Pređi na sadržaj

Franjevački samostan u Baču

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Franjevački samostan u Baču
Franjevački samostan u Baču
Opšte informacije
MestoBač
OpštinaBač
Vreme nastanka12. vek
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od izuzetnog značaja
Nadležna ustanova za zaštituPokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Vojvodine
Otkrivena freska iz 13. veka

Franjevački samostan se nalazi u centru Bača, čine ga samostanski sklop, u obliku kvadrata, sa unutrašnjim dvorištem i crkva Uznesenja Marije. Osnovali su ga kanonici Sv. Groba Jerusalimskog u 12. veku, da bi za vreme turske vlasti bio pretvoren u džamiju. Od 17. veka o samostanu se brinu franjevci.[1]

Samostan predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.

Franjevački samostan i crkva kapitalno su obnovljeni sredstvima Evropske unije i Ministarstva kulture Srbije i svečano otvoreni u junu 2019. godine.[2]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Podizanje samostana[uredi | uredi izvor]

Krstaški red Sv. Groba Jerusalimskog podigao je 1169. godine, u samom centru Bača, na temeljima stare katedrale, svoj samostan i crkvu. Po svojim dimenzijama i stilu gradnje, građevina je u samom vrhu romanske arhitekture, sa petostranom apsidom, rađenom kombinacijom kamena i cigle, stubovima sa glavama životinja, na krovu „gargoulle” (vodorige), sa emajliranom oplatom. Unutrašnjost je bila tip starohrišćanske bazilike – goli zidovi bez maltera. Sve jednako kao i u zapadnoj Evropi, a iste građevine nalazimo u dolini Rajne u Nemačkoj. Da je to stvarno krstaška gradnja, potvrđuju i podzemne „kandže” koje dodatno daju stabilnost građevini. Takve izbočene stope nema ni jedna druga srednjovekovna građevina na ovim prostorima. Temelji su širine preko dva metra, izgrađeni od rimske crvene cigle.

Regularni kanonici Sv. Groba Jerusalimskog (skr. Canonici cruciferi) imali su u Baču svoju prepozituru. Kao red nastali su u doba krstaških ratova i na svom odelu imali su krst, pa su zato dobili ime „cruciferi”. Kako bi se razlikovali od ostalih krstaša, imali su jedan veliki crveni krst sa četiri manja na belom plaštu.

Obnova[uredi | uredi izvor]

Godine 1241. MongoliTatari opustošili su samostan. Posle toga, do kraja 13. veka, izvršena je velika obnova crkve i samostana, celi objekat je dodatno utvrđen. Crkva je dobila gotičku tavanicu sa lukovima od tesanog kamena, a ostaci gotičkog luka i danas se nalaze na hodniku pored crkve, koji je bio oslikan freskama. Izgrađen je zvonikkula, u romaničko-gotičkom stilu i samostan je pretvoren u tvrđavu. Kod arheoloških iskopavanja postalo je vidljivo da je postojao i opkop sa vodom, dodatnim zidovima i kulama. U to doba utvrđivani su gradovi i samostani u čitavoj Ugarskoj.

Nakon pada Latinskog kraljevstva u Jerusalimu, prestala su i putovanja krstaša, pa je bački samostan izgubio svoje značenje kao stanica na putu za Svetu zemlju. Odlukom mađarskog kralja Andrije III Arpada, samostan postaje franjevački od 1300. godine.

Samostan pod turskom vlašću[uredi | uredi izvor]

Posle poraza ugarske vojske kod Mohača, Turci su 1526. godine zavladali Bačkom, a samostan postaje džamija. Za tursko vreme stanje u Baču daleko je bolje poznato nego za vreme srednjeg veka. Osim turskih deftera i putopisa Evlije Čelebije, postoje i izveštaji crkvenih vizitatora i biskupa, koji su pohodili ove krajeve južne Ugarske pod turskom vlašću.

U ovoj varoši ima osam muslimanskih bogomolja. Najveća je stara džamija, koja je ranije bila veliki samostan (deyr), koji je posle osvajanja pretvoren u Sulejman-hanovu džamiju. Duga je ravnih 40, a široka ravnih 30 koraka. Toranj, koji je u staro doba bio zvonik, sada je muhamedanski minaret. Šiljasti pokrov na vrhu ovog minareta izrađen je umetnički od olova, a liči na ćulah (kapu) carigradskih bostandžija. Ostale bogomolje su mesdžidi. Kad je Sulejman-han plenio ovaj grad Bač, u ovu džamiju, koja je onda bila crkva, bilo se zatvorilo nekoliko hiljada hrišćana sa svojim blagom i svojom čeljadi. Sedam dana se vodila velika borba. Tu je nekoliko hiljada muslimanskih ratnika ispilo mučeničku čašu. Na kraju, osmi dan, ova crkva je bila osvojena. Muslimanski ratnici su zarobili nekoliko hiljada sužnjeva i zaplenili nekoliko hiljada kesa milionskog blaga. Muslimanska vojska je bila zadovoljena tolikim brojem sužnjeva.

