Frederik Sanger

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Frederik Sanger
Frederik Sanger
Lični podaci
Datum rođenja(1918-08-13)13. avgust 1918.
Mesto rođenjaRendkoum, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti19. novembar 2013.(2013-11-19) (95 god.)
Mesto smrtiKembridž[1], Ujedinjeno Kraljevstvo
ObrazovanjeUniverzitet u Kembridžu, St John's College
Naučni rad
Poljehemija
Nagrade Nobelova nagrada za hemiju (1958 i 1980)

Frederik Sanger (engl. Frederick Sanger; Rendkoum, 13. avgust 191819. novembar 2013) bio je britanski biohemičar. Sanger je jedini naučnik koji je dobio dve Nobelove nagrade za hemiju.

Objasnio je konstitucionu strukturu molekula insulina, što mu je uz rad na istraživanju sekvenci proteina donelo Nobelovu nagradu za hemiju 1958. Za istraživanje strukture molekula DNK, nagrađen je još jednom Nobelovom nagradom 1980, ovaj put zajedno sa Polom Bergom i Volterom Gilbertom.[2]

Istraživački rad[uredi | uredi izvor]

Sanger je utvrdio sekvencu aminokiselina u insulinu 1955. Tako je dokazao da proteini imaju određenu, a ne haotičnu strukturu. Istraživanje je započeo kidajući molekul insulina i to pomoću enzima tripsina. Tripsin raskida peptidne veze između aminokiselina (lizina i arginina). Onda je na dobijenu smesu primenio hromatografske metode, tako što bi naneo malu kap smese na jedan kraj filter papira. Onda bi propustio rastvarač kroz filter papir u jednom smeru, a električnu struju u drugom. Zavisno od toga koliko su fragmenti proteina rastvorljivi, odnosno kakve su im električne osobine, oni bi se grupisali u određenoj šari na filter papiru. Sanger je ove šare nazivao „otisci prstiju“. Poput ljudskih otisaka prsta, ove šare su bile posebne za svaki pojedini protein, i svaki put bi se formirale u istom obliku. Zatim je kraće fragmente rekombinovao da bi dedukcijom došao do originalnog molekula insulina.

Godine 1975, razvio je metodu za pronalaženje strukture DNK molekula pod imenom Sangerova metoda (engl. Dideoxy termination)[3]. Dve godine kasnije uspešno je dekodirao sekvencu gena fage Φ-X174. To je bio prvi organizam čija je sekvenca DNK dešifrovana. Ceo proces je sproveo ručno. Ovo dostignuće je bilo ključna etapa ka projektu dešifrovanja ljudskog genoma.

Odabrane publikacije[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Seven days: 22–28 November 2013”. Nature. 503 (7477): 442—443. 2013. Bibcode:2013Natur.503..442.. doi:10.1038/503442aSlobodan pristup. 
  2. ^ „Nobel Prize Facts”. Nobelprize.org. Pristupljeno 1. 9. 2015. 
  3. ^ Sanger F, Nicklen S, Coulson AR., DNA sequencing with chain-terminating inhibitors, Proc Natl Acad Sci U S A. 1977 Dec;74(12):5463-7

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]