Halmiris

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Halmiris
Halmiris
Mesto Rumunija
Regijadelta Dunava
Koordinate45° 01′ 30″ S; 29° 11′ 52″ I / 45.0249° S; 29.1977° I / 45.0249; 29.1977
OblastTulča
Istorija
Periodod 3. do 7. veka
Drevni gradovi i kolonije u Dobrudži (prikazana je moderna obala)

Halmiris (stgrč. ἉλμυρίςἉλμυρίς)[1] je bila rimska i vizantijska tvrđava, naselje i pomorska luka, koja se nalazila 2,5 kilometara zapadno od sela Murighiol, u delti Dunava u Rumuniji. Lokalno je poznato kao mesto na kome su otkrivena tela dvojice hrišćanskih svetaca, Epikteta i Astiona [2], između 2001. i 2004. godine.

Istorija mesta[uredi | uredi izvor]

Uprkos stvaranju nekoliko grčkih kolonija duž rumunske obale Crnog mora tokom 7. veka pre nove ere, u blizini Halmirisa nisu pronađeni odgovarajući grčki strukturalni ostaci. Regiju su tokom drugog gvozdenog doba naseljavali Geti ili Dačani, što je evidentno zbog otkrića nekoliko grobova kremiranih, u okviru moguće nekropole koja potiče iz 4-2. veka pre nove ere. Izgleda da je prva rimska okupacija lokacije bila u obliku tvrđave od drveta i busenja, sagrađene tokom flavijskog perioda, a prvi kameni kastrum na Halmirisu sagrađen je za vreme vladavine cara Trajana. Iako je prvobitni raspored tvrđave uveliko pokriven kasnijim rekonstruisanim fazama, čini se da plan nagoveštava „tipičan“ raspored rimskog utvrđenja iz 2. veka, sastavljen od pravougaonog odbrambenog zida, pravougaonih kula i kapija u sredini svakog zida. Postavljanje tvrđave bilo je strateški promišljeno, jer se nalazilo ne samo duž reke Dunav, već i na samom ušću u Crno more. Rane povezanosti sa rimskom flotom i njenim pomorskim aktivnostima na Halmirisu potvrđuju se iz epigrafskih dokaza koji spominju postojanje „pomorskog sela“ ili vicus classicorum. Međutim, došlo je do značajne izmene odbrane tokom perioda Tetrarhije. Novi raspored zidova tvrđave sastojao se od nepravilnog poligona, ojačanog sa 15 kula i najmanje dve dobro branjene kapije na severu i zapadu. Strukture pronađene unutar tvrđave uključuju brojne kasarne, privatnu termu ili kupatilo i baziliku. Međutim, tokom zime 384-5, Dunav se smrznuo omogućavajući stranim plemenima sa severa da pređu i opljačkaju Halmiris. Niz zemljotresa u 4. veku i kasnije koji su promenili tok Dunava doveo je do zasipanja nanosa u luci Halmiris i umanjio njen ekonomski i strateški značaj. Čini se da poslednji period okupacije odgovara rekonstrukciji tvrđave od strane cara Justinijana, koja je obuhvatala izgradnju monumentalnog ulaznog puta na severoistočnom zidu tvrđave. Pored toga, Halmiris je postao mesto jedne od glavnih biskupija u provinciji, a imenovan je i jednim od petnaest najvažnijih gradova u oblasti Skitije.

Halmiris je u rimsko doba bio najistočnija tačka dunavske granice i verovatno je služio kao opskrbni centar za flotu; rani rimski natpisi nas obaveštavaju o postojanju „pomorskog sela“. Tokom kasnog rimskog perioda, u ovom gradu su možda bile smeštene dve jedinice vojne flote - Classis in Plateypegiis i Musculi Schytici (koji su imali male brodove, pogodne za deltu Dunava).

Što se tiče verskog života, znamo da su 290. godine AD, tokom progona koje je naredio Dioklecijan, sveti Epiktet i Astion pretrpeli mučeništvo u Halmirisu.

  • Halmiris je 1100 godina služio kao skladište za snabdevanje, kolonizaciju i kulturnu razmenu u regionu. Bio je okupiran od gvozdenog doba do vizantijskog perioda.
  • Prvobitna tvrđava bila je napravljena od drveta i busenja, ali kako je tvrđava dobijala na značaju i uspostavljan redovan garnizon duž Dunava, tvrđava je obnovljena u kamenu.
  • U ranoj istoriji tvrđave, Goti i Huni sa severa prešli su Dunav i osvojili tvrđavu. Kasnije su je Rimljani ponovo osvojili.
  • Početkom 4. veka car Konstantin dodao je baziliku.
  • Serija zemljotresa promenila je tok Dunava i tvrđava je postajala sve udaljenija iz reke. Halmiris je postepeno izgubio na značaju i bio je napušten.

Trenutne aktivnosti[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Braund, D., DARMC, R. Talbert, S. Gillies, J. Åhlfeldt, J. Becker, D. Braund, T. Elliott. „Places: 226617 (Halmyris?)”. Pleiades. Pristupljeno 10. 7. 2015. 
  2. ^ „Epictet și Astion din Halmyris”. OrthodoxWiki. Pristupljeno 10. 7. 2015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]