— Turski putopisac Evlija Čelebija, u opisu grada Bača 1665. godine, piše o sudbini Franjevačkog samostana i crkve

Ponovno uspostavljanja samostana[uredi | uredi izvor]

Godine 1688. kada je veća grupa vernika sa franjevcima iz Gradovrha došla u Bač, glavna džamija Bača opet je vraćena u crkvu. Uspostavljen je gradovrški samostan u Baču. Hronika samostana navodi da su došla trojica braće. Odmah su preuredili džamiju u crkvu i podigli samostan na brzinu od ne čvrstog materijala. Tek što je samostan obnovljen, došlo je do Rakocijeve bune protiv austrijske vlasti. U toj pobuni od 1704. do 1711. godine samostan je teško stradao.

Godine 1711. gvardijan bačkog samostana u Vukovaru, fra Marko Dragojević, započinje obnovu samostana i crkve u Baču. Izgradnjom zapadnog krila, uprava provincije Bosne Srebrene, dozvolila je da se franjevci presele iz Vukovara u Bač, (odakle su za vreme Rakocijeve bune preselili u Vukovar) u jesen 1715. godine. Ponovo je uspostavljen novicijat od 1716. do 1728. godine.

To zapadno krilo ili trakt izgrađen je na brzinu i od slabog materijala. Pregrade su bile od šiblja i blata. U prizemlju su bili: trpezarija, kuhinja, bolnica i gledali su prema zapadu. Na spratu je bilo 12 soba.

Gradnja južnog i istočnog krila (današnji samostan) počela je godine 1734. godine. Građevinski materijal i novac, pripremio je već 1730. godine fra Franjo Vukovarac. Prikupio je 1777 florina u novcu, 526 urna vapna i ciglu. Ta gradnja i uređenje samostana, završena je 1758. godine. Iste godine uređena je i sakristija u prizemlju, pored zvonika. Sve prostorije su nadsvođene boltama.

Sadašnji izgled[uredi | uredi izvor]

Sadašnji izgled samostan je dobio u tom vremenu, od 1734. do 1768. Sve je izgrađeno doprinosom vernika župe Bač kao i ostalih župa, kojima su upravljali bački franjevci. Najveći doprinos dao je upravitelj župe Sonta, fra Augustin Stopić. Njegovom zaslugom izgrađeno je zapadno krilo, hodnik uz crkvu, kor i kapele u crkvi, tj. pokrajna lađa. Tako je bački samostan dobio skladnu celinu, u koju su uklopljene i srednjovekovne građevine – crkva i zvonik. Sve pod jednim krovom, sa velikim klaustrom u sredini, postao je tipičan franjevački samostan, jedan od većih u sadašnjoj franjevačkoj provinciji.[3]

Uređen je i arhiv i biblioteka, koja sadrži knjige od 15. do 20. veka. Budući da već 300 godina franjevci nisu napuštali samostan, očuvano je mnoštvo starih predmeta, posuđa, tekstila, crkvenih odela i još mnoštvo raznih sitnica, koje svedoče o kontinuitetu od srednjeg veka, ali možemo slobodno reći i od rimskog vremena (lapidarij u hodniku uz crkvu).

Prve orgulje, iz 1716. godine (spomen o najstarijim orguljama na području Vojvodine), zamenjene su godine 1827. novim, velikim orguljama sa dva manuala, 16 registara i oko 1000 svirala, koje su još i danas u funkciji, rad majstora iz franjevačke orguljarske radionice iz Baje.

Arhitektura — galerija[uredi | uredi izvor]

Muzejska postavka — galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Franjevački samostan-osam vekova drevni svedok i čuvar”. RTV. Pristupljeno 26. 6. 2020. 
  2. ^ „Otvoren obnovljeni Franjevački samostan u Baču”. Delegacija Evropske unije u Republici Srbiji. Pristupljeno 26. 6. 2020. 
  3. ^ „pater Josip Špehar: Mir i dobro”. Vojvođanski magazin. Pristupljeno 26. 6. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]