvchieuichc), Burmasović (Bvrmasovicic), Kovačić (Covacichc), Kostanjić (Kostagnichc), Kačić (Kacichc), Vojnović (Voÿnovichc), Zviezdić (Sviesdichc), Vladimorić (Vladmirouichc), Zlatonosović (Slatonosovichc), Bogašinović (Bogasinovichc), Kopjević (Kopievvichc), Dukaginović (Dvcaginovichc), Tasovčić (Tasovvcichc), Zoranović (Zoranovichc), Ćorić (Cihorich), Novaković (Novakovich), Radielović (Radielovich), Žarkoević (Xarkoevich), Bilošević (Biloxevich), Maovlašić (Morovlaxich), Bosnić (Bosnich), Bisaljić (Bisaglich), Matejković (Matheikovich), Grupović (Grvpkovich), Resić (Resich), Dinjić (Dicnich), Oblačić (Oblacich), Sladoević (Sladoevich), Kopčić (Kopcich), Drašoević (Draxoevich), Gojković (Goikovich), Rubčić (Rvbcich), Milienović (Milienovich), Dinjičić (Dignicich), Marguitić (Margvitich), Sojmirović (Soymirovich), Ljubetić (Livbeticch), Grubčević (Grvbcevich), Sagrielović (Sagrielovich), Ljubibratić (Livbibratich), Predoević (Predoevich), Šestokrilović (Sciestokrilouich), Sviloević (Sviloievich), Sokolović (Sokolovich), Sitničanić (Sitnicianich), Ruščierević (Rvscierevich), Aljinić (Halenich), Sestričić (Sestricich), Pažačić (Paxacicch), Jamometović (Yamometovich), Kutlović (Kvtlovicch), Stanković (Stankovichc), Kleščić (Klescicch), Vukotić (Vvkoticch), Kukretić (Kvkreticch), Tičinović (Tihcinovicch), Deskoević (Deskoevicch), Parmezanović (Parmekanovicch), Vuković (Vvkovicch), Debeljić (Debeglicch), Ugrinović (Ugrinovicch), Debeljić (Debeglicch), Brzoević (Barzoevicch), Mirilović (Mirilovicch), Smokrović (Smokrovicch), Vraničić (Vranicich), Bibić (Bibich), Vilić (Vilicch), Maljević (Maslovicch), Eklić (Eklicicch), Bakčić (Bakcicch), Krušičević (Krvxichievicch), Knezović (Knesovicch), Branilović (Branilovicch), Alaupović (Alavpovicch), Vlašić (Vvlascicch), Radmirović (Radmirouicgivanouicch), Kosović (Kosovicch), Šubić (Svbicch), Kraguević (Kragvenicch), Sudić (Svdicch), Mokrović (Mokrovicch), Rajković (Raykovicch), Krasoević (Krasoevicch), Nimičić (Nimicicch), Bogupanković (Bogopankovicch), Euzeblović (Evseblovicch), Ćubretić (Civbreticch), Vojković (Voÿkovicch), Tolišić (Toliscicch), Teževčić (Texevvcicch), Hvaoković (Hvaokovicch), Senčević (Sencevicch), Frankopanović (Frankopanovicch), Prelasović, Bieloperović (Bieloperovicch), Giendisalić (Giendisaglicch), Križić (Krixicch), Meklinić (Mechlinicch), Tarzarović (Tarzarovicch), Hrabrenković (Hrabrenovicch), Didlović (Didlovicch), Grubiesević (Grvubiesevicch), Ždralović (Xdralovicch), Tomanović (Tomanovicch), Gradanović (Gradanovicch), Glumčić (Glvmcicch), Krajčinović (Kraiicinovicch), Žantić (Xantigch), Županović (Xvpanovicch), Dobrijević (Dobrievich), Neorić (Neorich), Cetinjanić (Zetignianich).

Autentičnost

Iako autor ove knjige stavlja 1340. godinu kao vreme kada je knjiga napisana, Aleksandar Solovjev ga datira u period između 1675. i 1688, što ga čini znatno kasnijim prepisom davno izgubljenog originala Ohmučevićevog grbovnika.

Vidi još

• Ilirski grbovnici
• Grb Dušanovog carstva prema ilirskim grbovnicima

Literatura

• Acović, Dragomir M. (2008). Heraldika i Srbi. Beograd: Zavod za udžbenike. 
• Banac, Ivo (1991). Grbovi: Biljezi identiteta. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske. 
• Grdinić, Nikola (2014). „Status umetnosti u prvoj polovini XVIII stoleća”. Hrvati i Srbi u Habsburškoj Monarhiji u 18. stoljeću: Interkulturni aspekti "prosvijećene" modernizacije (PDF). Zagreb: Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije. str. 105—122. 
• Kroll, Walter (1986). Heraldische Dichtung bei den Slaven (na jeziku: nemački). Harrassowitz. 
• Lovrenović, Dubravko (2004). „Fojnički grbovnik, ilirska heraldika i bosansko srednjevekovlje” (PDF). Bosna Franciscana. 12 (21): 173—203. 
• Marušić, Branko (2005). O osnovnim pitanjima srpske heraldike. Beograd: Književna omladina Srbije. 
• Milićević, Milić (1995). Grb Srbije: Razvoj kroz istoriju. Beograd: Službeni glasnik. 
• Novaković, Stojan (1884). Heraldički običaji kod Srba u primeni i književnosti. Beograd: Kraljevsko-srpska državna štamparija. 
• Palavestra, Aleksandar (1996). „Londonski grbovnik i ilirska heraldika”. Danica. 3: 96—108. 
• Palavestra, Aleksandar (2006). Beogradski grbovnik II i ilirska heraldika. Beograd: Muzej primenjene umetnosti. 
• Palavestra, Aleksandar (2010). Ilirski grbovnici i drugi heraldički radovi. Beograd: Zavod za udžbenike. 
• Palavestra, Aleksandar (2010). „Izmišljanje tradicije: ilirska heraldika”. Etnoantropološki problemi. 5 (3): 183—199. 
• Rudić, Srđan (2006). Vlastela Ilirskog grbovnika. Beograd: Istorijski institut SANU. 
• Solovjev, Aleksandar (1954). „Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku”. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu: Arheologija. 9: 87—135. 
• Solovjev, Aleksandar (2000). Istorija srpskog grba i drugi heraldički radovi. Beograd: Pravni fakultet. 
• Ćosić, Stjepan (2015). Ideologija rodoslovlja: Korjenić-Neorićev grbovnik iz 1595. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. 

Spoljašnje veze

• Franjevački samostan u Fojnici: Fojnički grbovnik
• Fojnički grbovnik
• Fojnički Grbovnik