Frankfurtski sporazum (1871)
Frankfurtski mir (franc. Le traité de Francfort, nem. Friede von Frankfurt) je mirovni sporazum potpisan u Frankfurtu 10. maja 1871. godine, na kraju Francusko-pruskog rata.
Sadržaj[uredi | uredi izvor]
Sporazum:
- Potvrđuju se granice između Treće francuske republike i Nemačkog carstva, uključujući secesiju Alzasa, Lorena i mnogih delova Vogesije.
- Stanovnicima se daje pravo povratka u Alzas-Loren regiju do 1. oktobra 1872. godine, s tim što mogu da zadrže svoje francusko državljanstvo i emigriraju ili da ostanu i postanu građani Nemačke.
- Postavlja se vremenski rok za povlačenje nemačih trupa iz određenih oblasti.
- Reguliše se plaćanje francuske ratne štete od pet milijarde franaka (u toku tri godine).
- Priznaje se prihvatanje Vilhelma I kao cara Nemačke.
- Ostaje nemačka okupacija nekih delova Francuske dok se ne isplati ratna šteta (na iznenađenje Nemačke, Francuska je brzo platila ratnu štetu).
Sporazum je takođe sadržao i ove tačke
- Korišćenje vodenih puteva u Alsazu i Lorenu
- Trgovina između dve zemlje
- Povratak zarobljenika
Uticaj sporazuma[uredi | uredi izvor]
Strategija[uredi | uredi izvor]
Nemačka vojska je zahtevala kontrolu ovih teritorija kao potrebu da se zaštiti Nemačka. Najvažnije, nemačka vojska je kontrolisala put između Tionvila i Meca kao najvažnije područje za neki budući rat sa Francuskom.[1]
Nacionalizam[uredi | uredi izvor]
Nova politička granica umnogome je praćena i lingvističkom granicom. Činjenica da je većina nove Carske teritorije (Reichsland) govorila nemački dijalekat dozvoljavao je Berlinu da opravda aneksiju ovih teritorija.
Ekonomija[uredi | uredi izvor]
Prirodni resursi u Alzasu i Loreni (rude gvožđa i ugalj) nisu igrali preveliku ulogu u potrebi Nemačke za aneksijom ovih teritorija.[2] Vojna aneksija je bila glavni strateški cilj kao i ujedinjenje svih Nemaca.
U isto vreme Francuska je izgubila 1.447.000 hektara, 1,694 sela i 1.597.000 građana. Takođe je izubila 20% svojih potencijala rude gvožđa.
Sporazum o trgovini iz 1862. godine sa Prusijom nije obnovljen ali je Francuska garantovala Nemačkoj, za trgovinu i plovidbu, najpovoljnije uslove. Francuska je ovo poštovala do izbijanja Prvog svetskog rata.
Legat[uredi | uredi izvor]
Ovaj sporazum je polarizovao francusku politiku prema Nemačkoj u sledećih četrdeset godina. Ponovno osvajanje Alzasa i Lorena, „izgubljenih provincija“ postala je opsesija karakteristična za revanšizam što je bio jedan od najjačih motiva za francuski ulazak u Prvi svetski rat.
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Hawthorne, Richard (Jan, 1950), The Franco-German Boundary of 1871, World Politics, str. 209—250 Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - Eckhardt, C.C. (May, 1918). "The Alsace-Lorraine Question", The Scientific Monthly, Vol. 6, No. 5, pp. 431-443.