Pređi na sadržaj

Ham (Biblija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ksenofontov Noje proklinje sinove

Ham, (arap. حام kam „vruć“) je biblijska ličnost. Čovek koji je preživeo Veliki potop, jedan od trojice Nojevih sinova, brat Jafeta i Sema.[1]

Rođen je 100 godina pre potopa, iz koga je zajedno sa suprugom, ocem i braćom pobegao u Nojevoj barci (Postanak 7,13). Kao i svi preživeli, Ham je sišao na zemlju u planinama Ararat (Postanak 8: 4) i živeo u zemlji Senar. Po jednoj verziji, Ham se posle svađe sa ocem nastanio u Egiptu, jer se u Psalmima naziva zemlja Hama (Psalam 104: 23; 105: 22).

U Knjizi jubileja pominje se ime Hamine supruge, Neelatamek [2]

U Knjizi Jašera pominje se da je žena Hama bila ćerka Eliakima, sina Matushlahovog (Metuselahova) [6].

Prema Bibliji, Ham se ponašao sramno prema opijenom ocu Noju. Video ga je i rekao braći o golotinji svog oca (Postanak 9,22). Obično se ovo mesto tumači kao ismevanje i nepoštovanje oca, što je kasnije postalo deo termina nepristojnost.

U Talmudu postoje dve interpretacije opisanog događaja. Tako persijski rabin Rav (Abba bar Aibu) veruje da je Ham kastrirao Noja kao odgovor na činjenicu da je psovao svog četvrtog sina Kanaana. Tako je Ham navodno sprečio pojavljivanje četvrtog sina od samog Noja.

Zbog greha Hama, njegov sina Kanana, Noje je prokleo, proricajući mu ropstvo. ”Prokleti Kanaan. biće sluga sluge svojoj braći” (Postanak 9:25) Indirektna potvrda da se Nojevo prokletstvo nije proširilo na sve potomke Hama, već samo na Kanana, je proročanstvo proroka Isaije o Egiptu. Biblija Egipćane naziva potomcima Mizraima, Hamovog sina.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Abu-lь-Fadlь Allami, Akbar-name, Tom 1, Glava 14, Glava: Nuh, per. gruppы perevodčikov pod ruk. I. O. Klubkovoй
  2. ^ Kniga Юbileev, kniga 7, abzac 2